Idemo po zlato!

Hrvatska je pobijedila Italiju 11:10 i ušla u četvrto finale Europskih prvenstava. Utakmica je bila kaotična, teško je bilo pohvatati konce, posebice za gledatelje na televiziji. Ali na kraju, Hrvatska je na Bijačev pogon još jednom pobjedila i odlazi u finale gdje nas čekaju Mađari.

Talijani su u startu bili oslabljeni za neigranje Renzuta koji je šakom preko vode udario Averku i dobio samo 2 utakmice kazne. Prije samo 2 mjeseca Burić je dobio 3 pa je potpuno nejasno kako je ovo Renzutovo 2. Osim toga, tijekom utakmice su bili izrazito nervozni. Nisu oni navikli da suđenje nije u njihovu korist, tako da su skupili još 3 direktna crvena kartona: Marziali na kraju druge četvrtine, Di Somma krajem treće, Dolce na samom kraju. Puno previše nervoze je bilo u njihovim redovima što je izbornik Campagna trebao prevenirati. Uz to je Fondelli zaradio 3 osobne tako da im je rotacija bila skraćena. Ali njihova igra je bila poprilično agresivna, kao i uvijek.

Zanimljivo je da je Hrvatska u prvoj četvrtini u baš svakom od 5 napada (bilo je duplih napada nakon šuteva, ali nismo ih zasebno brojali) koliko smo imali, imali igrača više. I prvi napad u drugoj smo zaradili igrača više. Do kraja utakmice imali smo još 23 napada u kojima smo imali još samo 6 puta igrač više. Italija je polovicom utakmice i promijenila obranu, prešli su na M zonu (bočno povlačenje prema sidrunu) u kojoj je i manje kontakta s napadačima i logičan je taj pad u broju isključenja.

Ključni segment utakmice je golmanska pozicija. Bijač je opet bio fenomenalan. Imao je 14 obrana od kojih su 8 bile velike, ili s igračem manje ili zicer situacije poput samog Di Fulvija na 4 metra od gola. S druge strane Del Lungo je branio prvo poluvrijeme, Nicosia drugo. Oba su skupila po 4 obrane,  samo po jednu u toj kategoriji s igračem manje. A još im je obojici po dva puta lopta ušla ispod ruke.

Sedam od naših jedanaest golova zabili su Marinić-Kragić i Bašić. Kragić u svom stilu, šut čim primi loptu, bilo na krilu bilo na lijevom vanjskom, sve s igračem više. Bašić je zabio dva puta s igračem više, jednom s desnog vanjskog, jedno sa stative. Treći gol je zabio na zonu s desnog vanjskog. Oba ta vanjska gola, lopta je dirala protivničku ruku. Prvi put je di Somma u bloku skrenuo loptu, a drugi put je kiksao Del Lungo kojemu je lopta izmigoljila ispod ruke. Osim toga, upravo je Bašić bio taj koji je blokirao zadnji pokušaj Talijana, probao je Cannella s igračem više kada su suci potpuno bez razloga isključili Žuvelu u plivanju. U zadnjoj minuti utakmice.

Žuvela je imao dvije oduzete lopte na vanjskim pozicijama, blok s igračem manje i dobar dio utakmice bio je zadužen za čuvanje di Fulvija. Fatovića nije išao šut, ali opet je on bio taj koji je stalno imao loptu u ruci i organizirao naše napade. Na kraju je i zaradio ključni peterac iz kojega je Harkov zabio pobjednički gol.

Vrlić je u prvom poluvremenu zaradio 5 igrača više, kasnije su igrali mrtvu zonu na njemu. Krapić je dodao još 3 iv, a Fatović je zaradio 2 iv i peterac, Žuvela i Burić po 1 dok su ulazili kao drugi sidruni.

Utakmica je bila napeta, dvorana puna do zadnjeg mjesta. Neizvjesnost je trajala do zadnje sekunde. Čak je i u zadnjih 5 sekundi došlo ne neke nerazjašnjenje gungule oko sudaca i zapisničkog stola, konzultacija VAR koje su ostale nerazjašnjene što se uopće pregledavalo. Vaterpolo je sport u kojemu ljudima koji su čitav život u njemu često nije jasno što se događa. Sinoćnja utakmica bila je baš takva. Suđena su 34 isključenja (jedno je bilo peterac) od kojih je 19 tamo gdje nije bila lopta. Podijeljena su 3 crvena kartona od kojih se samo jedan vidio u kadru, da se može razumjeti što se dogodilo.

Bijač je bio taj koji je učinio razliku, s toliko obrana s igračem manje, od kojih su neke za anale, Talijani su imali realizaciju igrača više 7/18 (39%). Da nije bilo rupa u našoj obrani kad su stative u par navrata ostale potpuno same, Bijač bi još više tih pokušaja zaustavio.

Mi smo s druge strane imali nikad bolju realizaciju igrača više, čak 75% (8/12). Kragić četiri puta, na brzinske šuteve na prvu s lijeve strane, Bašić dva puta (desni vanjski i stativa) Harkov protiv lošeg bloka Di Fulvija s desne strane i Žuvela sa stative. Kod Italije je samo di Fulvio bio opasan, zabio nam je 3 gola i potvrdio je klasu koju u kontinuitetu pokazuje na ovom prvenstvu. Međutim nije mogao sam, mogli smo se koncentrirati na njega jer Talijani nisu imali drugog raspoloženog igrača. Cannella je imao šut 0/7. 6 udaraca u bliži kut, većinom nisko, koje je Bijač lakoćom zatvarao. Damonte je zabio jednom, ostalo nije bio opasan, a Di Somma i Dolce i nisu puno pokušavali, a još je Fondelli bio nešto opasniji. Kad nisi top igrač, ili vrhunski šuter, nije jednostavno protiv ovakvog golmana na drugoj strani ne samo zabiti, nego ni šutirati.

Hrvatska je pobijedila Italiju i sad nas očekuje finale protiv Mađarske koja brani naslov i koja nas je već jednom u Firenzi 1999. Zaustavili u finalu. A i zadnje finale koje smo igrali, bilo je baš protiv Mađara 2017 i tada smo mi slavili na njihovom Margitszigetu. Očekuje nas još jedan veliki spektakl.

Izjave:

Andrea Fondelli
Bila je luda utakmica u ovoj nevjerojatnoj areni, ali nažalost smo izgubili. Izgubili smo zbog penala u zadnjoj minuti utakmice. Ne želi ništa reći o tome, samo želim reći da sam jako ponosan na svoje suigrače.

Francesco di Fulvio
Znali smo da će biti teška atmosfera, sitnice su prevagnule i meč je otišao Hrvatskoj. Čestitke Hrvatskoj.

Marko Žuvela
Stvarno sada vruće glave, htio bi čestitati suigračima i trenerima, navijačima što su došli u ovako velikom broju i vodili nas kroz cijelu utakmicu. I ništa uspjeli smo pobijediti iako smo primali neke opake golove, nismo padali i držali smo se skupa, stisli smo redove, na kraju taj zadnji igrač manje se obranili i opušteno pobijedili. Svatko je dao svoj obol počevši od Bijača pa do mene, najmlađega. Uz ovakve navijače, ovakvu publiku, sve se može. Stvarno veliko hvala! Htio bi ih pozvati da dođu i u subotu bodriti nas protiv Mađarske. Utakmica protiv Mađarske će isto biti ovako teška, ako ne i teža. Idemo osvojit ovo zlato!

Andrija Bašić
Zahvalio bi se ekipi, suigračima i ovim predivnim ljudima što su došli gledati polufinale. Jednostavno se tako dogodilo danas smo svi odlično igrali i … Odlično, pobjeda! Tvrda utakmica, kao i što smo očekivali. Dosta isključenja i dosta nervoze s njihove strane. Na kraju evo fantastični Marko Bijač, više sto puta sam reko pa ću i ponovit, presudio je danas on i dobar igrač manje. Bili smo strpljiviji i bolji u napadu nego inače i evo … zahvaljujući ovim predivnim ljudima smo pobijedili u utakmici i igramo finale zasluženo.

Ivica Tucak
Bila je teška utakmica. Točno onako kako sam pretpostavljao, fizički zahtjevna. Talijani su uvijek na granici isključenja, tako igraju i rekao sam igračima da naprave pritisak pod cijenu isključenja i mislim da smo ušli i pokazali im zube. Čestitke momcima, oni su pravi junaci ove utakmice.

Hrvatska – Italija              11:10 (3:2, 3:3, 3:3, 2:2)

Suci: Stavridis (Grč), Putniković (Srb)

Hrvatska: Bijač (14), Burić 1, Fatović, Krapić, Lazić, Bukić, Biljaka, Žuvela 1, Marinić – Kragić 4, Vrlić, Bašić 3, Harkov 2(1), Popadić. Izbornik: Ivica Tucak.

Italija: Del Lungo (4), Di Fulvio 3, Damonte 1, Alesiani, Fondelli 2, Cannella, -, Marziali 1, Presciutti, Bruno 1, Di Somma 1, Dolce 1, Nicosia (4)

Osobne pogreške: Hrv 19, Ita 15 + 3

*Hrv dva puta dupli igrač više, Ita jednom dupli igrač više (Italija je još dobila i 3 crvena kartona sve van igre)

 Peterci: Hrv 1/1, Ita –

Igrač više: Hrv (3/5+2/3+2/2+1/2)= 8/12 (75%), Ita (1/3+2/5+3/6+1/4)= 7/18 (39%)

Obrane: Bijač (4/6+3/6+3/6+4/6)= 14/24 (58%); Del Lungo (3/6+1/4)= 4/10 (40%), Nicosia (2/5+2/4)= 4/9 (44%)