Španjolska prvak Europe, Hrvatska prvi put doma prepustila naslov

Španjolska je u šokantnoj završnici okrenula finale i došla do prvog zlata ikad na Europskim prvenstvima. Granados se pokazao kao čovjek odluke s dva gola u zadnjih minutu i po za pobjedu 11:10 u utakmici u kojoj je Hrvatska gotovo stalno vodila, ali i prestala igrati čitavu zadnju četvrtinu.

Spektakularna utakmica koja je ponudila puno toga. Sigurno će ući u povijest i zbog naslova Španjolske, i zbog fantastičnog gola Granadosa koji je odlučio pobjednika. A ljubitelji vaterpola mogli su uživati u brojnim majstorijama, detaljima, odlukama i igrača i izbornika koje su činile razliku.

Hrvatska je imala praktički sve što je trebala da bi došla u situaciju za pobjedu. Imali smo Bijača na vrhunskom nivou, i još k tome drastično boljeg od Aguirrea na drugoj strani. U vaterpolu, kao uostalom i u drugim sportovima poput rukometa ili hokeja, razlika u golmanskom učinku može drastično promijeniti šanse. Na to, dobili smo nešto na što osobno nisam računao, puno španjolskih poklona u prvih 8 i po minuta. U tom periodu mi smo postigli čak 6 golova. U preostalih 23 i po minute dodali smo još samo 4. Možda je jedan od razloga što je Perrone vrlo rano, početkom druge minute dobio isključenje. Koje je inače bilo ne potpuno pogrešno dosuđeno, nego Perrone nije napraviti čak niti faul, samo je plivao pored Žuvele. Išao je tada kapetan Španjolske na klupu 2-3 minute i uvukla se neka nesigurnost u njihovu igru. Evo i koji su to bili pokloni:

• peterac koje je Cabanas krajnje naivno napravio na Vrliću
• loše postavljena zonska obrana gdje Bukić šutira na prebačaj s lijevo vanjskog sa samo 5 metara
• veliki kiks Aguirrea na šut Vukičevića s desnog vanjskog
• Mallarach gubi loptu na vanjskoj poziciji u napadu i čista 2 na 1 kontra nakon što je i isključen
• tranzicija 4 na 4 i gol iz prebačaja s krila na krilo
• još jednom Bukić blizu na lijevom vanjskom uz lošiju reakciju Aguirrea

Jasno, bilo je tu i dobrih poteza s naše strane, treba posjedovat kvalitetu da se ove greške iskoriste. Posebno impresivan bio je gol Kragića u ovoj tranziciji 4 na 4, kao i dodavanje Žuvele s desnog krila, idealno na ruku. Također, i način na koji je Bukić oduzeo loptu Mallarachu u obrani iako je i ljevoruki Španjolac kroz čitavu karijeru pokazivao da nije igrač za ovaj najviši nivo vaterpola i koštao ih je već dosta puta poraza u velikim utakmicama. Ovaj put je dobio 8 minuta od izbornika.

Luka Bukić je još malo kasnije u prvoj četvrtini zabio još jednom i imao je 4 gola od naših 7. Međutim do kraja je dodao još 4 promašaja. Već se znalo događati da Španjolska njega malo više ostavlja u odnosu na druge igrače. Recimo prije 2 i po godine na Olimpijadi, slično iako smo tada ukupno zabili samo 4 gola, opet je Bukić bio taj koji je zabio 2 i dodao još dvije asistencije. I taj naš sedmi gol bila je tranzicija, 5 na 5, gdje je bilo prostora za bolju reakciju španjolske obrane, a i Aguirrea.

Uz sve te atipične greške u obrani Španjolske, na poluvremenu je samo 7:6. Najvažniji razlog, iznimno loše držanje blokova:

• 1:1 Sanahuja s desnog vanjskog – čak dva loša bloka, Bukić i Vukičević
• 2:3 Munarriz sam na lijevom vanjskom – kiks Harkova
• 6:4 Munarriz iz faula s desnog vanjskog kroz čak 3 bloka, Bukić, Lončar te Kragić u pozadini

I kod drugog gola Španjolske, kada je Granados pogodio, opet je Bukić bio u bloku, iako se tada više može govoriti o genijalnosti Granadosa.
Previše je bilo tih golova s vanjske pozicije u kojima smo morali bolje reagirati kako bi na odmor otišli s recimo +3.

Mislio sam da će takav tijek utakmice donijeti preokret već u trećoj četvrtini. Pali smo s 6:3 na 7:6, nismo iskoristili razdoblje igre s puno obrambenih propusta koje se Španjolskoj obično ne dogode u 5 utakmica, a ne u jedno poluvrijeme. Međutim uspostavili smo ravnopravnu igru. Bijač je još više podigao svoj nivo, imali smo par dobrih zonskih obrana, posebice kad je i Mallarach odrađivao drugi dio svoje minutaže. A i Aguirre i je imao svaku četvrtinu sve manje obrana. Genijalni Fatovićev gol na isteku četvrtine donio nam je 10:8. S igračem koji ga napada, a faul nije bio jer je Fatović držao loptu u ruci i na taj način tražio prostor na 7-8 metara. I uspio je ne samo šutirati, nego i pogoditi od stative. U tom trenutku pomislio sam, teško ćemo ovo izgubiti. Peterce smo praktički osigurali, a tu smo u velikoj prednosti.

Imao je Aguirre do tada 6 obrana, 6/16 38% i Martin ga mijenja. Nije se uspio dignut kroz utakmicu i Lorrio je došao na gol. On nije kvalitetom golman za ovakve utakmice. Međutim, pokazao je stabilnost. Obranio je 3/3 udarca koja su došla do njega, sve su bili udarci koje mora braniti, poluvisoko.

Međutim, Hrvatska je popuno stala u napadu. Mi smo većinu vremena samo trošili vrijeme i očekivali da će Bijač obrani baš sve do kraja. To je i radio 4 minute, međutim nije mogao baš sve. Do tada je u zadnjoj četvrtini obranio Perroneu polukontru na prebačaj, Tahullu koji je na 2m dobio loptu na ruku okrenut licem prema golu, kasnije još 2 bombe Munarrizu s 6 metara s lijevog vanjskog. Imali smo i jedni i drugi po 10 napada u zadnjoj četvrtini. Španjolska je postavila „M zonu” koju do tada i nije baš koristila. Naša pasivnost im je pomagala, a i oni su bilo pokretljivi i lakoćom zatvarali sve prostore. Sredinom četvrtine Tucak je postavio Vrlića i Lončara zajedno u igru što je donijelo naša dva napada u nizu bez da smo uopće praktički i mali napad. Nakon što je Sanahuja smanjio na 10:9 s igračem više ušlo se u zadnje 4 minute. Mi smo zonu pokušavali probiti ulaskom Žuvele s desnog vanjskog kao drugog sidruna, ali su Španjolci odlično s krila zatvarali te ulaske, a vanjski igrač bi pokrio krilnog igrača. Najčešće Harkova koji je odigrao još jednu lošu utakmicu.

S druge strane, dva genijalna poteza Granadosa. Prvo je zabio na zonu sa srednjeg vanjskog kada je naša obrana loše postavljena, preširoko u odnosu na tako opasnog igrača, a još k tome Harkov uopće nije digao ruku u blok. Nisam siguran ni je li gledao Granadosa ili je odlutao mislima u tom trenutku. To je bio njihov predzadnji napad, mi smo opet odigrali 30 sekundi gdje smo na kraju bacili loptu i to ne u stranu nego previše u sredinu. Granados je odjurio u napad. Pobjegao je Buriću koji se dobro i vratio s obzirom na to da je bio na poziciji sidruna, te ga je prepustio Butiću koji je bio bliži za preuzet ga. Međutim, golčina, šrauba o kojoj će se vjerojatno pričati od sada pa nadalje.

Tucak je pozvao time out 49 sekundi prije kraja. Upute su bile sljedeće; Lončar je trebao izaći u lijevo krilo, Burić ući na sidruna, odigrati do kraja široko jer ćemo sigurno dobiti igrača više. O tom igraču više nije bilo govora. Postava je bila sljedeća, Harkov na krilu, Butić desni vanjski, Fatović lijevi vanjski, Bukić na krilu i Lončar i Burić na stativama. Potpuno je nejasno zašto su Kragić, Žuvela i Vukičević ostali na klupi. Kragić je morao biti unutra prije Bukića, Žuvela ili Vukičević prije Butića, a obzirom da smo navikli igrat s ljevakom možda bih se i složio da Harkov bude na krilu, iako bih radije stavio Žuvelu i Vukičevića desno. Iako s igračem više, nismo uspjeli ništa izraditi, lopta je bila dugo u Butića, pa dugo u Bukića i u zadnje 2 sekunde je došla Fatoviću koji šutira iz neizrađene pozicije u blok.

Španjolska je tako po prvi put osvojila naslov prvaka Europe. Potpuno zasluženo. Nisu igrali kako znaju, posebice u početku, ali su tražili put do pobjede i našli ga na kraju. Izbornik se čak i odlučio uvesti drugog golmana koji je kvalitetom puno slabiji. Poručio je tada svojim igračima, figurativno, sada pokažite muda, sad dignite nivo igre u obrani. I oni su to i napravili.
S druge strane, naš izbornik je imao neke loše prosudbe poput igre s dva klasična sidruna u postavi gdje smo izgubili dva dragocjena napada. I srećom nismo primili gol – ono kad je Tahull dobio loptu licem prema golu, to je posljedica sporijeg vraćanja u tom periodu. Zadnji napad smo opisali, kada je polovica naših najopasnijih igrača ostala na klupi.

Nije se proslavio ni nakon utakmice kada je počeo s insinuacijama, a jutro nakon i dodatno nastavio. Čestitao je Španjolcima, ALI. Taj ali je bio baš velik i baš nepotreban, čak i sramotan. Naime, kazao je da je sudac, točnije Stavridis, iako ga nije imao hrabrosti do kraja imenovat, presudio. I ne samo to, nego je to i krađa bila sustavna jer Španjolac Moliner delegira suce. Svatko zna kakvo smo suđenje imali na prošlom EP kojega smo osvojili. Znamo da je i na ovom bilo dosta domaćinskih odluka, ili čak tragikomično poništenih golova poput onog Đura Radovića. I onda, na sve to, bacaš sjenu na zasluženu pobjedu protivnika. Nimalo sportski. I poput kalkulacija i to će nam se sigurno jednom obiti o glavu. Dok smo mi trošili vrijeme, a protivnici igrali plitku „M zonu”, valjda smo trebali dobiti 4 igrača više na poklon kako bi naš izbornik bio zadovoljan.

Finale EP 2024
Hrvatska – Španjolska 10:11 (5:3, 2:3, 3:2, 0:3)
suci: Margeta (Slo), Stavridis (Grč)
Hrvatska: Bijač (14), Burić, Fatović 1, Lončar, Biljaka, Bukić 4, Vukičević 1, Žuvela 2(1), Marinić Kragić 2, Vrlić, Butić, Harkov, Popadić. Izbornik: Ivica Tucak
Španjolska: Aguirre (6), Munarriz 2, Granados 3 , Sanahuja 3, De Toro, Larumbe 1, Biel, Cabanas, Tahull 1, Perrone, Mallarach, Bustos 1, Lorio (3). Izbornik: David Martin

Osobne greške: Hrv 10 (4+2+2+2), Špa 12 (5+2+4+1)
Peterci: Hrv 1/1, Špa –
Igrač više: Hrv (2/4+0/2+2/4+0/1)= 4/11 (36%), Špa (2/4+1/2+1/2+1/2)= 5/10 (50%),
Obrane: Bijač (3/6+3/6+4/6+4/7)= 14/25 (56%), Aguirre (3/8+2/4+1/4)= 6/16 (38%), Lorrio (3/3)= 100%
Golovi s 2m, zarađeni peterci i isključenja:
Vrlić: 5m + 3iv
Lončar: 4iv
Žuvela: 2iv
Bukić i Burić: po 1iv

Tahull: 4iv
De Toro i Granados: 2iv
Munarriz i Perrone: po 1iv