OLD SCHOOL

Iako je Hrvatska odigrala sjajnu utakmicu i razbila Crnu Goru 13:8, ovu kolumnu želim započeti s jednom drugom temom. O samoj utakmici malo kasnije… Mislim da ne postoji osoba u Hrvatskoj koja nije ponosna na ove naše momke i svi, počevši od mene i svih koji pišu na Dančama, im čista i iskrena srca želimo da se vrate kući sa zlatnom kolajnom oko vrata! Sad kad smo ovo, nadam se,  raščistili za sve vijeke vjekova, želim vam objasniti zašto ovo navodim.

Osobno ne živim od vaterpola nego za vaterpolo uspjeh u Hrvatskoj. Ne samo reprezentacije, nego i svakog kluba od Vukovara do Dubrovnika. Kada pišem, pišem uvijek bez fige u džepu, čista srca i maksimalno objektivno. Pritom navodeći neosporne činjenice. To što su pojedinci u vrhu HR sporta i vaterpolo saveza izgubili svaki doticaj sa realnošću pod utjecajem politike, nije moj problem. Već vaš draga gospodo. Jer ima nas, koji ne mislimo kao vi, ali, gle čuda, jednako volimo ovu zemlju i sport. Koliko god vama to bilo neshvatljivo. Ili vi imate možda neki domoljubni metar pa da konačno izmjerimo to domoljublje? Zaista već graniči s ludilom kada napišeš da nam je Australija nagazna mina, a pojedinci to shvate da unosiš nemir u ekipu. Ili da su nam black outevi postali zaštitni znak. Zato pogledajte malo u povijest i kako su završavali zagovornici jednoumlja. I prestanite više svojatati nešto što je naše i nikako nije samo vaše! 

A sada malo o utakmici… Najbolji opis je zapravo dao Andrija dok smo se dopisivali za vrijeme utakmice, rekavši da nam najbolje leži old school vaterpolo. I tome zaista je tako. Upravo je ona kičma – golman, bekovi, centri – pomela Crnu Goru. Naravno da zasluge idu cijeloj momčadi, kao i stožeru na pripremi utakmice. Ali kada centri odnesu bekove u gol, onda lakše dolaze do izražaja sve šuterske i igračke kvalitete naših krila i vanjskih. Jednako tako, kada naši bekovi udave i izguraju protivničke centre, naravno da se lakše igra obrana i gleda kako pobjeći u kontru. A ono što prođe, znaš da će u pravilu obraniti vjerojatno najbolji svjetski golman u ovom trenutku Maro Bijač. 

Ova utakmica će, nadamo se svi, biti ona prekretnica za dalje. Zaista su momci sjajno reagirali danas nakon poraza od Australije i vjerujem, napunili se dodatnim samopouzdanjem za dvoboj protiv Srbije. Gdje nas zapravo čeka vrlo sličan protivnik i gdje tajni nema. Ima samo puno iskustva iz naših prijašnjih utakmica i ne bi smjelo biti nikakvih iznenađenja za naš stožer u pripremi utakmice. Nama, za razliku od Španjolskog načina igre, više odgovara ovaj „teretni”, old school vaterpolo. Bude li opet osovina na nivou kao danas, a nema razloga da ne bude, mislim da će utakmica otići na našu stranu. Neka se igrači samo sjete svakog preplivanog metra ovo ljeto, svakog utega kojeg su podigli i svih bolova i odricanja koji su napravili. Neka im to bude najveća moguća motivacija da se prekosutra potpuno vrate u igru i onda na krilima zdrave euforije odrade posao do kraja!