Golmani bez granica; Peta epizoda: Jerko Jurlina

Poštovanje svima i dobro došli u petu epizodu Golmana bez granica. Našeg današnjeg gosta sam prvi put zapazio 2021. godine u finalu Kupa Hrvatske kada je, kao zamjena na poluvremenu, svojom odličnom igrom i obranama uvelike pomogao i bio prevaga u osvajanju kupa sa ekipom HAVK Mladosti. Raspitao sam se malo i saznao da je momak iz Zadra, te da njegova odlična partija u finalu kupa i nije neko iznenađenje. Do svoje 17. godine je branio za klub sa Višnjika, sa kojim je već dvaput bio imenovan najboljim golmanom u svojoj generaciji, da bi svoju zadnju juniorsku i srednjoškolsku godinu zatvorio osvajanjem Kupa, trećim imenovanjem najboljeg golmana u svojoj generaciji i odličnim uspjehom u školi.

Sljedećih par sezona provodi uglavnom na klupi kao rezervni golman uz par bljeskova, kao ovaj već spomenuti u finalu kupa. Kroz to vrijeme je paralelno završavao fakultet ekonomije i razvijao svoju vlastitu firmu za programiranje algoritama za financijska tržišta. Postao je i prvi Zadranin koji je pozvan na pripreme sa seniorskom reprezentacijom Hrvatske. Prije nepune dvije sezone preuzima ulogu prvog golmana Mladosti, a ovo ljeto je trebao nastaviti svoju karijeru u prvoj talijanskoj ligi, ali nažalost ozljeda ga je natjerala na šestomjesečno pauziranje. Što je uzrokovalo i sporazumni prekid suradnje sa talijanskim prvoligašem. Unatoč situaciji, naš današnji gost djeluje pozitivno i kao da nije previše opterećen time. Takva je situacija sada, bit će bolje. Dame i gospodo, golmani i golmanice, dopustite mi da vam predstavim našeg današnjeg gosta gospodina Jerka Jurlinu.

Tomo: Dobro nam došao Jerko i hvala ti što si prihvatio uraditi intervju sa nama. Preskočit čemo uvodni small talk i prvo te pitati odmah ono nekako najbitnije. Kako ozljeda i kako ide oporavak?

Jerko: Hvala na pozivu! Ozljeda je za sada dobro, rehabilitacija ide po planu. Najgori period je prošao, već sam se vratio u normalni životni ritam, ali su treninzi još uvijek jako specifični, morati će proći još neko vrijeme dok ne počnemo ubacivati malo kompleksnije vježbe. I doktor i fizioterapeuti su zadovoljni napretkom, što je najbitnije, da sve teče po planu!

Tomo: Je li ti ovo prvi put da se moraš nositi sa nekim vidom ozljede? I kako se nosiš sa svime šta oporavak i rehabilitacija zahtjevaju? Kao profesionalni sportaš naučio si biti discipliniran, ali da li je ovo sada neki drugi vid discipline?

Jerko: Ovo je prvi put da imam neku ozbiljniju ozljedu koja zahtjeva operaciju ili dužu rehabilitaciju. Bilo je do sada klasičnih vaterpolskih ozljeda poput tetiva ramena i aduktora, ali to se rješava sa poštedom i fizikalnom terapijom, uglavnom taj kraći odmor i dobro dođe da se malo resetiraš ha-ha. Ne znam jesam li ikada do sada zbog ozljede pauzirao duže od 3-4 tjedna. Tako da mi je ova ozljeda stvarno nešto novo za mene. Imao sam sreću (ili nesreću) da je prošlo neko vrijeme od dijagnoze do operacije, čekao sam kraj sezone da izguramo sve utakmice do kraja kroz tih nekoliko tjedana pa sam imao vremena da se psihički pripremim na ono što me čeka. Dosta mi je pomoglo bratovo iskustvo dok je bio profesionalni košarkaš, on je prošao kroz nekoliko operacija koljena i vidio sam iz prve ruke kako izgleda rehabilitacija koja bi trajala mjesecima pa je sve to nekako lakše prihvatiti i pripremiti se. A što se tiče discipline, moram priznati da u ovom prvom dijelu kroz koji sam do sad prolazio, treba stvarno puno manje discipline, ili bolje reći vremena, nego u regularnom treningu – ja sada odradim trening ili dva u danu, no to su treninzi koji traju kratko, baziraju se na povratku pokreta i vraćanju mišića u neko optimalno stanje dok inače svaki dan si po 5-6 sati na bazenu ili teretani, tako da za sada nije teško. Svi govore da je najgori ovaj dio sad koji slijedi, gdje se moraš vraćati u stanje u kojem si bio prije ozljede, a kako dolazi taj dio, mislim da stvarno i je najteži. Javim ti se kad to prođe. 😀 😀 😀

Tomo: Nadamo se da će sve ići po planu i da ćeš brzo nastaviti svoju vaterpolo karijeru. A sad da se vratimo kratko na početak. Dolaziš iz Zadra i jedna si od prvih generacija, ako ne i prva, generacija vaterpolskih nada koja se upisala u tek novo izgrađeni bazen na Višnjiku 2009e godine. Da li si od prvih zaveslaja paralelno doma gledao razna vaterpolo videa na youtube-u? Jesi li možda zbog nekih obrana ili videa na youtubeu odlučio postati golman?

Jerko: Da, naša generacija je prva i to se vidjelo odmah na rezultatima, kroz cijelo vrijeme su nas pratili odlični rezultati. Mislim da u to doba još nisam ni znao da se utakmice mogu pogledati negdje na internetu, ali srećom se u našoj obitelji po cijele dane gledao sport, što uživo na bazenu ili u dvorani, što na televiziji i vjerojatno me to gurnulo u sport. I sve do danas se nije ništa promijenilo – iako nas tri brata i roditelji sada svi živimo odvojeno mislim da je 90% toga što se gleda na TV-u i dalje sport. Neke golmanske videe i općenito vaterpolo utakmice na youtube-u sam počeo gledati tek kasnije, a golman sam postao jer nisam volio plivati. Trenirao sam plivanje 3 godine i dosadilo mi je, a vaterpolo se činio zanimljiviji, igra se s loptom i nisam ocekivao da će se plivati nego više igrati. Ubrzo sam shvatio da su se treninzi pretvorili iz 8×25 učenja tehnike plivanja u 10×100 kraula, tako da sam pobjegao prema golmanima (koji su, logično, sjedili u kantunu bazena i nista ne radili 😀 😀 😀 ). Ali vjerojatno je utjecalo da sam i u svim sportovima koje smo igrali u dvorištu i na tjelesnom često bio golman.

Tomo: Pari mi se da tvoja generacija i nove koje dolaze su više manje tehnološki pismeni. Da li se ti sjećaš svijeta bez društvenih mreža, youtubea, amazona, google-a, androida i sličnih kompanija? Jel se ti sjećaš svijeta kada nisi mogao progooglati šta god te zanima u tom trenutku? I iz tvoje perspektive, koje sve prednosti tvoja generacija ima u odnosu na generacije od prije 10-20 godina?

Jerko: Mislim da smo mi taman jedna od zadnjih prijelaznih generacija izmedu igranja u dvorištu/kvartu i igranja za ekranima. S obzirom da sam prvi mobitel dobio u šestom razredu, a prvi smartphone koju godinu kasnije, dobro se sjećam kako je bilo bez androida, ali sad baš bez google-a i youtube-a mislim da sam premlad. Naravno, postojali su kompjuteri pa smo znali i na njima ponekad visiti, ali nam je većina vremena prolazila u druženju uživo dok smo manje vremena igrali na kompu ili PlayStationu. Mislim da smo imali super kombinaciju izmedu tog dvoje, da nismo previše bili zatvoreni u sobi nego taman da se ubije vrijeme izmedu druženja ili treninga. Sigurno da današnje generacije imaju prednost jer je puno toga jako dostupno, neke informacije koje su tebi ili čak i meni nekad bile nedostupne, sada su lako dostupne i to na jako puno načina, i s te strane je sigurno lakše. Ali to je uglavnom prednost ako se zna isflitrirati što ćemo gledati ili koristiti. Mislim da je najveća prednost što se danas puno više može naučiti u ranijoj dobi, npr. u vaterpolu gledajući snimke većine utakmica unatrag nekoliko godina.

Tomo: Misliš li da postoje neke stvari koje mogu biti i štetne za sportski razvoj? Jel postoji neki maksimum vaterpolo videa koji bi ti savjetovao da netko gleda?

Jerko: Naravno da nešto može naštetiti. Čak je možda i lakše naštetiti sebi s nekim informacijama nego pomoći, jer u sportu(a i u životu) puno je teže krenuti pravim nego krivim putem. To je ono što sam već spomenuo, treba znati isflitrirati informacije. Puno više vrijedi jedna prava informacija u pravom trenutku, nego 100 drugih. Nije lako iz mnoštva tog znanja pronaći baš ono što je za tebe najbolje.

Što se tiče videa, naravno da postoji maksimum, ali mislim da je za svakoga drugačiji. Dobro je pogledati što je više moguće utakmica da bi saznao što više o igračima, taktici i onome što možeš očekivati od tih igrača i ekipa, ili što možeš primjeniti da budeš bolji. Ali mislim da svatko ima svoju granicu koju bi trebao znati. Nema smisla gledati 5 utakmica u danu ako ti se nakon prve više neda ili nemaš koncentracije. Onda sebi samo stvaraš stres i što mi kažemo “truješ” se vaterpolom, i opet si daješ previše informacija, a nije ih lako sve ni zapamtiti niti se možeš pripremiti na sve. Bolje je pogledati manje, ali dobro analizirati nego više samo da pogledaš 😀 😀 😀

Tomo: Jedna od velikih promjena na tržištu rada je dostupnost tolike količine informacija na internetu. Ako nemaš novac za Harvard, svejedno na internetu možeš naći sva predavanja koja bi na Harvardu mogao odslušati. I to besplatno. Treba ti samo mobitel i WiFi šifra. Ne želim zvučati kao life coach, ali ljudi koji su motivirani da nauče nova znanja i vještine mogu to vrlo lako i jeftino ostvariti. Koliko si ti naučio dodatno gledajući razna videa i podcaste, i kolika količina samopouzdanja za pokretanje vlastite firme su ti bili takvi izvori informacija? Šta misliš, bili ti mogao prije 20-30 godina osnovati firmu dok još paralelno studiraš na ekonomskom fakultetu?

Jerko: Ma nema šanse da bi to uspio nekad prije. Možda sam to trebao navesti prije kao neke od prednosti novih generacija. Danas sve, al doslovno sve možeš naučiti na internetu. Možda ne baš kako bi to bilo na Harvardu, ali mislim da je dovoljno to što za jako puno poslova, one najmanje uvjete možeš postići preko interneta, potpuno besplatno ili uz puno manje troškove nego fakulteti. A onda jednom kad pronađeš posao, tvoje je samo da upijaš znanje od ostalih iskunijih kolega da bi dalje napredovao. Doslovno 90% ljudi s kojima sam okružen u poslovnom svijetu su tako započeli svoje karijere, što je teško za povjerovati, ali je u današnjem svijetu to normalno. I ja sam sam tako učio, pokušavao, griješio, istraživao. I svaki dan još uvijek tako najviše učim. Možda je to malo specifično za programere i developere, ali mislim da se tako može učiti i puno različitih poslova. Sigurno da ti to znanje koje imaš daje samopouzdanje. Bitno je samo svaki dan učiti i širiti vidike, onda sve (manje-više haha) ide u pravom smjeru.

Tomo: Na tvom linkedin profilu piše da si ti “a business owner, software developer and algorithmic trader within crypto markets at Quantcentral d.o.o.”, dok ti na tvom fejsbuk profilu ne piše ništa o poslu, nego samo piše da si single haha. Na Instagramu ti se isto ništa ne spominje o tvojoj firmi. Ne znam koliko si aktivan na ostalim mrežama, ali kako si ti sebi u glavi podijelio sve te platforme i kako im pristupaš? Kako odlučuješ koju ćeš platformu koristiti u poslovne svrhe, a koju za privatne?

Jerko: Pa vrlo jednostavno. LinkedIn je poslovna platforma, tamo uglavnom radim i dogovaram sve što je bitno za posao. Facebook i Instagram su mi strogo za privatne, jer volim imati odvojen poslovni i privatni život. Uglavnom po Instagramu najviše budem, pratim što prijatelji rade i povremeno nešto objavim, dok je Facebook najviše za vijesti, uglavnom mi odmah izbaci ono što mi je najbitnije. A što se tiče single statusa, to sam već odavno trebao promijeniti, valjda neće biti problema 😀 😀 😀

Tomo: Na tvom linkedin profilu još piše da si “Very knowledgeable about macroeconomic trends and how equity markets react to specific economic conditions.”. Kad bi morao nekome prodavati zašto ulagati u vaterpolo kao tržište, kako bi mu prodao vaterpolo kao investiciju? I po tvome, šta ti misliš vaterpolo mora uraditi da bi postalo atraktivnije tržište za investitore? I postoji li određeni period unutar nekog makroekonomskog ciklusa koji bi možda mogao pogodovati vaterpolu kao mjestu za investicije?

Jerko: Da bi netko uopće pomislio o ulaganju u vaterpolo, mislim da se mora promijeniti jako puno stvari. Uopće ne znam ni što bi rekao nekome da želi investirati u vaterpolo u ovom trenutku. Vrlo je jednostavno vidjeti kako privući novce i gledatelje, imaš nogomet, NBA, NHL, NFL … Pa nisu se vrijednosti tih klubova i franšiza povećale do razina od nekoliko milijardi slučajno. Već desetljećima ti sportovi napreduju i konstantno rastu. Iz tih primjera, jasno je da na prvom mjestu trebaju biti igrači, pa publika, pa onda klubovi, tek onda sudci i delegati. U vaterpolu su sudci i delegati najbitniji, rade što žele, mijenjaju se pravila svakih godinu dana, koja se onda interpretiraju kako tko hoće, a publika i igrači su na zadnjem mjestu važnosti. Pa neće nitko doći gledati vaterpolo po zimi kad je u bazenu 25 stupnjeva, a vani 0, ako nema nečega što će ga bar malo zabaviti. A da ne spominjemo da zbog već navedenog, osim zaljubljenika u vaterpolo i bivših igrača nitko ne razumije što se događa u nekim situacijama u bazenu. Možda čak ni oni. Ova tema se može produžiti puno dalje od ovog jednog pitanja pa ne želim zadirati preduboko. A što se tiče ciklusa, kao i kod ekonomije, mislim da je najbolji period kad su kamatne stope niske i dolazi do ekonomskog rasta. To je generalno dobro za sve komercijalizirane sportove, pa bi valjda bilo dobro i za vaterpolo.

Tomo: Iz vlastitog iskustva, da li ti misliš da je profesija profesionalnog vaterpolista isplativa investicija? Tj nesto vrijedno ulaganja naseg vremena za neku protuvrijednost, ili ti titula profesionalnog vaterpoliste pridodaje ipak neku vrijednost unutar jedne nazovi korporativne kulture? Barem u “small talk” fazi 😀 😀 😀

Jerko: S obzirom da se isplativost najčešće gleda kroz novac, mislim da vaterpolo kao takav nije niti previše isplativ, ali nije niti neisplativ. Sve ovisi do kojeg levela doguraš. Ja moram priznati da mi je vatepolo omogućio dobar život, puno bolji od većine mojih vršnjaka, ali dugoročno mislim da vaterpolisti zaostanu financijski jer moraju imati nešto čime će se nastaviti baviti nakon karijere koja ne traje dugo. Ali, ako se gleda sa ukupnog aspekta, vatepolo je za mene itekako isplativ. Upoznao sam na stotine vrhunskih ljudi, prošao pola svijeta, naučio se svakodnevnoj disciplini koja se prelila u svakodnevni život i ostale poslove. A i baš to što sam znao da od vaterpola ne mogu zaraditi za cijeli život me je tjeralo da završim fakultet i pokrenem nešto sa strane. Tako da, mislim da se može reći da je ipak isplativ haha. I moram priznati da se profesionalni sportaši cijene u poslovnom svijetu, bez obzira koji je sport.

Tomo: Hvala ti još jednom što si prihvatio uraditi ovaj intervju sa nama. I pitanje za kraj. Prije nego shakeamo handsove želim ti brzi oporavak i što brži povratak među vratnice. Bili ikada prihvatio igrati vaterpolo i biti plaćen u kriptovaluti, koja nije bitcoin? 🙂

Jerko: Haha, mislim da bi. To baš i nije legalno moguće još uvijek u ovom trenu, ali bez problema bi prihvatio ETH, a vjerojatno i još neke druge opcije. Hvala na pozivu, bilo mi je zadovoljstvo 🙂 I naravno, hvala na lijepim željama!