Hrvatska u šestom polufinalu u nizu

U najneizvjesnijem četvrtfinalu Hrvatska je pobijedila Italiju 12:9 i tako po šesti put u nizu ušla u polufinale SP-a gdje nas čeka Srbija. Po 4 gola Sukna i Garcie, izboreni peterac i čak 6 izborenih igrača više Lončara.

Hrvatska je pobijedila Italiju uz kontrolu igre i rezultata od početka do kraja. Tek na početku treće četvrtine Figlioli je pogodio izvana za jedino vodstvo Italije. Inače, tada je Tucak, na poluvremenu, mijenjao Bijača. Kad su Talijani vidjeli Marcelića na golu krenuli su šutirati iz svih pozicija. Još je i Figlioli odmah pogodio za tih 5:6 što je vjerojatno ohrabrilo i njega i ostale tako da su nanizali cijeli niz nerezonskih udaraca. Način kako se igra kad smatraš da imaš priliku protiv protivničkog golmana je najbolje demonstrirao Jug protiv Pro Recca na Final6-u 2016. Ne šutira se tada nerezonski i brzopleto, već se iz izrađenih situacija ide probiti golmana.

Talijani su osim ove taktičke manjkavosti u napadu imali slično i u obrani. Nevjerojatno je da se čak dva puta dozvoli prebačaj s jednog na drugog vanjskog, da su oba slobodna i da u oba navrata Tempesti bude potpuno van položaja, te da Garcia i Vukičević samo moraju ubaciti loptu u prazan gol. Jasno, i stavljanje Tempestija na gol na startu utakmice je pogreška, ali ionako bi samo dočekao prvu „pogrešku“ Volarevića i uskočio na gol. To je greška koja ima dublje korijene od ovog SP-a.

Hrvatska je povela 2:0, Talijani su se vraćali. Kasnije je bilo 5:3, pa su na početku treće Talijani imali 5:6 pa do kraja četvrtine 3 gola u nizu Hrvatske za 8:6. U zadnjoj četvrtini odmah odlazimo na 9:6, prvi put +3, ali nešto kasnije je samo 10:9 i Italija je na -1. Ali odmah idući napad Bušlje sa stative vraća na +2, a pred sami kraj Garcia je ostavljen sam i pogađa za konačnih 12:9.

Prve dvije četvrtine Luka Lončar igra nevjerojatno dobro, čak 5 zarađenih igrača više i jedan peterac. Imao je i dobar pokušaj šuta na samom kraju druge četvrtine kad je već bio skroz ispred beka i mogao je uzeti i peterac, ali je šut bio dobar, ali i Tempesti je dobro zatvorio. Jasno je da nije mogao do kraja u istom tempu, samo još jedan zarađeni igrač više u četvrtoj, ali ključni kada smo zabili za 11:9. Na kraju je opet dobio isključenje s pravom zamjene, i crveni, navodno zbog pokušaja udaranja Fondellija. Vrijedi istaknuti da su sva ta isključenja bila nakon dodane lopte na dva metra, što bi značilo da je iziskivalo dodatnu potrošnje energije.

Ključni dio utakmice bio je nakon vodstva Italije 6:5 u drugom napadu treće četvrtine. Vidjevši Marcelića kao da smo pred bika stavili crvenu krpu. Ali i na drugom kraju bazena spomenute greške. Prvo na prebačaj Sukna s lijevog na Garciji na desnog vanjskog i lagana realizacija. Pa zatim polukontra koju realizira Sukno te igrač više Šetke koji je lakoćom probio Tempestija s lijevog krila. Inače smo od prva 4 igrača više 3 realizirali pa do ovoga smo imali seriju 0/4. Na kraju solidnih 5/11 (45%), a Italija 6/14 (43%).

Za napravit kontru nije ključna brzina. Jer u plivanju za loptu naši nisu mogli parirati Di Fulviju, a Figlioli je još i brži (oba su po dva puta lakoćom osvajala plivanja na startu četvrtina). Ali mi smo zabili dva gola nakon polukontre, a Italija nije niti jednom bila ni blizu neke situacije nakon plivanja u napad.

Jedan od ključnih detalja utakmice, koji se najbolje vidio baš u tom dijelu treće četvrtine kad se na neki način lomila utakmica je talijanski ljevak Alessandro Nora. Taj igrač je potpuno bezopasan, na njemu se može bazirati obrambena taktika. Na njega se može igrati mrtva zona, što smo u tom periodu i zaigrali u dva–tri navrata. Imao je 3 izrazito loša udarca, a nije opasan ni u organizaciji napada.

Suđenje je bilo očekivano, kurvanjski za Talijane. Svako malo poklonjeni igrač više kojega nema, od Isključenja Garcie na Renzutu na vanjskoj poziciji u prvoj četvrtini pa tako tijekom utakmice do kraja. Slijedio je nesuđeni očiti korner nakon obrane Tempestija koji je bio vidljiv iz aviona, na koji je nadovezan brzi izbačaj, jasno bez lopte odmah po dolasku Italije u napad. Cijelu utakmicu su Talijani na sličan način dobivali igrača više, često u samom začetku napada. Krapić je dobio loptu sa strane i samo je trebao završiti akciju i zaraditi peterac, ali je dozvolio da izgubi prednju poziciju tako da je trebao biti dosuđen izbačaj beka. Ali ostalo je na trebalo. Također, kontrafaul Bodegasa protiv Šetke (uslijedio izbačaj Šetke nakon par sekundi), pa i Aicardia protiv Macana, nije suđen. Kao uostalom niti jedan kontrafaul Italije u cijeloj utakmici, što je prava rijetkost. O presingu na glavu na vanjskim pozicijama ne treba ni pisati da je bilo bez ikakvih kažnjavanja.

Dva se gola ističu, prvo Garcijin za 10:7 sa „pola terena“ u same rašlje. Tada je konačno i Tempesti otišao na klupu. I još Suknov za 4:3 s igračem više kada je zavukao s lijevog na srednjeg vanjskog i nakon 2-3 cima snimio položaj blokova i milimetarski precizno oko oba bloka pogodio u sami kut. Njih dva su zabili po 4 gola. Kad imaš takva dva igrača sve i svima je lakše. Danas Joković nije bio šuterski raspoložen. Šetka je dodao dva s krila s igračem više.

Bijač je u prve dvije četvrtine skupio 4 obrane. Osim kod gola Figliolija koji je prošao kroz dva bloka kod niti jednog drugog nema krivice. Nije branio spektakularno iako je odlično zaustavio pokušaj sa stative Bodegasa i Di Fulvia s igračem više sa lijevog vanjskog. Ne znam ima li nešto u pozadini što ne znamo,ali zaslužio je puno više kredita kod izbornika. Pogotovo što Marcelić još nije dorastao ovom nivou vaterpola. Što je i uzjogunilo Talijane da su onako poblesavili kad su ga vidjeli na golu. Moglo nam se to obiti o glavu da su bili iole pametniji. Da bi parirali Srbiji u četvrtak treba nam Bijač koji će činiti razliku u odnosu na Mitrovića. Ako to ne dobijemo, nemamo šansi.

1/4finale SP-a

Hrvatska (D1) – Italija (B2)          12:9 (3:2, 2:3, 3:1, 4:3)