Sayonara Kazahstanci, irasshaimase (dobrodošli) Australci!

Započele su Olimpijske igre u Tokiju. Nikad čudnije, bez gledatelja, ali s puno COVID birokracije. Naše Barakude, koje jedine brane čast momčadskih sportova, krenule su danas u lov na olimpijsku slavu utakmicom protiv Kazahstana. Sama utakmica je zapravo bila sjajan uvodni trening i nema smisla trošiti previše riječi na istu. Međutim, jedan detalj mi je posebno upao u oko i zato ovu kratku kolumnu želim započeti sa zadnjih 16 sekundi utakmice protiv Kazahstana.

Vodimo 16 razlike, ali fascinira želja kojom su naši igrači isplivali još jednu kontru. To je ono što nam daje razloga za optimizam na ovom turniru. Želja, borbenost, zajedništvo, mirnoća, skromnost i vjera u konačni uspjeh. To sam sve vidio u utakmici protiv Kazahstana. To je temelj, to je jedini put i način. Drugog načina nema. Taktičke i tehničke pogreške koje su se dogodile, naš je stožer sigurno primijetio. Moramo biti oprezniji u blokiranju šuteva s krila kad imamo igrača manje, ne smije nam se iz proplivavanja u pozicionoj obrani protivnički igrač naći sam ispred Bijača ili, da iz želje za golom iz kontre, nitko ne ostane na našoj polovici i pokrije protivničkog igrača koji se ne vraća u obranu. Također, izgledne prilike s igračem više ili s dva metra, moramo realizirati. Nije ovo traženje dlake u jajetu, već će ovakve pogreške svi drugi protivnici kažnjavati puno skuplje od Kazahstanaca. Počevši već od Australije koja nam je sljedeći protivnik. Sharksi će sve učiniti da skupo prodaju svoju kožu. Fizički sjajno pripremljeni, uvijek motivirani, a Elvis Fatović nas poznaje u dušu.

Zato će Aussies biti sve samo ne lagan zalogaj. Dovoljno je prisjetitti se zadnjeg Svjetskog prvenstva gdje je falilo samo malo sudačke objektivnosti i Australci bi se našli u polufinalu. Vrlo vjerojatno bi stavili i neku od medalja oko vrata. Zato maksimalan respekt jer bi nas sve osim naše pobjede dovelo u tzv. Shibuya poziciju. Za one koji možda ne znaju, Shibuya je jedno od najpoznatijih svjetskih raskrižja, nalazi se u Tokiju i dnevno u kaosu tog križanja prolazak traži oko milijun prolaznika. Tako nešto si sigurno ne želimo priuštiti. Imamo dovoljno kvalitete, znanja i iskustva da izaberemo mirnoću i kroz cijelu grupu prođemo držeći konce u svojim rukama. Samo treba ići dan po dan, utakmicu po utakmicu, mirno, čvrsto s obje noge na zemlji i s vjerom. Lopta sve pamti i uvijek vraća pošteni, iskreni i borbeni pristup. Ali na to smo kod Barakuda ionako već navikli. Zato s punim pravom možemo reći sayonara Kazahstanci, irasshaimase (dobrodošli) Australci!

Stručne osvrte ekskluzivno za danče.hr, koliko mu to ljetne obveze dozvole, pisat će bivši reprezentativac Vedran Jerković.