Špilji treća bronca
Finalni dan 31. Divlje lige u Portu donio je petu medalju za Špilju ’94. Nakon dva zlata i dvije bronce, stigla je i treća bronca. Zanimljivo da je iza svake bronce, u narednoj sezoni stizalo zlato. Ponovilo se.
Regrupirali smo se nakon subote, stigli su Milić i Djura, tu je bio i Elez. Protivnik Luka Čilipi, s kojim smo kroz povijest prolazili kao bosi po trnju. Doduše, ispravili su nas, nije 0:3, nego 0:2 – očito smo jedan od Turčinovim poraza prebacili na Špilju. Duel dva daleko najbolja golmana ovogodišnje divlje lige, Boškovića i Penovića.
Špilji je prijetila treća drvena medalja u nizu. Neki od igrača Turčina već su krenuli s tesarskim radovima, ali Špilja se stavila i odigrala dobru utakmicu. Od početka je rezultat bio pozitivan, a možda ključni detalj dogodio se u nekoliko posljednjih sekundi druge četvrtine. Sudac Curić je očito bio dekoncentriran te nije gledao što se događa, tako je propustio suditi čisti prekršaj na vanjskoj poziciji na Bačiću, pa je Luka jurnula u kontru. Ipak, netočnost u razvoju iste, omogućava da Elez iz rekontre u zadnjoj sekundi, potpuno sam ispred Boškovića, vrati po treći put minimalno vodstvo u prve dvije četvrtine; 3:2 za Špilju, umjesto potencijalnog vodstva Čilipa pred promjenu strana. Do tada se iskazao Knego odličnim golom na prebačaj.
U trećoj samo jedan gol i prvo vodstvo od dva gola razlike. Pena je jednostavno briljirao na golu. Čak ni igrači potpuno sami na stativi ispred njega nisu uspijevali zabiti. U posljednjih 5 minuta Špilja nastavlja sa strpljivom i pametnom igrom. Pri vodstvu 5:2 nevjerojatna sudačka pogreška. Točnije, teško je reći pogreška, jer je Curić iznimno iskusan, i kvalitetan sudac. Ali je kompenzatorski duh vaterpolskog suđenja toliko ukorijenjen u bitak naših sudaca, da čak i kad se dogodi prekršaj slika kojeg se nalazi u pravilima vaterpolske igre pod slovom I (kao izbačaj) – plivanje u kontru igrača kojega suparnik s leđa povlači što može biti ili četverac ako se dogodilo unutar 4 metra, ili izbačaj ako se dogodilo van četiri metra. Što je najgore izostao je i „common sense“ kako bi to Oko sokolovo Beusan rekao, naime bolje bi po suca bilo da se pravio da nije ništa pa da nije sudio niti obični prekršaj.
Naravno, zbog prigovora je isključen b/a, a isto tako naravno je odmah idući kontakt Curić sudio isključenje nekog od igrača Čilipa i Milić sam na 2 metra postiže šesti gol Špilje.
Do kraja je uslijedilo opuštanje, pa Luka Čilipi postiže treći gol za konačnih 6:3. Zanimljivost je da je sva tri gola Čilipljana zabio Mato Kocelj.
Pena je cijelu utakmicu, kao i uostalom, cijelu sezonu, izluđivao protivnike. Milić i Elez su opet odigrali cijelu utakmicu. Davy je igrao na dva po najmanje pola svake četvrtine. Knego je, kao i u još nekoliko ovogodišnjih utakmica odlično odigrao. Zabijao kad je to trebalo, u obrani zatvarao, u svojoj drugoj sezoni, kao i Pena, napravio značajan iskorak. Bačić, jedan od vođa ekipe iako ove godine po prvi put igra za Špilju. Također spreman za vrlo veliku minutažu, po 3 četvrtine po utakmici. Čuki je malo igrao, bio je u febri i nakon prvog ulaska više nije mogao. Djura, ove godine manja minutaža nego inače, ali se kad ga nema, odmah vidimo koliko fali. Braco standardno dobar, ovaj put iznimno motiviran u utakmici za treće mjesto iako je ušao u legendu zabušavajući u istoj utakmici prije 11 godina. Jem, plivački spreman, grizao do kraja, hvatao protivničke igrače za vrat i u zadnjoj minuti utakmice. Kad Hrdalo igra onda medalje ne izostaju.
Utakmica za 3. mjesto
Špilja ’94 Danče – Luka Čilipi 6:3 (1:0, 2:2, 1:0, 2:1)
Špilja: Pena, Jem, Knego 2, Elez 1, Djura, Čuki, Milić 2, Braco, Bačić, Davy 1, Hrdalo, Maro, Kova
Luka Čilipi: Vlaho Bošković, Pavo Arbulić, Hrvoje Kljunak, Niko Vezilić, Mihajlo Vragolov, Vlaho Kljunak, Matija Drobac, Ivo Dadić, Pero Skurić, Pero Banac, Ivo Paškov, Mato Kocelj 3, Marijan Rančić.