And then, there were 4

Noć Pila je uvijek odlična. Jutro nakon je uvijek užasno. Postalo je još gore kada je Vlašić probudio Vida u 10:30 i inzistirao da se Betula pojavi u Čilipima protiv FUN-a, iako smo mu lijepo i na vrijeme (oko ponoći) javili da nas ima maksimalno četvorica – neki su bili mamurni, nekima čast nije dopuštala da prime 30 golova, neki su za Mamićem pobjegli u Međugorje, a termin i lokacija su tako namješteni da se nitko tko radi do 16h ne može pojaviti.

U podne se vodi sudbonosni razgovor s Vlašićem:

Vid: „Nas će biti najviše 4, ima li smisla da dolazimo?“

Vlašić: „Ima smisla.“

Vid: „Dobro“, odgovara uz kolutanje očima koje se sigurno osjetilo i preko mobitela.

Junačko srce nije nam dopustilo da razočaramo navijače FUN-a koji su već upalili barke i krenuli put Konavala. Svoje ionako ne možemo razočarati. Program je trebao biti uobičajen i već dobro poznat svima koji igraju i navijaju za nas – masakr Betule na terenu pa masakr besplatnih ćevapa u lokalnoj betuli. Četvorica heroja krenuli su uzdignute glave u sigurnu propast.

“Dajte mi 4 vojnika Betule i pokorit ću svijet” – Napoleon

Grba vozi Vida i Josipa, koji se hvali kako uči strance igrati petnaesku, pa se poteže razgovor o imenu te igre na stranim jezicima. Josip zaključuje kako je možda najbolje da se koristi kroatizam te odlučuje osnovati svjetsku federaciju petnaeske, ali „ako može bez cimanja“. Otkriva i planove za budućnost – pregovore s Kokotima za sljedeću sezonu, te da su ga otvoreno vrbovali „najbolji i najgori igrač Lozice“. Kakvog to smisla ima kad su svi najgori?

Postavlja se i pitanje Wikipedije, gdje Josip ažurira stranicu Divlje lige s rezultatima finala i sastavima pobjedničkih ekipa. Grbu i Vida zanima hoće li početi s vođenjem evidencije rekorda, kao što npr. NBA ima svoj popis rekorda. Vidimo sjajnu priliku da se protiv FUN-a odmah upišemo za slavnu titulu najvećeg pretrpljenog poraza bez zabijenog gola, ali Josip inzistira da za to na Wikipediji „nema mjesta“. S tužnim saznanjem da bi nam FUN mogao zabiti toliko golova da sruši servere Wikipedije, skrećemo za Čilipe. Naći put do Luke Čilipi nije lako, a Domo ide solo tako da smo u strahu da će se putem izgubiti i da ćemo se samo trojica suprotstaviti strašnom FUN-u.

Silazimo na stijene gdje nas već čeka FUN u punom sastavu, kako igračkom tako i navijačkom. Veliki nas izazov čeka i prije same utakmice – kako naći još 4 igrača? Računamo koliko je golova moguće primiti u 20 minuta vaterpola, zaustavljamo se negdje oko 40. FUN-ovci najavljuju da će igrati sa 5-7% intenziteta, mi se slažemo se da je to definitivno previše. Cjenkanje ne pali, ipak oni imaju nekakvu reputaciju u ovom natjecanju.

Zagrijavanje izgleda FUNtastično. S jedne strane župljani s vlastitim kapicama – lopte se suše u zraku, puca se kao iz topova, ima tu i elemenata sinkroniziranog plivanja, navijači su u deliriju jer znaju da je to nešto najbolje što će vidjeti na ovoj utakmici… S druge strane Josip i Vid (jer se Domo, naravno, nije još pojavio) pucaju Grbi. Pogađamo 2-3 lijepe prečke i župljani počinju sa skandiranjem „Betula Danče!“

Domo putem zapinje na Zvekovici, a utakmica mora početi. Dodatnu draž svemu daje činjenica kako u Čilipima nema apsolutno nikakvog signala. Nekako skupljamo još par igrača sa strane kako bi se ipak odigralo. FUN odmah zabija i u mislima je svima samo: „evo ga, krenulo je“. Minutu prije kraja četvrtine stiže Domo! Odmah skače u more i stavlja kapicu te sa sučevim zviždukom spremno staje na svoju prirodnu poziciju – beka. Počinje druga četvrtina, Domo odmah ljutito sprječava sidruna FUN-a u pokušaju zgoditka, a Betula uzvraća golom! I to kakvim! Josip zabija svoj prvi gol u glavnom turniru – igra svoju rapsodiju! Ne skida osmijeh s lica, pliva – smije se, radi faul – smije se, dodaje – smije se. Teško je opisati sreću koju Josip osjeća zbog ovog pogotka. Zabija i Vid, a Domo odlučuje kako i on želi pojačati svoju golgetersku statistiku pa prelazi na desno krilo. Taj potez urađa plodom te na poluvrijeme odlazimo s odličnih 8:4 i pogotkom sva tri vojnika Betule.

U drugo poluvrijeme ulazimo oštro, a Grba nastavlja s nekoliko odličnih obrana, čak i hvata jedan šut na što FUN neuspješno prosvjeduje jer „nema s obje ruke“, na što mu govorimo da i pusti koji gol jer FUN-ovi navijači su došli radi slavljenja pogodaka. Dobri naš Grba sluša pa pušta FUN-u 5 pogodaka u trećoj četvrtini, na što Betula uzvraća s dva komada, od čega Josip zabija još jedan! Njegov osmijeh je sada toliko širok da liči na Jokera iz Batmana. Od tolike sreće odjednom igra i obranu! Kakav užitak je igrati ovu utakmicu – promišljaju Betulini vojnici.

Fotografija Josipa nakon drugog pogotka

U zadnjoj četvrtini uspijevamo dobiti četverac i jednoglasno odlučujemo – pucat će ga Josip. Ne brine ga što stoji na pet metara umjesto četiri. Oštrog oka i sigurne ruke, uzdiže se i zabija. Stijene Luke Čilipi se tresu. Pjesma se, Stankoviću, spojila s nebom, ništa iznad toga ne postoji. Josip ima 3 gola u jednoj utakmici glavnog turnira. Vid i Domo također pune svoju statistiku i to je to – Betula zabija najviše golova FUN-u ove sezone.

FUN je u šoku, ali ne koliko i Betula. Izlazimo van iz mora i šaljemo Josipa u najbitniju bitku tog dana – po ćevape za ekipu. Josip nas zove, a ono što nas dočekuje na stolu je apsolutna dominacija Josipa nad Divljom ligom, 200 ćevapa za 4 hrabra vojnika – idealno raspoređenih 50 po svakome.

Čista romantika

Prenažderani i emocionalno ispražnjeni od ovakvog uspjeha, krećemo prema Dančama prepričati svima ovaj povijesni dan. Na parkingu stopira golman FUN-a, ukrcava se u auto, a čim je sjeo Josip mu upućuje oštri pogled i pita: „Jesam li tebi zabio danas?“ „Da, zabio si mi gol“ – odgovara. „Tri gola!“ – ispravlja ga Josip. Čovjek je vrlo brzo shvatio da se vozi u autu punom Betulinih igrača i razjarenim šuterom pa odlučuje biti tih idućih 15min. Putem nam Josip objašnjava zašto nikada ne psuje – riječi kao takve nemaju smisla – govori on. Detaljno je analizirao i neke vulgarizme kako bismo u potpunosti shvatili tezu.

Dolazimo na Danče, a tamo je već došla vijest o uspjehu. Dočekuju nas navijačice, a jedna novopečena španjolska navijačica odlučuje nas iznenaditi ženskom verzijom Betulinih kupaćih – zadivljena Betulom Danče naručila je unikatni primjerak i odlučila ga nositi do kraja ljeta.

U izradi je 20 primjeraka za iduću sezonu (jednodijelni i dvodijelni)

Kroz ovu utakmicu spoznali smo mnogo toga:

– Četiri igrača su dovoljna da odigraju utakmicu na nivou Betule

– FUN nije kompleksaška ekipa

– Vlašić je ipak imao pravo

– Utakmicu idući put moramo otkazati par dana ranije

– Možemo pojesti ogromne količine ćevapa

– Za Josipa adekvatna zamjena ne postoji

Ovom smo utakmicom zaključili svoju epizodu u Divljoj ligi, a kroz idući tjedan očekujte rezime Betuline 2018. U međuvremenu nas nađite na polufinalnom danu na Dančama gdje nam se možete obratiti tajnom frazom „Bogovi vaterpola“ i ući u izvlačenje za besplatnu pivu u Adovoj betuli.

BETULA DANČE – FUN H2O MLINI 9:18

Betula Danče: Grba, Josip (3), Vid (3), Domo (3)

FUN H2O Mlini: Pavo Ljepopio (1), Maro Martić (2), Maroje Mišić (2), Amer Čamo (1), Antonio Sentić (4), Danijel Zonić, Mato Miloslavić (4), Vedran Kuzman (4). Voditelj: Nikša Masar, pomoćnik: Mario Vlašić.