Vremeplov Divlje Lige: 1983.
Evo krenuli smo sa povijesti Divlje lige, naravno sa naglaskom na ekipe s Danača. Prvih desetak godina zapisnici su se prilično neuredno vodili pa nam je jedini pouzdani izvor Dubrovački Vjesnik. Arhiva se nalazi u Starom gradu u Znanstvenoj knjižnici. Danas je prestala padati kiša pa sam pošao do knjižnice i uzeo uvezeno izdanje za 1983. godinu. Na njemu piše Dubrovački Vjesnik – List socijalističkog saveza naroda općine Dubrovnik. Cijena 8 dinara.
Nogomet je bio na puno višoj razini nego danas. Gošk se natjecao u 2. ligi i sezonu je završio na 6 mjestu. Prije sezone se igrao turnir na kojemu su nastupili Gošk, Zvezda, Partizan i Sarajevo. Gošk osvaja 2. mjesto na domaćem terenu. Usporedimo to sa današnjim stanjem. U puno slabijoj konkurenciji Gošk igra 3. ligu, a Dubrovnik županijsku ligu. A turnir ove jačine (npr. da dođu zajedno Dinamo, Hajduk) može se samo sanjati.
Košarkaši također nastupaju u 2 ligi, a od ispadanja u niži rang ih je spasila bolja koš razlika od Zapruđa. Trener je dobio otkaz na kraju sezone.
Od egzotičnih sportova spomenimo da dubrovački strijelci na glinene golubove nisu uspjeli obraniti pojedinačni i ekipni naslov prvaka Jugoslavije iz 1982. I gađanje glinenih golubova je u međuvremenu doživjelo veliki pad.
Također se spremao boksački spektakl u Sportskoj dvorani. U Dubrovnik je dolazio legendarni Marijan Beneš, profesionalni prvak Europe 1979. g. koji je bio poznat po kratkim mečevima u kojima je protivnike u pravilu nokautirao prije kraja 3 runde. Iako je njegova karijera bila u padu (na jednom meču je oslijepio na lijevo oko) te usprkos skupim ulaznicama (400, 500, 600 Din) prodaja je išla odlično i na kraju je prodano 2000 ulaznica. Protivnik mu je bio Katenge iz Zaira. Ali umjesto spektakla, debakl!! Kada je trebao početi meč dana spiker je rekao da Zairac ne dolazi. Njegova zamjena nije htjela nastupiti bez zaštitne kacige ?!?, a kada je meč napokon počeo predaje ga prije ikakvog ozbiljnog udarca u 30. sekundi meča. Publika je poludila i počela skandirati “Lopovi, lopovi!!”. Beneševog managera Ujkaševića uhićuju pod optužbom krivičnog djela prevare. Novinar hvali “radnike OSUPA i istražnog suca koji je odredio pritvor” te komentira da bi trebalo ukinuti profesionalno boks. Kako je priča završila ne znam, ali su kasnije spomenuli da Ujkašević čeka suđenje, a gledatelji još čuvaju karte i nadaju se povratu novca. Evo vidimo da je pravosuđe u nekim situacijama bilo puno efikasnije nego danas.
Od ostalih “spektakala” izdvajamo koncert Lepe Brene pred 6000 ljudi u Sportskoj Dvorani. Novinar piše da “unatoč rasprodanom koncertu, veliki broj građana Dubrovnika kritizira ovu vrstu muzike te je opisuje kao petparačku zabavu, neukusno i nepotrebno paradiranje po pozornici”. U potpunosti se slažemo sa novinarom.
Što nam se događalo u Jugu? 1982. je osvojen treći naslov prvaka Jugoslavije u nizu. Već duže vrijeme se govorilo o smjeni trenera Trumbića. To se dogodilo u siječnju 1983., a razlog smjene je postala “glavna tema ljubitelja sporta i vaterpola”. Predsjednik Obradović je na kraju rekao da je razlog “tihi rat na relaciji igrači – trener koji traje već duže vrijeme”. Također je rekao da nije zadovoljan načinom na koji pojedini listovi prezentiraju javnosti stanje u klubu. Ova situacija neodoljivo podsjeća na slučaj Emila Nikolića ove godine. Za novoga trenera je izabran Đuro Savinović.
Favoritom nadolazećeg prvenstva se smatrao POŠK, ali Jug osvaja 4. naslov u nizu sa 20 pobjeda 1 porazom i 1 neriješenim rezultatom. Drugo je Primorje, a treći POŠK. Mladost je sezonu završila u donjem dijelu tablice, a ni Partizan nije bio u nekoj formi. Nakon pobjede Juga nad Partizanom od 3 razlike novinar piše o “lošoj igri i neozbiljnom pristupu pojedinaca, posebno mladog Antonija Milata koji teži samoisticanju ne vodeći računa o kolektivnoj igri”. Mladi Milat u utakmici sa Solarisom vrijeđa suca i dobija kaznu od 2 utakmice…
Na kraju sezone se po prvi puta osniva škola vaterpola. Jug ima financijskih problema i razmišlja o nenastupanju u Kupu prvaka. Što se tiče reprezentacije izbornik Seifert je pozvao samo 3 jugaša (Đuho, Sukno, Milat), a otpisao je trojicu koja su sudjelovala u prošloj reprezentativnoj akciji. U Jugu su ogorčeni i s pravom smatraju da se ne mogu otpisati jedni od najboljih pojedinaca državnog prvaka. Izbornik je odgovorio da je Božo Vuletić “incidentan”, Trifunović “individualac”, dok za Lozicu nije dao konkretan razlog.
Nije mi jasno kako je onda pozvan Milat ako nije Vuletić. Vjerovatno jer je ljevak, vjerovatno su i tada kvalitetni ljevaci bili rijetkost.
Nakon završetka prvenstva Jug usporedo igra Kup prvaka te Kup Jugoslavije. Bivsi reprezentativac Trifunović je otišao na odsluženje vojnog roka.
U prednatjecanje Kupa prvaka u Genovi dobijaju domaći Recco (11:8) i danskog prvaka. Zatim se po tadašnjem sustavu natjecanja igrala četvrtfinalna skupina. Jug je dobio domaćinstvo i zajedno sa nizozemskim Alphenom izborio polufinale. Protivnik ponovo Recco. Prva utakmica u Italiji završava pobjedom Recca 7:6. Jug je vodio 6:3 ali tada na scenu stupaju suci iz Francuske i Španjolske. Novinar spominje “2 nepostojeća četverca za Talijane, 2 poništena (regularna) gola Juga, pobjedonosni pogodak postignut iz prekršaja u napadu.” S obzirom na prethodnu pobjedu u prednatjecanju i minimalan poraz uzvrat se smatrao kao puka formalnost. Ali Recco senzacionalno dobija 8:9 u Kuparima. Izvještaj spominje da ovoga puta suci nisu krivi ništa, spominju se početnicke greške, psihičko opterećenje koje se očigledno nije moglo izdržati, pojedince koji su više mislili na neku osvetu nego na igru. Jug je imao katastrofalnu realizaciju igrača vise (13:4).
Vidimo da je ovo bio ogroman kiks Juga, jer izgleda da su bili bolja ekipa od Talijana. A šansa za finalom Kupa prvaka se ne dobija svaki dan…
U domaćem kupu u polufinalu dobijaju Primorje u obje utakmice (7:10, 11:7) i plasiraju se u finale. U uzvratu se spominje “ponovno slaba igra, nisu izvučene pouke iz Kupa prvaka, pojedinci se i dalje iživljavaju i teže samoisticanju”. Ponovo se proziva mladi Milat “o čijoj igri i ponašanju u igri stručni štab treba da povede računa. Ako ni zbog čega onda zbog onih smrtnika i odanih navijača koji Jugu ne okreću leđa ni kada ne igra najbolje”
Finale se igralo u Zrenjaninu. Navrhu članka je slika sa transparetnom: VAZDA VIJERNI ………… DANČARI. Ovaj srednji dio se ne vidi, vjerovatno piše SVOME JUGU. Na slici sam jedino uspio prepoznati gospar Iva, staroga galebara s Danača koji je tada imao imidž kao Clark Gable.. Jug je pobijedio 10:9 u produžetku. Najbolji igračem turnira ( kasnije i sportašem Dubrovnika) proglašen je Sukno. Jug je usprkos pobjedi krajnje nezadovoljan sucem iz Kotora (kasnije su tražili izuzeće doticnog suca) koji je izbacio 5 jugaša i stvorio “atmosferu straha i sputavanja u igri jugaša”. Par igrača Juga je dobilo suspenzije koje će morati odraditi u slijedećem prvenstvu.
U natjecanjima mlađih kategorija je zabilježeno par incidenata. Kvalifikacije za Omladinski vaterpolo kup su se održavale u Kuparima. Od 6 ekipa su došle samo dvije – Jug i Kotor. Nisu se pojavili Herceg Novi, Bijela, Cavtat i Gusar iz Mlina!?!. Ne znam kako su se kretale cijene nafte tih dana, ali ne znam kako Gusar iz Mlina nije uspio doći do Kupara.
U finalu kadetskog prvenstva SR Hrvatske igraju Bellevue i Mornar. Bellevue je nezadovoljan suđenjem, napušta teren. Kod zapisničkog stola “nastaje gužva i padaju teške riječi”. Finale se registrira 5:0 za Mornar, a svi rezultati Bellevuea su poništeni. Jug završava predzadnji..
Nije baš da je bila liga, jer je trajala samo 5 dana. U najavnom članku Divlja liga se predstavlja kao “nastavak prekinute tradicije međusobnih susreta ekipa sa Danača i Porporele”. Za početak Divlje lige su najzaslužniji Ivo Kolić, Dragan Jovanović, Miloš Begenešić, Srđan Kera i Nikša Rudelić. Prve godine je sudjelovalo 10 ekipa: Porporela, Danče, Bellevue ’73, Excelsior, Boninovo, Mokošica, Libertas, KIKS, Penatur i Solitudo – Elita. U prvom članku su napisali Solitudo dok se u drugom ne spominje Solitudo već Elita.
Organizatori su odlučili ne naplaćivati ulaz, ali su se nadali “dobrovoljnim prilozima od Mjesne zajednice za uređenje plivališta Porporela, a od VK Juga pokojoj staroj lopti i kapicama za natjecanje”. Kako se vremena mijenjaju. Danas organizatori dobijaju značajne svote novaca za organizaciju natjecanja.
Iako to točno ne piše, prvim susretom u povijesti Divlje lige bi se mogla smatrati utakmica Penatur – Porporela (3:10) na Kolorini. Novinar piše da je sa tom utakmicom nastavljena prekinuta tradicija utakmica između Danača i Porporele.
U drugom članku se piše o zadnjem danu. Na žalost nema rezultata, zapisnika (ako su se uopće vodili) niti je spomenut sustav natjecanja. Željko Milić (igrao u finalu za Porperelu) kaže da se igralo u 2 grupe, i onda polufinale i finale. Znači jedino što znamo je da Danče nisu prošle grupu.
Zadnji dan se igrao u srijedu 31. kolovoza. Ovako je atmosferu opisao novinar Dubrovačkog Vjesnika:
“Porporela, ljudi onoliko koliko može stati. Igra se finale nezvaničnog prvenstva Dubrovnika u vaterpolu. Plivalište opkoljeno barkama s najvatrenijim navijačima. Sirene, trube, bubnjevi. Glazba s razglasa mlade dubrovačke grupe Crna Udovica. Radio Dubrovnik izravno prenosi susret za treće mjesto u kojem Elita dobija Penatur 8:2. Počinje finale. Glavni i odgovorni kuhar Zlatko Čerjan s pomoćnicima Perišom Obradovićem i Goranom Čolakom peče na gradelama 20 kila ribe. Tu je vino, mineralna voda, kruh. Sve je besplatno i poslužuje se tko hoće. Zvanični spiker Murat Avdić već pomalo promuklim glasom najavljuje produžetke, jer je susret završen neodlučeno 5:5. Navijanje se pojačava. Više se ni zvižduci suca na čuju. Porporelaši posustaju pa iskusna momčad Bellevue ’73 pobjeđuje 7:5. Nastaje sveopće slavlje. Slave i pobjednici i poraženi. Tu se našao i Veselin Đuho “Ne treba voljeti vaterpolo da bi se ovakve priredbe zavoljele. Ovo je više od Divlje lige. Ovo je nešto neopisivo dobro što treba nastaviti dogodine.” Jedan od gledatelja kaže: “Ovo je prvenstvo nedostajalo Gradu i trebalo bi ga održati. Bolje da mladost igra vaterpolo nego da gubi vrijeme po kafićima. Nego ostavite se pisanja da se riba ne ohladi.”
vrhunski. super je ovako vidit što se događalo. i usporedbe s današnjim vremenom su zanimljive.
a onda nije bio problem u cijeni nafte, nego ga i nije baš bilo. vozilo se na parne i neparne brojeve pa su vjerojatno zato samo 2 kluba od 6 došli na kvalifikacije u kupare 🙂
a i novinari su bili podjednako kvalitetni ko danas. kako im je utakmicom Penatur – Porporela nastavljena prekinuta tradicija utakmica između Danača i Porporele
Svaka čast!
mislim da će cobra, ako ovako nastavi na slijedećoj anketi o kolumnistima konkurirat burazeru za vodeću poziciju.
sad, ne znam oće li braco uspit prestić zambatu, ali ovaj text je vrhunski!!!!
napravio si mali kiks. ovaj Brkić što je igro za pionire Bellevuea nije današnji divljeligaš Mario (imo je samo 3 godine ’83 pa je teško mogo igrat ), nego njegov 10 godina stariji brat.
Pa znam da je to golman Brkic. On je ustvari bivsi divljeligas…
B/A wrote:
“a i novinari su bili podjednako kvalitetni ko danas. kako im je utakmicom Penatur – Porporela nastavljena prekinuta tradicija utakmica između Danača i Porporele”
Divlja liga 83 je nastavak utakmica izmedu Danaca i Porporele a ovo je prva utakmica, znaci sa tom utakmicom je pocela divlja liga tj. nastavila se prekinuta tradicija
e ustvari. a ovo o nastavku tradicije se može i na taj način prokomentirat
Odlicno Braco !
Ajde slikaj nešto slika iz novina ili naslovnicu pa pošalji, da vidimo gospara Iva ko Clarka Gablea
Dodao sam kraj sezone Juga. Tada se igralo prvo prvenstvo sa tek onda kup i evropske utakmice. Takoder da spomenem da je prva divlja liga trajala 5 a ne 3 dana. Krivo sam vidio
A sto se tice gospara Iva ima jedna slika u betuli sa Dancama u mladim danima
obavezno sliku gospar iva, popularnog brene, bivšeg igrača špilje i danača. zanimljivo, više je igrača prešlo iz danača u špilju nego obratno, 3:1. pero, više i gospar ivo, nasuprot crnjaku koji je iz Špilje otišo u Danče
Ako se ne varam Turcin ima 2:0 protiv Spilje u toj kategoriji, Mile i Bile, a tu se trebao naci i Batina zbog ukidanja kazne, ali je izdajica ostao u maticnom klubu. Gori si od Kranjcara njega je docekalo 10000 ljudi ali se barem pojavio, dok je tebe cekalo 10-15 ljudi, a tebe jok. Navukao si gnjev, kako Turcide, tako i navijaca Spilje.
Mislim da je i Nardi igro jednu godinu za Danče
e vidiš, nisam zno da je i Nardi igro za Danče.
Pregovori s Turčinom nisu urodili plodom.
Spomenimo Matu i Perisu kao jedine koi su jedini (privremeno) posli u smjeru Turcin – Spilja
a pepe je već jednom prije odigro za špilju (ne sjećam se godine, ali mi se čini da se još igralo po starom sustavu s repazažom) kad smo igrali zadnju utakmicu te sezone pa nas nije baš bilo dovoljno.