Španjolska brončana, opet bolji od Italije

Španjolska – Italija 7:6 (3:1) (0:2) (3:1) (1:2)

Suci: Periš (CRO), Zwart (NED)

Igrač više: Španjolska 5/11, Italija 3/9

2 igrača više: Španjolska 1/2

Peterci: Italija 2/2

Španjolska: Aguirre (10/16), Munarriz, Granados 1, Sanahuja 1, De Toro, Larumbe 1, Famera 1, Cabanas, Tahull, Perrone 1, Barroso 1, Bustos 1, Lorrio. Izbornik: Martin.

Italija: Del Lungo (6/13), Di Fulvio (1/1), Damonte 2, Iocchi Gratta, Fondelli, Cannella 1, Renzuto, Presciutti, Bruni 1, Alesiani, Dolce 1, Nicosia. Izbornik: Campagna.

               Umjesto predviđanoga finala, reprezentacije Španjolske i Italije imale su odigrat “antiklimaks” utakmicu za treće mjesto koja često favoriziranim ekipama donese psihološki pad i slabiju motiviranost za pružiti maksimum. Talijani su u svome stresnom polufinalu još završili s kažnjenim Di Sommom i Marzialijem  pa su u postavi za ovu utakmicu mogli imati samo 12 igrača. Iako ne na kvalitetnoj razini koja je očekivana od ovih protivnika, ipak smo imali barem jednu rezultatski tijesnu i neizvjesnu utakmicu u kojoj je prednost uglavnom bila na strani Španjolske no ne više od gola do dva što su Talijani u nekoliko navrata dostizali. I jednima i drugima nije bilo dilema odakle prijete najveće opasnosti po gol i koga se mora zaustaviti te su obrane na tom polju uglavnom uspijevale odraditi svoje zadatke. Sugestijom s klupe ili uz ipak više individualne samokontrole, kod Španjolaca su Granados i Munarriz trošili manje lopti no uobičajeno, ali ni ostali šutevi s vanjskih pozicija koje su upućivali Sanahuja, Larumbe ili Barroso nisu bili često iz povoljnijih pozicija za njihovu efikasniju realizaciju. Ono što je i ovoga puta donijelo prednost Španjolskoj jesu igrači više koje su zarađivali De Toro i Tahull i koji su dosta solidno realizirani. Talijanska reprezentacija je i u ranijim utakmicama dobar dio vremena igrala bez klasičnoga centra u postavi pa im izostanak Marzialija nije bila situacija na koju se posebno moraju prilagođavati, na dva metra smjenjivali su se Iocchi Gratta, Renzuto, Dolce, ali je najučinkovitiji ipak bio pravi centar – Bruni koji je izborio i peterac i nekolicinu izbačaja, sam još realiziravši jednoga. Sveukupno su Talijani ipak imali manje prilika uz brojčanu prednost, još veći minus im je bio što su ih i slabije realizirali od protivnika. Na kraju se ispostavilo da je ovaj segment i donio prevagu jer, zanimljivo, i jedni i drugi su iz igre 6 na 6 postigli tek po jedan gol. Tempo nisu naročito forsirali ni jedni ni drugi disciplinirano se transformirajući iz napada u obranu, tako da nije bilo prostora ni za kontre, tek valjda jedna polukontra u kojoj je Aguirre obranio šut Presciuttija.  Nekoliko akcija na uplivavanja je bilo tek u prvoj četvrtini, Di Fulvio je iz svoje izborio peterac, na drugoj Sanahuja jedanput pogađa samo stativu a kod druge umjesto da sam puca griješi pokušavajući asistirati na 2 metra. Uz par situacija kada je Tahull dolazi do šuta i promašivao, ostalo se većinom svodilo na pozicione napade s dosta šuteva pred istek vremena i iz nepovoljnih pozicija.

               Španjolska je prvu četvrtinu završila s prednošću od 2 gola, sva tri postigavši iz igrača više, jedan uz malo sreće kada je Bustos odbijenu gurnuo u gol, Talijani svoj jedini postižu iz pomenutoga peterca na Di Fulviju, još uz dvije pogreške kod igrača više kada ni ne stižu do šuteva. Druga četvrtina je protekla uglavnom u neefikasnoj igri, najprije propušteni igrači više na svakoj strani po jedan, potom šutevi koji su zaustavljani blokovima (Cannella, Presciutti, Perrone) ili su u najboljem pogađali okvir gola (Di Fulvio, Dolce, Barroso). Talijani ipak uspijevaju dva puta, Damonte lob dijagonalom i Cannella najzad kod četvrtoga igrača više za svoju reprezentaciju pa je na poluvremenu bilo 3:3.

               Prilike za povesti ne koriste Talijani početkom treće četvrtine, kod igrača više Fondelli je blokiran, napad  kasnije Di Fulvio iz faula još jednom pogađa samo stativu. Kod igrača više za Španjolsku, Del Lungo najprije brani Granadosu (korner) ali u nastavku ipak s lijevog krila zabija Larumbe za novo vodstvo koje se vraća brzo i na 2 razlike golom Granadosa kod narednoga igrača više. Španjolska održava dva razlike do kraja četvrtine ali Talijani u prve dvije minute posljednjeg perioda stižu do novog poravnanja. Bruni je akter kod oba gola, najprije izborivši peterac, potom i igrača više koga sam i realizira. Između ovih golova Tahull kod igrača više ima dva pokušaja i dva puta mu brani Del Lungo. Španjolcima propada još jedna akcija na stativu kod igrača više ali Perrone ipak donosi novo vodstvo (igrač više) na tri i pol minute prije kraja. Talijani prave u dva napada kontra-faule, dva puta suci dosuđuju obostrane izbačaje, Španjolska ne koristi dva igrača viška a za poravnanje je još samo imao priliku Di Fulvio čiji je šut izblokiran pa je na kraju ostalo 7:6.

               Španjolci su tako ipak stigli do medalje a sami najbolje znaju koliko ih zadovoljava ovo treće mjesto. Najjače i najbitnije utakmice koje su odigrali u Splitu, pokazale su ipak da je bilo nemoguće održati konstantnost forme igrača tijekom ove nenormalne, sezone bez kraja. Slična stvar je i s Italijom, premda im je primjerice Di Fulvio bio odličan. Oni su pak malo više u polufinalu ispali “žrtvama” nekih ranijih utakmica kada im se svašta toleriralo i jednostavno se nisu snašli u situaciji kada nije sve po njihovom. 

 

Izjave:

Perrone

Kad igraju Španjolska i Italija uvijek je ovako. Obje ekipe igraju jako brz vaterpolo. Cijelo ljeto smo radili i ovdje posebno ova dva tjedna. Dobro je da smo pobijedili, nije bilo lako. Ali mislim da smo prikazali lijep vaterpolo i u ovoj utakmici, a i ponosni smo na ova dva tjedna.

Jedina ste reprezentacija koja je osvojila medalju na  oba natjecanja.

Nismo to očekivali i rezultati su važni, ali mi imamo našu filozofiju, kako igramo i kako treniramo vaterpolo. To se neće promijeniti ako osvojimo ili ako ne osvojimo medalju. Uvijek treniramo 100%, i mlađi koji dolaze imaju tu kulturu radi, radi, radi. Nekad dobiješ, nekad izgubiš, ali mi znamo koji je naš put.

Bilo je dosta potezanja pa i za glavu, jednom ste i vi namignuli prema sucu kad se uplivali i netko od Talijana vas je uhvatio za glavu. Dosta toga je bilo nekažnjavano po današnjem kriteriju.

Mislim da realno nije lako suditi u vaterpolu. na ovom turniru su pustili malo više igre, i mislim da je to dobro jer ako se sve svede na igrača više i igrača manje, to nitko ne voli. Ovu utakmicu isto pustili i bilo je par problematičnih trenutaka, ali mislim da su imali kontrolu nad utakmicom. Ali ponavljam, puštala se igra i mislim da ljudi koji vole vaterpolo ne žele samo igrača više/manje, nego da se igra. Vjeko Kobešćak to lijepo kaže, dogodi se paradoks, daješ ta silna isključenja, favoriziraš napad, a onda dobiješ samo igrača više gdje nema toliko pokreta, statično je. Ali ako pustiš malo više igru, naravno u granicama dozvoljenog, onda imamo više pokreta, više uplivavanja. Mislim da je tako bilo ovdje na europskom, a i na svjetskom dok je na Olimpijadi toga bilo manje.