Gotovo je s vaterpolom
Nazvali smo Nikolu Sutića da prokomentiramo situaciju u Francuskoj, a doznali i ekskluzivu; odigrao posljednju utakmicu u svojoj profesionalnoj karijeri i da se okreće novim izazovima u životu. Ova korona situacija skratila je dugu i bogatu karijeru za par mjeseci. Jug, Italija, Španjolska, Šibenik, opet Jug, Primorac i na kraju Strasbourg zadnjih 7 godina. Bilo je tu i Malte dva ljeta.
Sa 37 na plećima Nikola je svoju kapicu objesio na klin. Desni vanjski sa mnogim kvalitetama s 20ak sezona na plećima. Nekako se s njegovim dolakskom u Strasbourg poklopilo da je klub krenuo uzlaznom putanjom, od petog, preko četvrtog, trećego, drugog i dva uzastopna prva mjesta. Ovo s prvenstvo poništava, tako da odlazi kao prvak Francuske. Osim toga, čitava liga se strahovito digla zadnjih sezona. Mnogi klubovi su ojačali, Marseille je uzeo prvi europski naslov što je uopće prvi Francuski klupski trofej, a na sve to i doveo Andriju Prlainovića za iduću sezonu.
Pričali smo i o situaciji u vaterpolu nakon korone i koje će to promijene donijeti, kako se ostvaruju transferi u vaterpolu, je li bolje biti nogometaš sa skresanom ili vaterpolist s punom plaćom.
Danče.hr: Pozdrav, za početak, u svim aspektima života i u svim krajevima svijeta, tema je pandemija corona virusa. Gledajući statistiku Francuska je odmah iza Belgije, Španjolske i Italije po broju smrtnih slučajeva na milijun stanovnika pa je pretpostavljamo ova tema možda i još zastupljenija u tamošnjim medijima. Kako se Vi snalazite u svemu ovome? Jeste li u Strasbourgu sve ovo vrijeme? Kakva je situacija u vašoj sredini?
Sutić: Pozdrav i vama. Po mom mišljenju Francuska je zakasnila sa mjerama. Nisu imali pripremljen zdravstveni sustav za borbu protiv virusa. Dogodilo se kao u Italiji da su im bolnice prepune bolesnika te da nisu mogli sve liječiti. Trenutno sam u Strasbourgu koji je u regiji najviše pogođenom virusom. Karantena mi i nije toliko teško pala, sa obitelji sam, a jedino što mi fali je socijalizacija kao i svima.
Danče.hr: Kao i gotovo svugdje, pretpostavljam da su i bazeni i teretane zatvorene te da možete samo improvizirno se pomalo razgobavati u stanu, eventualno trčati negdje u prirodi? Ali i doduše čitali smo nedavno da je prvenstvo Francuske definitno prekinuto tako da igrači i mogu malo odmarati.
Sutić: Kao i u Hrvatskoj bazeni su zatvoreni te ne smijemo trenirati. Smije se sat vremena izaći iz kuće uz posebnu potvrdu za obavljanje fizičke aktivnosti, shoping i razne ostale potrebe. Zanimljivo je da potvrde o izlasku građani ispisuju i potpisuju sami sebi koje pri izlasku na upit policije moraju predočiti uz identifikacijsku ispravu radi utvrđivanja vremena i razloga izlaska.
Danče.hr: Je li savez, odnosno obzirom da ne postoji vaterpolski savez, onaj tko vodi Ligu obrazložio svoju odluku, zašto je prvenstvo prekinuto? Kakva je odluka glede ovogodišnjeg natjecanja, imamo li novog prvaka, poredak ili se sve poništava?
Sutić: „Onaj tko je vodi“ je ukinuo ligu iz zdravstveno sanitarnih razloga te ove sezone nećemo imati prvaka. Ako su već bili prisiljeni prekinuti ligu, donesena odluka je korektna radi toga jer je ove godine bilo više momčadi koje su pretendirale za naslov prvaka te svaka titula dobivena za zelenim stolom ne bi bila pravedna.
Danče.hr: Što se tiče igrača i ugovora s klubovima, hoće li doći do nekih rezanja plaća kao u Dinamu ili će se isplatiti ugovori u cijelosti bez obzira na prekinuto prvenstvo?
Sutić: : Iskreno ne znam za situaciju u drugim klubovima, ali mogu reći da je što se tiče TEAM STRASBOURGA obećano da neće biti rezanja ugovora i to smatram gestom kakva i doliči aktualnom prvaku Francuske. Ne moram ni govoriti da bih se odmah mijenjao sa nogometašem kojem su smanjili ugovor.
Danče.hr: Strasbourg, nakon dvije sezone u kojima ste dominirali kroz ligu, ove sezone imali se puno poraza i tek 5.mjesto prije prekida. Sa sportske strane, možda i nije loše da se ova nevolja dogodila baš sada, ako je već trebala.
Sutić: Ne bih se baš složio iako stvarno tako izgleda. Ove sezone smo radi raznih razloga startali dosta lošije nego prethodnih godina, ali uvjeren sam da bi na kraju sezone bili glavni konkurent za naslov. Na kraju je ispalo tako da ćemo i u sljedeću sezonu ući kao aktualni prvak.
Danče.hr: Vi ste imali tešku ozljedu ramena u prosincu, tu su i neke godine ;), kakvi su osobni planovi za budućnost?
Sutić: U mom slučaju godine nisu samo broj. Nažalost na samom početku sezone sam se ozlijedio. Pukla mi je tetiva dugog bicepsa u desnom ramenu. Nakon rehabilitacije od četiri mjeseca potpuno sam se oporavio te uspješno odigrao prvu utakmicu nakon ozljede, koja je izgleda bila i posljednja utakmica u mojoj karijeri.
Danče.hr: Oho, je li ovo ekskluziva, da zavšavate karijeru? Mislite li ostati u vaterpolu ili se okrećete drugim izazovima u životu?
Sutić: Da, gotovo je sa vaterpolom. Situacija u vaterpolu je takva da nakon završene igračke karijere ne ostavlja baš puno izbora. U Dubrovniku sam tijekom vaterpolo karijere završio fakultet primjenjenog računarstva i sada ću krenuti putem informatike.
Danče.hr: Dugo ste u Strasbourgu, vašim dolaskom klub je krenuo srelovito prema gore, postali ste prvaci Francuske nakon jako puno godina što vas je dovelo i do primanja kod gradonačelnika. I u Europi ste došli korak do ulaska u red top klubova. Bili ste kapetan u svim tim uspjesima. Planira li klub neki oproštaj, barem kad ovo sa koronom prođe?
Sutić: Zanimljiv je linearan rezultatski rast svake godine. Kad smo došli uzeli smo 5. mjesto, pa 4., 3., 2., 1., 1. Svaki klub bi poželio ovakav napredak i sigurno da nije slučajan današnji status Strasbourga. Bila je planirana posljednja, a ujedno i moja oproštajna utakmica u finalu ove sezone, ali nas je spriječila Corona, tako da ću biti zadovoljan i običnim roštiljem prije mog odlaska.
Danče.hr: Ne znam je li prerano, jeste li već to posložili u glavi, možete li kroz neki presjek karijere podvući neke momente. Za početak, kako je to bilo otišli iz Dubrovnika s 22 godine i to u 2. talijansku ligu (kao nekoć jugovi velikani u 80-tima :smile:)? Je li u vaterpolu odlazak u 2. ligu, pa taman i talijansku, znači korak do prestanka igranja vaterpola?
Sutić: Otišao sam u talijansku drugu ligu. Kao i danas, i tada je prosječnom igraču bilo teško pronaći dobar angažman. Moglo bi se to više nazvati spašavanje karijere nego neki kraj.
Danče.hr: Kasnije Španjolska, pa povratak u Hrvatsku u Šibenik, na veliku scenu. Trener je bio današnji izbornik Tucak. Možda ste i u Italiji i Španjolskoj igrali odlično, ali Vas tamo nismo mogli pratiti. Ovdje ste se izborili za povratak u Juga i to u udarnu postavu, a igrali su Vićan, Sukno, Joković, Obradović, Dobud, Bušlje, Marković, Vranješ itd… Izvrsna Vaša sezona, po nama ste tada zaslužili i poziv na pripreme reprezentacije.
Sutić: Nakon dvije godine u Italiji i jedne u Španjolskoj pošao sam u Šibenik. Tadašnji sportski direktor Bore Rončević me je pozvao da se pridružim Šibenik NCP-u, kojem je trener bio Ivica Tucak. Nakon dvije godine pravog vaterpolo rada i odrastanja sa Ivicom i pokojnim Renatom vratio sam se u Jug. U Jugu sam imao sreću zaigrati sa svim tim vrhunskim igračima. Sa takvim igračima pored sebe, igrati vaterpolo je super lako.
Danče.hr: Onda opet odlazak iz Juga kada se dogodio lom sa Suknom, odnosno njegov odlazak u Primorje pa je Jug pokupovao najskuplju momčad ikad (niste bili dovoljno skupi J ) za najveći debakl ikad (poraz od Zvezde u finalu Lige prvaka). Igrali ste to ljeto na Malti, našli novi klub u zadnji čas, očito ste planirali ostati u Juga?
Sutić: Na Malti sam igrao dva ljeta uzastopce. Prekrasno iskustvo i pravi primjer kako bi vaterpolo bio popularan i atraktivan ljeti. Nažalost došao je još jedan odlazak iz Juga. Upoznao sam Kotor, jedan grad koji živi za vaterpolo, gdje je kao i u Dubrovniku vaterpolo u genima. Nadam se da će u 21. stoljeću uspjeti obnoviti bazen, a onda će se sigurno Primorac vratiti na stare staze.
Danče.hr: I onda ovaj kraj karijere u Francuskoj gdje ste došli prvi u Strasbourg od hrvatskih igrača pa s vremenom privukli cijelu postavu. Promjenili ste 6 država, ako računamo i ljeto na Malti, sigurno je bilo puno lijepih, a i neke ružne trenutke ako želite podijeliti s nama?
Sutić: Svakako ima puno više ljepših trenutaka. Kao lijepa iskustva bih istakao baš mnogo prijateljstava koje mi je vaterpolo donio te naravno jezici i kulture drugih država koje sam upoznao. Ružnih trenutaka je isto bilo, ali ću ih izostavit da ne kvarim članak.
Danče.hr: Kako inače fukncionira u vaterpolu prelazak igrača u druge klubove na vašem primjeru, kako ste došli do tih prelazaka u Italiju, Španjolsku, Strasbourg…?
Sutić: Traženje novog kluba je uvijek bio veliki izazov. U mom slučaju se više puta radilo o preporuci bivšeg vaterpolo suigrača novom klubu (kao preporuka za novi posao). U Španjolsku sam pošao preko vaterpolo menadžera. Da, postojao je nekad i vaterpolo menadžer. Bio je, a možda je i još vaterpolo sudac u Španjolskoj i imao je više igrača iz Hrvatske i Srbije koje je tamo zastupao. Radio je odličan posao i šteta što je to u vaterpolu iznimka. Najzanimljivije od svega je bilo stupanje u kontakt sa Strasbourgom te dopisivanje i dogovaranje uvjeta preko facebooka.
Danče.hr: U mnogim aspektima društva trenutno se govori o prilici da se kroz ovu situaciju neke stvari resetiraju i postave na bolje osnove. Mislite li da je i vaterpolo u to poziciji? Ili vaterpolo, tj oni koji ga vode, trenutno nisu spremni za bilo kakve promjene?
Sutić: Ne vidim zašto bi manjina koja upravlja vaterpolom pogotovo u ovom teškom trenutku dopustila ikakve promjene. Njima je dobro i to im je najvažnije.
Danče.hr: Igrači su dobili neočekivani odmor u inače suludo planiranoj sezoni u kojoj su klubovi trebali ostati bez igrača skoro pa ravno pola godine, zbog reprezentativnih obaveza. Ljeto će sigurno biti bez reprezentacije pa će se svi moći odmoriti. Općenito gledajući iz igračke pespektive, ova pauza je dobra i iz zdravstvenih razloga.
Sutić: U sportu, a pogotovo reprezentativnom, igrački kapaciteti su preopterećeni te ne sumnjam da će ova pauza dobro doći za rekuperaciju. Nevjerojatno je da reprezentativna i klupska natjecanja nisu prilagođena sportašima nego je upravo obrnuto. Igrači moraju što „bezbolnije“ završiti određeno natjecanje tako da bi nakon toga mogli biti spremni i neozljeđni za nastavak obveza u klubu ili reprezentaciji. Postali smo robovi svojih sportova.
Danče.hr: Za kraj, pričalo se dosta o ulaganjima francuskih klubova u narednom periodu, do Olimpijade u Parizu za 4 godine. Čuo sam priče o Ćuku, Filipoviću pa i Lončaru kao igrače na koje su pikirali neki klubovi. Evo čitamo da je Prlainović potpisao za Marseille, možda očekivana kriza u drugim klobovima omogućiti da se Marseille, Noisy, Strasbourg i ostali još više približe top klubovima u Europi?
Sutić: Dolazak Prlainovića je fenomenalan za Marseille i za francuski vaterpolo. Sigurno da je kriza u drugim europskim klubovima pridonijela tome, ali svaka čast Marseillu što su iskoristili priliku i doveli takvog igrača. Nadam se da ovaj transfer neće ostati izuzetak već da će postati sasvim normalno da takve klase dođu igrat u Francusku. Zadnjih 7 godina od kada sam u Francuskoj, kvaliteta lige je rasla iz godine u godinu. Najveći razlog tome je što se svake godine povećavao broj stranaca. Domaći igrači igraju protiv i uče od kvalitetnijih igrača, a to im je donijelo iskorak i na reprezentativnoj razini. Na klubovima je ostalo da razviju škole vaterpola i da počnu ulagati i u mlade igrače. Tek nakon desetak godina, kada izbace jednu školovanu generaciju, treba postepeno smanjivati broj stranaca i baš tim mladim igračima davati priliku. Po meni ovo je jedina formula po kojoj će francuski klubovi sa svojim igračima postati kompetitivni u europskim natjecanjima.
Danče.hr: Hvala na vremenu, puno zdravlja i sreće u nastavku ne mogu reći karijere jer bi tu mislio na vaterpolo.
Sutić: Hvala i vama, želim vam puno uspjeha u budućem praćenju vaterpola.