U Grčkoj sam kao u rudniku zlata

Hrvoje Koljanin trener je Vouliagmenija koji se trenutno nalazi na drugom mjestu u Grčkom prvenstvu sa 47 bodova (15 2 1), 5 iza vodećeg Olympiacosa. Ostala su još 4 kola i play off za koja su Grci čim su se natjecanja prekinula rekli da će se nastaviti polovicom lipnja.

Prethodno je Koljanin bio pomoćnik Vlachosu u Olympiacosu s kojim je osvojio Ligu prvaka. Na početku svoga grčkog puta igrao za njega, kada je Vlachos započinjao svoju samostalnu trenersku karijeru. Jadranaš koji je kao i svi Splićani tih godina mlad otišao u Mladost. Danas, na početku trenerske karijere ima priliku voditi legendarnog Xristosa Afroudakisa, te kako sam kaže raditi u rudniku zlata što se tiče mladih talentiranih igrača koji bi trebali etablirati Grčku kao vaterpolsku silu idućih godina.

Dugo sam planirao ovaj intervju, a čim sam s tim planovima upoznao i Koljanina, realizacija je bila jako brza. Prije godinu i po dana napravio sam intervju s Vlachosom (koji nažalost nije ugledao svjetlost dana) u kojem je ovaj proslavljeni trener Olympiacosa i Grčke reprezentacije između ostalog kazao:

„Znamo se od 2007. godine, kada sam bio trener u klubu Paleo Faliro i kada sam izabrao Koljanina kao stranog igrača i tamo smo proveli 4 sezone. Još jednu sezonu, igrao je pod mojim trenerskim vodstvom za Olympiacos 2011. I onda se vratio 2016. u Oympiacos kao moj pomoćni trener. Kao što vidite, dugo se znamo i želim reći da mi je pomogao sve ove godine, bilo kao igrač, bilo kao partner. Kao partner bio je onakav kakvog svaki trener želi imati pored sebe, i po karakteru i po znanju. Drago mi je da je proživio ove velike trenutke sa mnom i Olympiacosom. Čudno mi je sada kada je otišao i bit će mi protivnik po prvi put, ali ovaj korak mu je velika prilika da radi i stvara sa još više odgovornosti u budućnosti. Želim mu da u idućim godinama ispuni svoje snove.”

I tada sam Vlachosu kazao da ću idućih tjedana razgovorati i sa Koljaninom, a bilo je to u rujnu 2018. Često ono što se dugo čeka ispadne jako lijepo, pa vjerujem da ćete u ovom intervju uživati poput mene.

Danče.hr: Pozdrav, za početak, u svim aspektima života i u svim krajevima svijeta, tema je pandemija corona virusa. Jeste li u Ateni ili u Splitu, situacija gledajući statističke pokazatelje, gotovo identična i u nas i u Grčkoj. Kako se Vi snalazite u svemu ovome?

Koljanin: Na početku da pozdravim i ja vas! Da nalazim se u Ateni,točnije u mjestu Vouliagmeniu koji je sam po sebi izoliran kao najjužniji dio ovog velikog grada. Kao šta ste sami rekli situacija u Grčkoj je jednaka kao kod nas u Hrvatskoj, nema većih razlika u brojevima. Šta se tiče mene osobno, ne vjerujem da se razlikujem od svih ostalih po pitanju snalaženja u ovoj nepoznatoj situaciji. Mislim da smo svi dobili više vremena za razmišljanje kako se poboljšati nakon što se stvari vrate u normalu.

Danče.hr: Kakva je situacija u Vašem klubu Vouliagmeniju, pretpostavljam da igrači imaju individualne improvizirane treninge na suhom i da i oni i Vi jedva čekate da se započne s normalnim treninzima, bazen, teretana, a nadajmo se uskoro i lopta.

Koljanin: Isto kao svi ostali pokušavamo na neki način ostati što bliže nekom stanju u kojem smo bili prije početka ove pandemije. Sigurno da bazen i voda sami po sebi otežavaju situaciju našeg sporta,mislim da je nemoguće na bilo kakav način nadoknadit taj osjećaj.  Odlučili smo da mlađe držimo po klupskom programu dok stariji igrači nisu dobili nikakav program jer poznavajući ih mislim da će napravit i više nego bi im bilo zadano, a i u našem slučaju oni su u manjini (brojčano :smile:). Sve u svemu nadamo se što bržem povratku na bazen i onoj staroj svakodnevnici.

Danče.hr: Čitali smo da je grčka liga zaustavljena do 15.06. te da se planira završetak natjecanja u borbi za prvaka, tj play off. Dok će play out izostat te će svi klubovi ostat u ligi i bit će proširena na 14 momčadi (trenutno 12). Bit će to dobra prilika da se odigraju natjecanja na otvorenim bazenima, što u Grčkoj i nije rijetkost, ako se ne varamo; često vidimo klipove s nekih utakmica i u ranijim mjesecima koje se igraju na otvorenom.

Koljanin: Taj podatak, o datumu mogućeg povratka je točan i on je objavljen od strane saveza i to dosta rano, mislim čak samo tjedan dana nakon početka karantene i mjera. Vjerojatno su imali neko viđenje koliko bi to sve moglo potrajat jer čak i sam sam bio iznenađen, tada, zašto toliko dugo. Situacija ljetnog nastavka stvarno ne mijenja puno toga ovdje jer čak sedam ekipa igra i trenira cilu godinu na otvorenom bazenu uključujući i nas. Sigurno da svi zaljubljenici u naš sport priželjkuju natjecanja u ljetnim  danima i mogu reć iz našeg iskustva da nema ništa ljepše nego igrat playoff prvenstva krajem petog mjeseca na otvorenom bazenu.

Danče.hr: Nismo znali za taj podatak, da se trenira i igra cijelu godinu na otovorenom bazenu. Zar je klima toliko povoljnija zimi, nego primjerice u Dalmaciji?

Koljanin: Da, klima je nešto povoljnija, u Ateni je otprilike 5 stupnjeva više nego kod nas. A i sve je stvar navike. Svi treniraju vani, čak i djeca od 10 godina. Najgore je u biti trenerima oko bazena. Nema dovoljno zatvorenih bazena i ovo je u biti nužda. Utakmice se igraju u 15 ili u 16 tako da je publici ugodnije nego recimo na nogometu koji se igra kasnije.

Danče.hr: Imali ste dobar rezultat u dosadašnjem dijelu sezone. U prvenstvu ste drugi, samo jedan poraz u prvom kolu (Ydraikos) i još dva nerješena rezultata (Ydraikos i Olympiacos) te 15 pobjeda. U Ligi prvaka ste zapeli u zadnjem krugu protiv natježeg protivnika u kvalifikacijama OSC-a, a kasnije ste u četvrtfinalu Eurokupa ispali za jedan gol od Ortigije (9:9 i 6:7). Možda ste mogli i nešto bolje protiv Talijana obzirom da ste drugu utakmicu koju ste izgubili igrali doma. A i oba puta ste gubili zadnje četvrtine. Kakav je Vaš komentar dosadašneg dijela sezone?

Koljanin: Bila je velika nepoznanica kako će momčad izgledat ove godine jer smo se odlučili još više pružiti šansu mlađima. U razgovorima sa upravom, to je bio moj prijedlog, a imajući u vidu da je Olympiacos i nakon odlaska našeg trojca (Pavić, Bušlje, Obradović) opet složio ekipu kojoj mi ovog momenta nećemo moći parirati. Bilo je bitno da ti mladi igraju i skupljaju iskustvo pa i pod cijenu da ne dođemo opet u priliku igrati finala sa Olympiacosom i da se izgubi koja utakmica više, ali da sagradimo nekakav kostur za budućnost i vidimo zapravo na koga možemo računati. Mislim da smo bili da tragu nečeg što smo i sami željeli, pokazalo se da su ti mladi sa pravom dobili pažnju što su i pokazali veći dio sezone.
Gledajući te utakmice sa Ortigiom mislim da jedino nedostatak iskustva to što je presudilo u njima. Mi jednostavno nismo uspjeli prelomiti utakmice i padali smo na tim segmentima. Momčad Ortigie sigurno je odlična momčad i zasluženo je stigla do finala. To što su oni imali u Tempestiu, Gallu, Napolitanu, Giacoppu i Vidoviću mi jednostavno tada nismo imali. Mislim na to, da osim X. Afroudakisa i N. Vukčevića nitko se od mojih igrača nije do sada nalazio u tim situacijama, gdje neki detalji donose pobjedu, bez da se mogu nacrtati ili napraviti na treningu. To je to iskustvo kojega oni tek moraju steći.

Danče.hr: Kakve su ambicije kluba, jesu li oni zadovoljni? Postoje li planovi da se u skorije vrijeme, kad stastaju ti mladi, „napadne“ Olympiacos? Ili to neće biti moguće zbog financijskih razloga?

Koljanin: Kao što sam već spomenio gore, mislim da Vouligmeni još nije spreman za taj iskorak. Ne da ne postoji ambicija da budemo prvaci, već da trenutno stanje nije takvo da se o tome glasnije razmišlja. Obzirom da Olympiacos zadnjih godina kupuje igrače top klase i da je naš budžet otprilike kao i njihov novac za ta tri stranca, a oni plus imaju najbolje grčke igrače, govori samo po sebi. Sigurno da bi svi mi voljeli da je dugačije, međutim moramo se nositi sa stvarima kakve jesu. Olympiacos je zadnjih godina među tri najbolje momčadi na svijetu i mi smo još jako daleko od njih ali sa nadom da će se ta razlika smanjivati i da ćemo dočekati i graditi svoju priliku. A je li  uprava zadovoljna, to nije pitanje za mene :smile:.

Danče.hr: Stanje u grčkom vaterpolu zadnjih godina je bolje nego ikad. Olympiacos je osvojio naslov prvaka Europe i bio u još 2 finala. Mlađe kategorije, ove zadnje dvije generacije su dominirale u juniorskom reprezentativnom vaterpolu. Osvajaju se zlata, a recimo protiv nas su u dvije godine upisali +8 i +9, a oboje u polufinalu. Posebno bolno je onih 0:8 od prije dvije godine. Vi u svemu tome sudjelujete iz prve ruke, kakvi su vaši dojmovi. Što je ključ tog iskoraka?

Koljanin: Da, stanje u grčkom vaterpolu je stvarno obećavajuće i mislim da trenutno stoje daleko najbolje, šta se tiče budućnosti. Jednom prilikom prošle godine sam jednom našem vaterpolo magu rekao da je ovdje situacija, šta se toga tiče kao da si u rudniku zlata. Gledajući te mlađe kategorije tvrdim da u svakoj toj generaciji postoji još sigurno 4-5 igrača koji nisu povedeni na natjecanje ali sigurno kvalitetom tamo pripadaju. Baš ono što se kaže teške slatke brige. Mislim da je ključ tog iskoraka taj šta su klubovi usmjerili dosta svojih razmišljanja na mlađe kategorije, baš u nekoj sličnoj situaciji kao šta je ova današnja. Ekonomska kriza je prije 10-tak godina jako pogodila ovu zemlju i nije bilo mogućnosti za plaćanje igrača, već su se okrenuli svojoj djeci i pojačali rad u tom segmentu. Taj princip rada s djecom baš krasi i moj klub koji tako funkcionira već dugi niz godina.
A te poraze Hrvatske od Grčke, zadnjih godina bolje nemojmo ni spominjat jer sam se toga nasluša. Iskreno, i sam kao igrač, imam poraz od njih u finalu svjetskog jun. prvenstva u Istanbulu 2001. godine. Pa kao pomoćnik Gulinu opet finale svjetskog jun. u Beograd prije tri godine na peterce (ima bit da je do mene). A situacije je takva da u Istanbulu je igrao i Xristos Afroudakis kojem sam sad trener, a zadnji peterac u Beogradu postigao Gkiouvetsis, tako da me podsjete tu i tamo na to.

Danče.hr: Malo su mi teška grčka prezimena za zapamtit pa sam možda i koga zaboravio, ali prošlo ljeto je u pohodu na zlato U20 reprezentacije s brojem 4 odskakao baš taj kojega ste spomenuli, Konstantinos Gkiouvetsis. On je kod Vas u klubu. Može li se za njega već sad kazati da je to budući nositelj igre grčke reprezentacije? Osim njega imate još 6 mlađih od njega koji igraju u prvoj momčadi (u prvih 13), je li i među njima neki novi Gkiouvetsis ili Papanastasiou?

Koljanin: Puno toga je već spomenuto u prijašnjim odgovorima. Naša momčad je prepuna mladih i siguran sam da će neki izać kao dobri igrači ako budu sami imali želje i volje da to i ostvare i naravno ako ih treneri, klubovi isprate u tim ciljevima. Što se tiče Gkiouvetsisa on ima veliki potencijal, ali tu puno stvari odlučuje. Recimo, godinu prije mog dolaska u klub, njegova minutaža nije bila velika i to se kod mene dosta prominilo. Prošle godine je sigurno igrao po 3. četvrtine u svakom susretu, a ove godine čak i više i to je jedini ispravan put za te mlade igrače. Znači, ozbiljan trening i dovoljna minutaža na utakmicama. Šta se tiče ostalih, mislim da već sad postoji jedno ime koje će bit sigurno okosnica grčkog vaterpola sljedećih godina, a to je Statis Kalogeropoulos koji je 2001. godište i također je u mom klubu. Momak sa strašnim potencijalom, veliki je radnik i jako je skroman. Po mom mišljenju, njih dvojica su trebala već bit u sastavu za nedavno Europsko u Budimpešti jer je bila idealna prilika za to. Jednostavno, Grčka po trenutnom stanju nije bila u prilici za medalju, a još se znalo da će ostale jake momčadi ići punom snagom jer se vadila olimpijska viza. A Srbija, Italija i Španjolska koje su već bile osigurale Tokio, uvik idu sa najvećim ambicijama. Po meni idealna prilika za njih dvojicu.

Danče.hr: Grčka je u proteklom periodu također imala jako dobru generaciju predvođenu Fountoulisem, Mourikisom, Vlahopoulosom, Gounasom, Mylonakisom i ostalima, ali su tek jednom uspjeli osvojiti medalju, broncu u Kazanu 2015. Gore spomenuta dva mlada igrača, zatim Papanastasiou, Nikoladis, Kakaris, Skoumpakis, Agryropoulos, malo stariji Dervisis i Genidounias, a sigurno sam i koga i preskočio, jesu li oni zalog da će Grčka napraviti taj konačni iskorak i u reprezentativnom vaterpolu?

Koljanin: Moje, a mislim i općenito mišljenje je da su možda i mogli uzet još koju medalju, napravit još poneki bolji rezultat. Jedna stvar im nedostaje, a to je lider, netko tko će u datom trenutku bit taj. Ono šta nama bio Sukno u Budimpešti, Srbiji Prlainović, Španjolskoj Perrone, a oni to  jednostavno nemaju. Imaju skupinu dobrih igrača, ali ne tog jednog potrebnog za nešto više. Na tom tragu je bio X. Afroudakis s kojim je i stigla ta zadnja njihova medalja. A općenito gledajući mislim da je to nedovoljno, za nešto više u ovoj konkurenciji kakva je bila zadnjih godina. U budućnosti iskreno im želim da se to promjeni.

Danče.hr: Često interno komentiramo kako se ne sjećamo nekog ljevorukog igrača u bilo kojoj grčkoj momčadi pa se šalimo da je možda ljevacima zabranjeno igrati vaterpolo u Grčkoj. Postoji li neko objašnjenje i postoji li recimo u mlađim uzrastima netko tko igra lijevom rukom?

Koljanin: E da, Grci i ljevaci. Zanimljivo pitanje! Mogu reći da je najbliže objašnjenju toga bio Medo koji je na jednom treningu Olympiacosa rekao Mylonakisu da je on najveći razlog zašto oni nemaju lijevu ruku jer treneri „misle“ da on igra dobro i kao dešnjak posljednih 10 godina na toj poziciji. Zapravo gledajući unatrag koje su oni igrače imali na tim pozicijama od Hatziteodoroua, Tomakosa, Sante ili u novije doba Mylonakisa, Vlachopoulosa i Genidouniasa dojam je da njima i nije toliko falio taj ljevak i da su oni jako dobro koristili i takve situacije, pretvarali zapravo dosta puta to u svoju prednost. Čak i dolaskom Obradovića u Olympiacos, mislim da je Genidounias bio najbolji strijelac Lige prvaka sa te pozicije jer je izvrsno koristio to šta su obraćali više pozornosti na Medu. Šta ja  znam, zadnjih godina nije postojao lijevak koji bi donio tu opciju više od ovih koje sam nabrojao gore.

Danče.hr: Drugi problem su golmani. Razmišlja li se možda da savez angažira Pavića  koji je živuća legenda u grčkom vaterpolu (a u nas su ga već na dvije funkcije, i u Mladosti i u savezu, izigrali). Ili možda neka druga inozemna opcija, eto nedavno smo na danče.hr-u imali intervju s Michalom Zellmerom koji se isključivo bavi treniranjem mladih golmana. Ako nešto ne možeš sam riješit, a nedostaje ti tako malo da budeš sam vrh, treba posegnuti za rješenjima izvana.

Koljanin: Sigurno, za osvojiti nešto je potreban i više nego solidan golman, onaj što će ti donijeti i dvije obrane  koje su potrebne za takvo nešto. Oni jednostavno nemaju tu potrebnu školu koju golmani trebaju proći, tog trenera golmana na kojeg smo mi navikli kod nas. Taj rad je nekako ovdje nepoznanica, u dosta klubova taj posao obavlja glavni trener i sigurno to nije dobar put šta se na njihovom primjeru i pokazuje. Moja neka ideja je i bila dovest Pavića prije početka playoffa na nekih 10 dana da mi pomogne u tom dijelu i bilo je razgovora oko toga. Da pomogne i da poradi na razvoju dva golmana od kojih je jedan jako talentiran i tek mu je 17 god. Što se tiče ostalog iz pitanja, mislim da Pavić sutra, ako želi, može imat funkciju u Olympiacosu. On je bio ta prva slagalica u uspjesima tog kluba i ostavio je strašan trag. Isto tako mogao je i branit još 5 godina sigurno. Imaju sad Zerdevasa koji je relativno mlad. Treba dobit povjerenje i vrijeme jer i on je tek sad uskočio na to mjesto i u reprezentaciji i u velikom klubu i sigurno da će napredovati. Nama su sigurno nakon Vićana, Pavića sad Bijača, kriteriji zapravo vrlo visoki.

Danče.hr: Kao igrač, bili ste dijete Jadrana. Ako se dobro sjećam s nepunih 20 godina prelazite u Mladost gdje ostajete, ako se ne varam 4 sezone i onda se vraćate doma. Ne sjećam se točno kada odlazite u Grčku… možete li napraviti mali presjek Vaše igračke karijere. Bilo je to doba, kada su najnadareniji splitski igrači redovito odlazili u Mladost koja, blagorečeno, i nije bila najbolje mjesto za stasavanje mladih igrača. Od čestih mijenjanja trenera, koncepcija, ganjanja rezultata i sa puno igrača koji dolaze sa strane.

Koljanin: Jadranaš da. Početak i kraj u tom klubu ha,ha zvuči baš idealno. Od svoje 9-te do 19-te proveo sam u tom klubu u jednoj stvarno uspiješnoj generaciji (jako puno naslova tih godina u mlađim kategorijama, Milaković i Elez kao malo stariji, Pavić i Koljanin, te nešto mlađi Antonijević, Žanetić, Bezić i Šetka). Tada se događa taj odlazak u Mladost gdje se ostajem četiri godine. Osvajamo dva prvenstva i jedan kup. Sad, gledajući izgleda uspiješno, ali mislim da tada u klubu nije tako ocijenjeno.Ti osvojeni trofeji su se dogodila u prve dvije godine pa je polako uslijedia veliki pad i sigurno lutanje u puno stvari di se nisam najbolje snašao i stvari se nisu odvijale kako smo očekivali klub i ja. Sigurno, najveća krivica je na samom meni. Nakon četiri godine Mladosti,  slijedi povratak na godinu dana opet u matični klub kada je klub bio na solidnim granama i igrali smo   polufinale Len-a gdje smo na čudan način ispali od Sintez Kazana. Donijeli smo prednost iz prve utakmice, mislim čak 3-4 gola razlike, ali nije nam bilo dovoljno za prolazak u finale ha ha. Tada saznajem od kluba da novčana situacija iduće sezone neće bit dobra. Na poziv Veselina Đuha odlazim u Grčku. Njemu je Vlachos bio pomoćnik u Olympiacosu i u tom trenutku je preuzimao samostalno vođenje kluba i tražio je igrača mog profila. Odlučio sam probati i evo uz tu još jednu godinu povratka u Jadran, na kraju karijere, provodim dosta godina u Grčkoj u kojoj sam nastupao za tri kluba Palaio Faliro,Olympiacos i Paok. Završavam igračku karijeru u Jadranu koji je tad bio u A2 Jadranske lige i težio je što bržem povratku u A1. Naravno, to je moj klub, a i ponudili su mi da uz igranje treniram jednu kategoriju mlađih uzrasta tako da smo se brzo dogovorili. Uspijevamo u onom najvažnijem, osiguravamo povratak u A1 i nakon toga završavam igračku karijeru i posvećujem se trenerskom pozivu.

Danče.hr: Vi ste u ovom uzletu Olympiacosa bili direktno involvirani kao pomoćni trener. Sada ste glavni trener u Vouliagmeniju. Osim toga radili ste u mlađim uzrastima naših reprezentacija. Kakav je vaš trenerski put, gdje se vidite u budućnosti?

Koljanin: U mom slučaju stvarno stvari se odvijaju na neki način brzo, možda čak i prebrzo. Tu zadnju igračku godinu, već na početku, dolazi poziv Vlachosa, s kojim sam ostao u dobrim odnosima i s kojim sam često razgovarao. Iznio mi je ideju da dođem u Olympiacos slijedeće godine, da budem njegov pomoćnik i da mu pomognem u radu. Nakon toga slijedi i Pavićev poziv, koji je upoznat sa svime i nagovara me na pristanak. Te dvije godine u radu sa Vlachosom, gdje smo došli i do osvajanja Lige prvaka sigurno ocrtava nekakvo moje viđenje za nastavak mog trenerskog puta. Neprocijenivo je sigurno bilo i to što su u te dvije godine tu bili  Pavić i Bušlje i onda drugu godinu dolazi i Obradović (njemu kao u svemu  potrebno manje vremena). Moram priznat da sam kroz njih dobivao strašno puno informacija glede svega. Ljudi su jednostavno prošli i osvojili sve živo. Od taktike, pripreme i načina treniranja, pa do pogleda na utakmice, nije postojao bolji primjer da mi otvore oči kako i što treba raditi za biti na tom vrhunskom nivou. Plus naravno sve što sam imao u radu sa Vlachosom.

Nakon tog osvajanja Lige prvaka dolazi i poziv Vouliagmenia da preuzmem klupu njihovog kluba i tu sam evo već dvije godine u ulozi prvog trenera. U međuvremenu sam bio i dva ljeta sa našom juniorskom reprezentacijom koju je vodio Nikica Gulin. Šta se ambicija tiče, bitno je da postoji  napredak. Sigurno da u ovom poslu ima uspona i padova i potrebno je kao u svemu puno rada i određena količina sreće da se dođe do ispunjenja ciljeva koje postaviš pred sebe. Najvažnije je da uživaš i da se predaš u potpunosti tome šta radiš jer bez toga mislim da to nije to.

Danče.hr: Imate i vlastito igračko iskustvo kada možda i niste imali najbolju potporu da svoj potencijal pretvorite u još bolju, reprezentativnu igračku karijeru. Sad baš radite sa jako puno mladih igrača. Kakav je osjećaj vidjeti da neki igrač pod vašim vodstvom napreduje i postaje klasa? Je li trener odmah čim vidi nekog takvog to i prepozna (jasno da se ne mogu svi potencijali realizati zbog raznih razloga na koje trener i ne može utjecat), ili postoje igrači koji ne odskaču sa 16-17-18 godina, a sa 22-23 postanu klase?

Koljanin: Sigurno da to vlastito iskustvo, gdje  nisam najbolje iskoristio svoj igrački potencijal može u dobrom djelu koristit u ovoj ulozi. Pogotvo  u tom davanju posebne pozornosti na mlade igrače koje sada treniram svakodnevno. Sjećam se i moje generacije, kad smo ulazili u seniorsku reprezentaciju, tad savez nije funkcionirao na način kako stvari funkcioniraju sada. Dolaskom ovih ljudi koji sad vode savez to se prominilo, a sigurno uvelike i dolaskom Ratka Rudića. Prije toga, stvari su bile dosta drukčije i momčad se minjala svako ljeto, zapravo nije bilo nikakvog sistema. Jedno ljeto pomlađivanje, pa druge godine idemo opet sa najboljima i to je trajalo dobar niz godina gdje se sigurno pogubilo i dosta igrača i naravno veliki broj medalja na velikim natjecanjima jer Hrvatska uvik ima kvalitetu za bit na postolju. Što se tiče mladih igrača i njihovog razvoja, mišljenja sam da je za većinu trenera to najveća radost, taj rad sa njima i napredak koji svakodnevno postoji. Sigurno, da svaki trud donosi nekakav pomak ka tom cilju. Mladi igrač svojom energijom može kompletno prominit tok utakmice, a pogotovo podignut razinu treninga na jedan veći nivo tjerajući starije suigrače da daju svoj maksimum. A kad će neko doć do tog nivoa, da postane extra klasa ne postoji pisano pravilo ili dobna granica. Najbitnije je da do toga dođe!

Danče.hr: Hvala na vremenu, želimo Vam puno zdravlja i uspješan nastavak sezone i karijere.

Koljanin: Hvala vama što ste me se sjetili. Nadam se da ćemo šta prije se vidit negdi uz bazen. Najviše želim da ostanete zdravi i pozitivni kad ovo sve završi. Veliki pozdrav iz Atene

*Fotografije preuzete sa Instagrama