Može li Hrvatska zaprijetiti Srbiji?

 

 

Nakon niza godina u kojima smo samo jednom uspjeli odigrati neriješeno u grupnoj fazi EP-a baš na ovom istom bazenu u Budimpešti prije 3 godine (8:8), ključno je pitanje je li se Hrvatska digla dovoljno, ili barem Srbija nešto spustila, da bi večeras mogli uživati u ravnopravnoj utakmici, u borbi za finale SP-a.

 

 

 

Zadnjih godina svjedočimo nesmiljenoj dominaciji reprezentacije Srbije. Trenutačno su branitelji olimpijskog, svjetskog i trostrukog europskog naslova. Svjetsku ligu ne ubrajamo u najveća natjecanja, ali i tu su osvojili pet uzastopnih naslova. Nakon Olimpijskih igara svi ostali se nadaju da će iz raznoraznih razloga Srbija ipak malo usporiti, da neće bit po onoj staroj Mamićevoj:

„Kad god vi mene razjebete, ja dodam gas! Novi igrač Dinama je Boško Balaban!“

Kad bi novi igrači srpske reprezentacije bili neki vaterpolski balabani, to bi za sve ostale bilo izvrsno. Ipak, nakon umirovljenja Nikića drugi sidrun je Ubović, a umjesto Gocića tu je Viktor Rašović. Međutim u prošloj utakmici nije igrao Mandić koji se ozlijedio i trebao bi propustiti ostatak SP-a. Značajan je to hendikep, pogotovo što je baš on vrlo često s dosta golova zatrpavao našu mrežu.

 

Forte igre Srbije je šut iz faula s 5 metara. U tom prednjače Filipović i spomenuti Mandić. Sada će biti lakše, duplo lakše, koncentrirati se samo na jednu takvu opasnost s desne strane. Pod uvjetom da Mandić zaista ne igra. S druge strane većinom na taj način prijeti Prlainović, iako jasno i Ćuk i Mitrović imaju izrazito opasan udarac. Rašović će morati mijenjati na desnoj strani.

Osim toga Srbija je često imala taktiku da Mandić koristi svaku priliku za ulazak sa Suknom kao drugi sidrun i na taj način ga dodatno umara.

Pijetlović  i Ubović zatvaranju poziciju sidruna. Do sada je Pijetlović odigrao 20 minuta više, po službenoj statistici. Bekovska trojka Aleksić (6), Jakšić (5) i Ranđelović (2) osim obrambenih zadataka do sad je postigla čak 13 golova. Zanimljivo najmanju minutažu ima Aleksić.

 

Dakle, osim što se ostali nadaju da su nova dva igrača ipak na nešto nižem nivou od legendarnog kapetana Gocića i najtrofejnijeg igrača Nikića (uz današnji izostanak Mandića), tu je i možebitno zasićenje svim ovim uspjesima i naslovima, sada kad su osvojili i ono jedino što im je nedostajalo, zlato na Olimpijskim igrama. Ostaje nam vidjeti je li tome iti malo točno. A i ove zamjene igrača su se planirale godinama jer su i ova dvojica, a i još neki drugi već godinama na širem spisku, na pripremama s ostalim igračima.

 

Hrvatska je također u nešto izmijenjenom sastavu u odnosu na ranije razdoblje. Tu su Vukičević i Fatović na lijevoj strani, a vratio se i Buljubašić kao treći bek. Veliko pojačanje je Garcia i s Jokovićem tvori odličan tandem na desnoj strani. Iako kvalitetom lošiji, fenomenalnom borbenošću Krapić daje doprinos kad nam se prvi sidrun Lončar, koji ovdje opet igrao izvrsno, odmara. Bijač u klubu brani izvrsno, a ovdje Tucak najavljuje da nije još načisto ko će večeras krenuti,on ili Marcelić?! Ne znam koji su problemi, ali nešto definitivno ne štima. Bez Bijača na klupskoj razini bit će iznimno teško, da ne kažem nemoguće. Obrana nam igra odlično, sada nemamo igrača koji je  u obrani ispod svjetskog nivoa. Plivački smo moćniji nego prije, Fatović je jako puno donio u tom segmentu.

 

Ključnu razliku možemo ostvariti na golmanskoj poziciji iako Srbiji golman pa skoro i da ne treba. Njihova kompaktnost s igračem manje je nevjerojatna, Mitrović ili eventualno Gojko Pijetlović praktički moraju pokriti samo prostor iznad glave i ispod pazuha. Moramo ih dobro pomaknuti lijevo, desno, stoga se nadam da nećemo previše igrati onu jednu te istu akciju koliko god je kvalitetno pokrivena individualnim rješenjima. Moramo imati bržu loptu i točnija dodavanja, kako bi se bar malo otvorilo prostora pored blokova.

Zašto ovo posebno ističemo, jer su nam u svim ovim zadnjim, nažalost vrlo uvjerljivim porazima  – zadnje 3 utakmice prošle i pretprošle godine ukupno – 18:

–          Finale SP-a 2015:             11:4

–          Grupa EP-a 2016:            13:6

–          Finale OI 2016:                 11:7

upravo segment igrača više bio taj koji nam je odnosio pobjedu. Tada nismo uspijevali tu obrambenu zonu niti malo zaljuljali, sve golove koje bi i zabili bili su ili nakon kikseva Mitrovića, ili uz Suknovu individualnu kvalitetu. Sjetimo se Ria kada smo također sve akcije igrali na isti način. Redom smo imali:

–          Garcia s dk u blok Prlainovića

–          Joković s dv po sredini u Mitrovića

–          Bukić s lk pored gola

–          Joković s dv u blok koji skreće loptu ravno u Mitrovića

–          Gol Šetke s lv (jedini put kad smo uspjeli malo zaljuljati obrambenu zonu)

–          Šetka u blok s lv

–          Garcia u prečku s dv

–          Joković s dv ravno u Mitrovića

–          Petković s dv u prečku

–          Gol Sukna s lv

–          Sukno u blok s lv

–          Garcia u Mitrovića s dk

 

Znači tada smo imali samo 2/12, u Kazanu 4/13 (nakon prve dvije akcije 2/11). I tada smo također igrali zavlačenje u desno, da se Sukno izvuče na srednjeg vanjskog i onda on mahanjem pokuša nešto učiniti. Stoga i ističem da nam treba punio raznovrsnijih akcija s igračem više.

 

Zadnji put kad smo uspjeli izbjeći poraz na EP-u 2014. Od 8 golova Sukno je zabio 3, i još 3 puta asistirao na stativu. Ta utakmica nije bila toliko bitna jer se nije radilo o finalu kao u ova dva navrata. Još i ova treća utakmica u zadnje dvije godine, poraz na otvaranju EP-a u Beogradu prošle godine, bila je daleko najlošija od svih ovih utakmica. Tada je umjesto -7 puno realniji rezultat bio -11, ali Srbija je zadnjih 10 minuta stala i nije nas htjela dodatno masakrirati.

 

Iz svih ovih utakmica trebali smo izvući pouke. Nadajmo se da jesmo i da smo spremili nešto novo s igračem više. Da smo naučili kako braniti faul na 5 metara, te da ćemo iskoristiti određene mane koje nam igra Srbije ipak može ponuditi. U tranziciji sa Suknom, Fatovićem, Garciom i Jokovićem bi morali ostvariti prednost i pokoji lagani gol koji bi nam dao sigurnost u igri. Prisilio srpski napad na nešto opreza u zadnjim sekundama.