Spektakl na Margitszigetu: Hrvatska preko Srbije u finale

b/aPosted on

 

Nakon polufinala EP-a u Zagrebu 2010. Hrvatska je pobijedila Srbiju i osigurala plasman u finale SP-a gdje nas očekuje domaćin Mađarska. Oni su bili bolji od Grčke u puno slabijoj utakmici. Ne znači to puno, iako bi po svemu Hrvatska trebala biti favorit. Ali igra se u Budimpešti, radi se o finalu, tu nema favorita.

 

 

Velika utakmica Srbije i Hrvatske u kojoj je nakon godina dominacije Savićeva momčad poražena. Hrvatska je bila bolja i zasluženo slavila. Unatoč nekim komentarima na račun sudaca koji se mogu čuti iz srpskih redova.

 

Kako smo u najavi i napisali, ključne su bile dvije stvari. Golmanski doprinos Bijača i Mitrovića i/ili Pijetlovića, te igra Hrvatske s igračem više. Bijač je skupio 10 obrana, čak 5 u zadnjoj četvrtini imao je niz odličnih intervencija, od obrane Mitroviću sa stative, Prlainoviću 3 sekunde prije kraja, obje s igračem manje. Pa do šuta Filipovića iz polukontre itd. S druge strane Mitrović katastrofalan, nije uspijevao pokriti apsolutno niti malo prostora. Skupio je samo 3 obrane. Odmah na početku ga je Garcia pogodio u ruku s igračem više, pa je Šetka isto tako kad je Mitrović već potonuo pucao u onaj mali dio njega koji je još virio iz vode i još jedna obrana Suknu. Zanimljivo da ni taj udarac Sandra s leđa s 8-9 metara na isteku vremena s Mandićem na ruci, ravno po sredini, Mitrović nije iskontrolirao već je odbio loptu u korner. U zadnjoj četvrtini ušao je i Gojko Pijetlović koji je također upisao 3 obrane, sve tri na udarce u zadnjoj sekundi napada s 8-9 metara po sredini gol. Također je jednom, u bitnom trenutku obzirom da vodstvo Hrvatske, a malo vremena do kraja utakmice, Bušljin šut odbio u korner iako je bio uz sve ovo gore napisano još i poluvisoko.

 

Možda je i to što su golmani bili toliko loši da nisu uspijevali i onaj mali prostor oko glave pokriti, utjecalo na igru Srbije s igračem manje. Jer upravo je taj segment igre bio njihova najveća prednost svih ovih godina. Učinili bi protivnika nemoćnim, unijeli mu zbog toga dodatnu nervozu.  Sada nije bilo ni naznaka one njihove kompaktnosti, da na svakom šutu imaju po 2-3 bloka. Dapače, Hrvatska je zabila čak, pomalo nevjerojatnih posljednjih 7 uzastopnih prilika s igračem više. Uz do tada 1/4 znači ukupno 8/11, fenomenalnih 73 %. O akcijama u prethodnim porazima smo pisali u najavi. Hrvatska je značajno ubrzala protok lopte, točnije ubrzala je završetak akcija. Čak 3 puta smo zabili odmah nakon izvođenja, dodavanje na igrača koji ima prostora dok se obrana nije postavila i realizacija u 2-3 sekunde. 2 puta smo zabili kada je Sukno navukao na sebe dva igrača pa je Vukičeviću na lijevom i Jokoviću na desnom vanjskom ostalo jako puno prostora, bez one trojice u bloku: samo po jedan blok i praktički bez golmana na golu. Još je Sukno dva puta na individualnu klasu prevario prvo blok Filipovića s lijevog krila, pa kasnije s vanjskog tako mahao s loptom da Mandić nije znao ni gdje je ona uopće pa je blok bio potpuno izvan položaja. Fenomenalan potez, za anale. I još jedan gol je zabio Joković s krila, pored bloka Mitrovića i još jednu očajnu reakciju brata mu golmana.

 

Jedna od stvari o kojoj je izbornik Tucak u najavi pričao između redaka, vrlo vjerojatno je bila taktika pokrivanja Filipovića. On je tip igrača koji može i često rješava utakmice. Nekad, rijetko, ga možda i ne ide u napadu, ali on i tada ispali svoj dio šuteva. Sinoć, totalno atipično, samo dva pokušaja. Prvi na početku treće četvrtine, na zonu sa 8-9 metara i polukontra 5 na 4 kada mu je Bijač obranio pred sam kraj utakmice.

 

Srbija je od početka stalno vodila. Kada su poveli 3:1 u dva uzastopna napada Hrvatska je zabila iz igre i odmah se vratila u egal. Lončar pored Jakšića kao sidrun, pa Bušlje na zonu sa srednjeg vanjskog. Do polovice zadnje četvrtine Srbija je stalno vodila, stalno jedan razlike pa izjednačenje. A onda dva vodstva Hrvatske 11:10 i 12:11.

 

Sandro Sukno je još jednom pokazao svoju genijalnost. Sad kad imamo širinu kako kažu tv komentatori i stručni sukomentatori i u prijenosu i u studiju, lakše mu je igrat. Tj. ima tko će iskoristiti prostor kada po dva igrača odlaze na njega jer ga jedan ne može zaustaviti. Nitko od tih koji spominju širinu, ne govore kako ili zbog čega te širine nije bilo na proteklim turnirima.

Zabio je 3 gola, izborio peterac, izborio 2 igrača više (plus još jedan prije peterca), imao 4 asistencije. U 8 golova je direktno umješan. Primio je gol od drugog genijalca, Prlainovića kao bek. Nevjerojatno je kako je Andrija odigrao. Takvom je lakoćom zabio šraubu kao sidrun. Zabio ukupno 6 golova, briljantna i njegova partija.

 

Naša dva ljevaka naizmjenično igraju odlično u napadu. Sada je bio red na Jokovića koji je zabio 3 gola uz još 3 asista. U obrani, plivački i na svaki drugi način obojica u svakoj utakmici igraju odlično. Još k tome praktički i ne trebaju zamjenu tako da Šetka i počinje u postavi kao lijevo krilo, a tih par minuta što naša dva ljevaka predahnu pređe na desnu stranu.

 

Lončar je u svakoj utakmici do sada izvrstan. Sada čak dva gola sa dva metra uz 5 zarađenih igrača više. Njegov napredak je skoro pa nevjerojatan. Prvo kad smo ga u početku gledali u Mladosti. Pa je otišao u Bresciu gdje ga nismo imali previše prilike gledati, pa povratak u Mladost kao osjetno bolji igrač. Pa sve do ovog zadnjeg iskoraka otkako je u Juga. Svi ostali naši top sidruni otkako je Hrvatske; Hinić, Smodlaka pa Dobud su od najmlađih dana bili zvijezde. Lončar je išao dužim i težim putem do zvjezdanog statusa. Iako Dudo Šimenc u mnogočemu pretjeruje, nije daleko, ako jest imalo, od istine, kad kaže da je Luka najbolji sidrun na svijetu trenutno.

 

U najavi smo istaknuli i tranziciju. Nismo tu uspjeli ostvariti prednost. Andro Bušlje je odigrao fenomenalnu utakmicu. U obrani na razini najboljih dana, u napadu dva gola. Na zonu sa srednjega te uz iznimnu igračku inteligenciju i osjećaj kada je Sukno zaradio igrača više 4 sekunde do kraja četvrtine, a Andro uplivao u pravom trenutku (kroz mrtvo vrijeme), u pravi tren stao i okrenuo se i jasno dobio idealnu loptu i zabio 2 sekunde do kraja 2 četvrtine. I inače smo zabijali u zadnjim sekundama. Sukno sa zvukom sirene u prvoj, spomenuti gol Bušlje u drugoj 2 sek do kraja i izboreni peterac Sukna i realizacija Jokovića u sekundu do kraja treće četvrtine. Jako zanimljiv podatak.

Bušlje je malo pokvario dojam s dvije glupe pogreške iz koje smo dobili 2 gola, prvo kontra 1 na 0, pa polukontra, oba puta Prlainovića. Ali cijeli niz izvrsnih obrana na beku.

 

Prikaz jedne akcije kada Srbija udvaja Sukna na lijevom vanjskom, a Lončar se izvlači sa stative kako bi otvorio dodatni prostor Jokoviću za realizaciju protiv samo jednog bloka

 

Srbija je igrala izvrsno igrača više. Imala je realizaciju 7/8 do kraja treće četvrtine. To su bili jedini golovi pa je onda Prlainović zabio kao sidrun, pa iz kontre i polukontre i Mandić iz doplivavanja kada se Bušlje povukao duplirati sidruna. Zanimljivo, kada se utakmica lomila u zadnjoj četvrtini imali su 0/4. Nije to odlika velikih momčadi, najveće kakvi su oni. Prije toga su zabili 3 u nizu sa stativa, a onda je Mitroviću obranio Bijač. Pa su nakon time outa imali jako lošu akciju, lopta je sporo i bezopasno kružila okolo i na kraju je još Prlainović previsoko dodao Mandiću s lijevog vanjskog na desno krilo pa nisu ni šutirali. Iduću akciju Mandićev šut s krila blokira Bušlje kao srednji i na kraju Bijač brani Prlainovićev pokušaj 3 sekunde prije kraja. Odličan šut iz teške pozicije i još bolja obrana. Na kraju realizacija 7/12 ili 58%.

 

Nakon utakmice Srbija, točnije izbornik Savić, je onako usput spomenuo i suđenje. Prilikom izborenog peterca Sukna pomoćni trener Uroš Stevanović dobio je i crveni. Situacija je bila slijedeća; Sukno je zaradio igrača više jer ga je Ćuk potezao na krilu dok se pokušavao u zadnjim trenucima osloboditi ne bi li zaprijetio. Sve je to bilo bez lopte na liniji 5 metara. Nakon isključenje Sukno odmah dobija loptu i iznuđuje kontakt ili ga Ćuk inicira, s isključenim igračem koji se još nije odmaknuo i suđen je peterac. Kontaktirao sam sudačke eksperte koji za početak kažu da pravila ne poznaju razliku za isključenje bez lopte na poziciji sidruna na dva metra ili na liniji 5 metara na vanjskom igraču. Ali suci nikad, ili gotovo nikad jer sam vidio recimo u utakmici Mornar – Jug u Jadranskoj ligi da ipak nekad traže ponovno izvođenje i za vanjsku poziciju, ne sprječavaju brzo dodavanje prema igraču koji je zaradio izbačaj bez lopte ako je on na 5 ili više metara. Stoga je po sudačkim ekspertima ovdje sve čisto, iako moje laičko mišljenje ovdje više naginje na srpsku stranu.

Ali recimo neupitno je da je Prlainović napravio toliko očiti kontrafaul kada je spriječio Fatovića da zaustavi Mitrovića na krilu. I onda kad je Fatović zakasnio pomoći opravdano je isključen i Prlainović je ostao sam na 4 metra za laganu realizaciju za 4:3. Također isključenje Vukičevića na Mandiću u drugoj četvrtini je trebao biti peterac, ali Srbija je zabila iz te akcije tako da nisu ostali zakinuti za gol. U par navrata nisu ni suđeni očigledni prekršaju na Suknu kada je bio s loptom na vanjskoj poziciji na 6-7 metara, kako ne bi dobio priliku za šut iz faula. Zanimljiva je bila situacija kada je Srbija u drugoj četvrtini imala čak 3 igrača više, sva tri opravdana isključenja. Prvo je Fatović isključen kada je pomagao Vukičeviću u obrani na krilu jer nije čuo zvižduk suca pa je gurnu loptu. A onda Šetka pa Macan jer su držali igrača na stativi za vrat. Rijetko kad se vidi da su tri igrača u isto vrijeme vani.

 

Ova fenomenalna utakmica sa genijalcima Suknom i Prlainovićem (i o njemu je trebalo napisati cijeli odlomak). Sa odličnim potezima i ostalih, sa bezbroj taktičkih detalja. Sa izvrsnim reakcijama i u obranama unatoč 23 gola, neizvjesna od početka do kraja. Sa tempom, plivanjem, sa greškama koje su joj dale isto tako svojevrsnu draž. I sa uvijek za sve, osim samih aktera koji dominiraju, šećerom na kraju da je momčad koja je nanizala toliko trofeja, naslova, pobjeda ipak na kraju poražena – donekle  kao biblijski motiv Davida i Golijata. Sve ovo, i još puno više, ponudila nam je ova utakmica.

 

Za kraj čestitke i izborniku Tucku što mu momčad ima širinu. Mirno je i staloženo vodio ovu iznimno napetu utakmicu. U pripremi je očito obratio pažnju na detalje koje smo spominjali i koji su bili ključni. I dodatne pohvale na izjavi na kraju da mu je dosta srebra i da je vrijeme za zlato!

 

Hrvatska – Srbija             12:11 (1:1, 4:4, 4:4, 3:2)

Obrane: Bijač (3/4+2/6+0/4+5/7)= 10/21 (48%); Mitrović (1/2+2/6+0/4+-)= 3/12 (25%); Pijetlović (3/6)= 50%

Osobne pogreške: Hrv 16, Srb 16

Peterci: Hrv 1/1, Srb –

Igrač više: Hrv (1/3+2/3+3/3+2/2)= 8/11 (73%); Srb (1/1+4/5+2/2+0/4)= 7/12 (58%)

Kontrafaulovi: Hrv (1+2+2+1)= 6 (Krapić 4, Lončar 2); Srb (0+1+2+0)= 3 (Pijetlović 1, 2 na vanjskim pozicijama)

Golovi s 2 metra, izboreni peterci i isključenja:

Hrv:

  • Lončar: 2 gol + 5 iv
  • Sukno: 5m + 2 iv
  • Krapić: 3 iv
  • Šetka: 1iv

Srb:

  • Prlainović: gol
  • Pijetlović: 4 iv
  • Mandić: 3 iv
  • Filipović: 2iv
  • Mitrović i Ubović: po 1 iv