Organizacijo, muko moja (prijeđi na drugoga)

Da su u HVS-u kraljevi improvizacije znali smo i ranije. Znali smo i da su u LEN-i (ili EA po novome) također kraljevi improvizacije. Isto tako smo znali da su i jedni i drugi kraljevi prikazivanja svojih improvizacija kao vrhunskih organizacijskih ostvarenja. A tih nema malo, što smo također znali i ranije. I kad su nas već ranije spomenutih 6 slova toliko puta iznenadila svojom improvizacijom, pitanje je što nas je sada iznova iznenadilo? Našom krivicom, naravno.

Kao i svaki puta do sada, iznenadile su nas dimenzije neorganiziranosti; iznenadio nas je daljnji napredak u zavaravanju sebe i svih oko sebe, a posebice i javno priznavanje odgovornosti za organizacijske propuste prilikom našeg polufinala (naravno popraćeno neizbježnim ”ali”, u vidu ”pomjeranja termina početka utakmice, što je dovelo do zabune). Jer kao da promjena termina nema veze niti sa LEN-om niti sa HVS-om; to je samo od sebe palo s neba. Pa su se oni, jadni i nevini, najbolje što su mogli prilagodili toj nagloj, neočekivanoj i iznenadnoj okolnosti koja ih je snašla.

OK, krenimo od tog polufinala. Dakle u svim iole organiziranim sportovima se termini utakmica tako važnog natjecanja kao EP znaju unaprijed i nisu podložni promjenama zbog raznoraznih partikularnih interesa. No kako vaterpolo ne spada u kategoriju ”iole organiziranih sportova”, tako se u njemu unaprijed utvrđeni termini mogu pomicati zbog raznih interesa. I to samo dan prije polufinala.

Pa tako i HVS na svojim web stanicama u subotu 13.1. (dan prije polufinalnih utakmica) obavještava navijače kako se termin naše polufinalne utakmice pomiče sa ranije utvrđene nedjelje, 14. siječnja od 16.30 sati na novi termin u nedjelju, 14. siječnja s početkom u 18.30 sati. Potonji je termin, kako sami navode, više televizičniji termin. Usput budi rečeno, u navedenoj obavijesti se također navodi kako su ulaznice za polufinale Mađarska – Hrvatska u nezapamćenom zanimanju javnosti već rasprodane.

Dakle usprkos nezapamćenom interesu javnosti da uživo gleda utakmicu u originalno zadanom terminu, oni ju prebacuju za kasniji termin koji je više televizičniji. Tko vam je kriv jadnici što ste kupili ulaznicu za 16.30h; mogli ste ostat doma i gledat na Tv-u, pa ne bi imali problema. Tko vam je kriv što ste možda isplanirali svoj dan i naivno pretpostavili da je satnica fiksno utvrđena. Da ne kažemo da ste tom terminu možda prilagodili i svoj dolazak u Zagreb i povratak iz Zagreba. Tko vam je kriv…. Ipak se današnji sport igra prvenstveno zbog Tv-a i reklama, a ne vas jadnika koji bi htjeli nešto vidjeti uživo i još ste za to platili. Ali nema veze, bitno da ste kupili ulaznicu. Ako i ostanete vani i ne uspijete ući u bazen, nema veze; bitno je da utakmica bude na Tv-u u televizičnijem terminu.

Uglavnom, radi zabune ili Boga pitaj čega, dobar dio ljudi koji su kupili karte za polufinale nije uspio ući na utakmicu. O čemu HVS dan kasnije izdaje priopćenje u kojemu, među ostalim, navodi da je ulaz zatvoren zbog sigurnosnih razloga kada je bilo vidljivo da su sva mjesta ispunjena. Ono o čemu se ne piše i što se ne propitkuje je razlog zbog kojega su sva mjesta u bazenu bila ispunjena dok je istovremeno bilo vani još X ljudi s važećom ulaznicom.

Postoje samo dvoje mogućnosti:

• prva je da su možda na tribinama bili ljudi koji nisu imali važeću ulaznicu, što govori o nesposobnosti organizatora da kvalitetno kontrolira ulaz u bazen;
• druga je da su možda organizatori naštampali više ulaznica nego što bazen prima ljudi, pa prvih X koji dođu na bazen mogu ući, a onaj ”višak” onda ostaje vani iako ima važeću ulaznicu. To govori o nesposobnosti organizatora da prebroji kapacitet bazena i naštampa točno onoliko ulaznica koliko treba.

Koji god od dva razloga da se dogodio u nedjelju (ako ne i oba istovremeno), o tome ni riječi nije bilo u famoznom priopćenju. Kriva je promjena termina. Ili možda nije? Naše utiske na tu temu, prikupljene s raznih strana, možemo sublimirati ovako:

• kontrola ulaznica je bila užasno loša; ljudi s ulaznicama za prva dva termina su komotno ulazili opet na bazen i gledali utakmice u kasnija dva termina iako za te utakmice nisu imali važeće ulaznice
• neki su čak i s ulaznicama od ranijih dana ulazili na bazen
• neki su ulazili preko tunela koji vodi na pomoćni bazen za zagrijavanje, gdje se moglo komotno ući bez da uopće imaš ulaznicu.

No apsolutni vrhunac svega dogodio se nakon finala. U stilu s onom starom – ako nešto izgleda kao patka i glasa se kao patka, onda mora da je to patka. Tom analogijom, ako nešto izgleda kao krađa medalja onda mora da je to u pitanju. Ili možda nije? Pogledajte filmiće u nastavku pa promislite.

A mi ćemo poslati upite na HVS, talijanski savez, španjolski savez i LEN da nam prokomentiraju ako je uobičajeno da se medalje dijele na ovaj način i je li to dokaz dobre organizacije ili dokaz loše organizacije, pa vas obavijestiti o njihovim odgovorima (ako ih ikada zaprimimo).

U svakom slučaju:

• ako je riječ o krađi medalja onda ne moramo više komentirati tu temu
• ako nije riječ o krađi već o spremanju jedne medalje za neke službene potrebe u vlastiti džep, onda se postavlja pitanje zbog čega neko službeno lice radi to baš na ovaj način i na ovom mjestu; s ovakvim manirima, prilikom dodjele medalja, dok su svi pogledi uprti u drugu stranu. Možda zbog neorganizacije i improvizacije? Zasigurno bi bilo prikladnije da se jedna medalja za potrebe HVS-a, LEN-a ili nekoga iz drugih saveza svečano spremi prije službene ceremonije dodjele. Ili možda kad već sve završi. U svakom slučaju ili adekvatan i dostojanstven način, ili barem daleko od očiju javnosti i dosadnih kvazi-novinara.