Kamen Mali prvak, Špilja opet „drvena“

Kamen mali je u svom drugom finalu (poraz od Špilje 2011.) stigao do prvog naslova i tako je pehar otišao ne samo preko Dupca, nego i preko Duboke ljute. Fun nije uspio parirati u finalu na pravi način i prvi poraz ove godine stajao ih je naslova.

 

U utakmici za treće mjesto Solitudo je bio bolji od Špilje koja je tako ove godine doživjela i treći poraz (sva tri od onih ispred sebe, za razliku od lani kada je pobijedila kasnijeg prvaka) i drugu godinu u nizu uzela drvenu medalju.

 

 

Braco se vratio u sastav, ali ovaj put nije bilo Popa, kao i ne već poslovično Pera kojem nije odgovaralo također već poslovično micanje termina Divlje lige u zadnji tren. Peni nije odgovarao ovako rani termin jer u kojoj god da je smjeni radio morao u 2:45 bit na poslu. I tako smo, neuobičajeno, na finalnom danu imali najmanje ljudi u zapisniku što je prijašnjih godina bilo upravo obrnuto.

Krenuli smo dobro, skoro stalno smo vodili, doduše po 1 razlike. Da smo izrealizirali neke dobre situacije, mogli smo se i odlijepiti do poluvremena. Završilo je 4:3 za nas, uz to što je Zambata na isteku prve četvrtine primio gol s centra. Nakon promjene strana uslijedio je veliki pad, prije svega u koncentraciji. Tić je u svom ovogodišnjem stilu 3 lopte dodao ravno protivnicima u ruke, Zambata je primio 2-3 smiješna gola i serija 4:0 Solituda u ovih 5 minuta za 4:7 na ulasku u posljednju četvrtinu ove sezone. Ipak, ne predajemo se i zabijamo dva gola u nizu. Na 6:7 imamo i kontru, White Grandma je sam na dva metra, ali loptu koju mu je Braco dodao nije uspio u 2-3 sekunde koliko je bio sam dobro uhvatiti, pa ju je čak i bez prekršaja izgubio što je rezultiralo rekontrom za 6:8 i definitivno puknuće.

Do kraja primili još 2 kontre, a onda je ušao Kova i poslovično zabio za konačnih 7:10. Solitudo je tako sedmu godinu zaredom osvojio medalju: 2 zlata, 2 srebra i 3 bronce.

 

 

Što se tiče navijača, posebice ove godine euforičnih i glasnih Župljana finale je moglo početi i prije podne kada su se već čuli iz Porta sve do Zlatnog potoka. Pred finale skupilo se i dosta Cavtaćana koji su doslovno visili sa jarbola Tirene. Kulisa je bila gromoglasna, sve spremno za spektakl. Na kraju pobjeda i slavlje Kamena malog. Konačnih 6:5 ne dočarava dominaciju koju su imali starta druge četvrtine do kraja.

Prva četvrtina 1:1. Poveli su Župljani; zabio je Vedran Kuzman s igračem više. Ali uskoro također s igračem više, uzvraća Andrej Drobac, lijepim udarcem kroz uši Žere. Do kraja prve četvrtine još jedan igrač više za Fun, ali bez realizacije.

U drugoj četvrtini utakmica je praktički odlučena. Odmah po ulasku Matičević nerezonski šutira, dobiva odmah i isključenje u sprječavanju kontre koje Vlaho Rajčević realizira dosta laganim udarcem s lijevog krila. Ponovo tamo gdje je Žera najtanji, kroz uši. Još dva brza gola, oba puta Vezjak koji je možda bio i ključna figura finala. Osim ova dva gola imao je još dvije odlične asistencije pa je tako sudjelovao u 4 od 6 golova svoje ekipe. Uz to još i dva dobra bloka u obrani, te par dobrih reakcija na poziciji beka. Prvi gol zabio je iz polukontre, dijagonala s lijevog vanjskog, a drugi na zonu s iste pozicije. Tada je i sudac utakmice, Periš, počeo, u svom stilu sa Jugovih utakmica, jest g…. Prvo nije sudio čisto isključenje na sidrunu Kamena, a odmah u idućem napadu poklanja igrača više Funu. Sudio je drugi izbačaj Vezjaka zbog najobičnijeg prekršaja na vanjskoj poziciji jer nije vidio, ili nije htio vidjeti, da je funovac već izveo sam sebi. Iz tog poklonjenog igrača više izrodio se četverac kojega Maro Martić kroz uši vrlo lijepo posprema iza Lasića za 4:2. Tada je uslijedio jedini veći kiks Kamena u ovom finalu. Imaju posljednji napad, i Rajčević umjesto da čuva loptu do isteka i vremena i onda ide u realizaciju, puca iz neizrađene situacije 15 sekundi prije kraja. Maro Kuzman je ostao 1 na 1 sa svojim čuvarom i lakoćom izborio novi četverac. Ali Lasić brani Martiću i čuva plus dva na poluvremenu.

U trećoj četvrtini Periš se ne zaustavlja već poklanja četverac Funu, kojega ovaj put Maro Kuzman realizira za povratak u utakmicu, samo je -1. Ali odmah u idućem napadu Voinić sa dva metra silovito pogađa i odmah se Kamen odlijepio. S obzirom kakva je bila obrana Kamena u ovoj utakmici 5:3 je ogromna prednost, a i Periš je uskoro prestao s navlačenjem za Fun-a nakon što im je poklonio još jednu loptu. Valjda je i on vidio da ne ide. Guljelmović je zaradio treće isključenje kojega Crnčević realizira na prebačaj s desnog na lijevo krilo. Ipak se u posljednjih 5 minuta ulazi sa samo 5:4.

Iako se gotova 3 minute igralo bez gola, pa je Fun imao nekoliko napada u kojima je mogao izjednačiti, nije niti jednom bio ni blizu. Ponovo je u igri bio Matičević koji je prvo jedan napad – igrali su na njemu mrtvu zonu – prokockao udarcem koji metar iznad gola, a onda u idućem je na isto takvu mrtvu zonu dodavao na dva metra, pa je dodao ravno povučenom protivniku u ruke. Voinić je izborio igrača više, Mijo Vragolov pozvao time out, a Vezjak fenomenalno pronašao Andreja Drobca na drugoj stativi (izvukao se na 3 metra) koji rutinski pogađa za 6:4, 2:15 do kraja. Jednako tako rutinski Cavtaćani su čuvali prednost, kvalitetnom obranom. Tek je 15-ak sekundi prije kraja, iz još jednog igrača više, Maro Kuzman zabio za konačnih 6:5.

 

Ključna prednost Kamena nisu bili glavni igrači, iako su Voinić, Vezjak i Andrej Drobac odigrali odličnu partiju. Kao i Andi Drobac koji je doduše bio nešto lošiji u napadu. Ključna prednost Cavtaćana je razlika u kvaliteti igrača s klupe. Osim Voinića, dva Drobca, Vezjaka, Rajčevića i Šutala za Kamen su minutažu dobivali braća Vragolov, Guljelmović, kratko i Džanković. I svi oni su svoje role odigravali točno kako i trebaju. S druge strane kad uđe Nikola Matičević ili Bego osjeti se veliki pad i Kamen bi odmah na njima zaigrao mrtvu zonu. Uostalom direktne greške prvospomenutog omogućile su dva možda i ključna gola Kamena, treći i šesti.

 

Čestitke Kamenu na naslovu, Fun-u i Solitudu na medaljama. Čestike i najboljim pojedincima, oba iz Kamena: Mihael Voinić najbolji je strijalac i igrač, a Lukša Lasić golman. Nije ni Špilja bila loša, pogotovo u zadanim okolnostima. Šteta za kaznu Bracu, za pomicanje termina koje nam nije išlo na ruku za Popa i Pera. Dogodine je EP u vaterpolu u Budimpešti. Završava tjedan dana ranije nego SP ove godine, 26. srpnja. Valjda će se navrijeme znati termini Divlje lige pa će i godišnji odmori bit bolje pogođeni za 20-ti rođendan Špilje ’94.

 

Za treće mjesto: Solitudo – Špilja 94′ Danče    10:7 (2:2, 1:2, 4:0, 3:3)

Solitudo: Antonio Ivanović, Nikša Karač 2, Teo Bjelopera 1, Vlaho Primorac 2, Nikola Bjelopera, Toni Lulić, Davor Kristić, Bruno Pavleković, Josip Šandić 2, Jerko Šandić 3, Ivo Besjedica, Orsat Pavlović, Miro Plenković. Voditelji: Bruno Vranješ i Nikša Dobud

Špilja ’94 Danče: Zambata, Knego 1, Jem, Žele, Đura 2, Tić 1, Milić, Braco, -, Palunko 1, Davy 1, -, Kovaldo 1, -, Voditelj: b/a.

 

Finale: FUN H20 Mlini – Kamen Mali    5:6 (1:1, 1:3, 2:1, 1:1)

FUN H2O Mlini: Ivo Žeravica, Maro Martić (1+0), Amer Čamo, Drago Bego, Nikola Crnčević 1, Dario Paskojević, Žarko Matičević, Maro Kuzman 2(1), Tomislav Bulum, Lino Glavočić, Ile Handabaka, Nikola Matičević, Jakov Blašković,Vedran Kuzman 1. Voditelji: Mato Miloslavić i Igor Računica.

Kamen Mali: Lukša Lasić, Andi Drobac, Mihael Voinić 1, Nikša Vragolov, Denis Džanković, Dinko Guljelmović, Mihajlo Vragolov, Ivan Šutalo, Vlaho Rajčević 1, Andrej Drobac 2, Goran Jerković, Josip Vezjak 2, Josip Deranja, Nikola Maškarić. Voditelj: Mijo Vragolov.

peterci: Fun 2/3, Kamen –

igrač više: Fun (1/2+1/2+1/1+/1/1)= 4/6, Kamen (1/1+1/1+-+1/1)= 3/3