Nastavak golgote, kalvarije, muke…

Prvi osvrt na neku utakmicu napisao sam 16. studenog 2008. godine. Po prvi put, svih ovih nešto više od 6 godina jednostavno ne znam što bih napisao. Niz jako loših igara, niz loših utakmica nastavio se. U nekoliko navrata čuli smo glasne zvižduke još ono malo publike što pomalo mazohistički dolazi u Gruž.

 

 

Radnički je stigao bez 5 vrlo važnih igrača – najmanje četvorica igraju u udarnih sedam,a i peti ima veliku minutažu – Ćirića, Dedovića, Petkovića, Trajkovića i Vrlića. Umjesto njih na klupi je sjedala petorica momaka koji nisu uopće ulazili u bazen pa je kao svojedobno Špilja sa „sedam veličanstvenih“, Radnički ovu utakmicu odigrao sa devet veličanstvenih. Da se nisu umorili sigurno bi uzeli sva tri , ovako ipak samo jedan bod odlazi u Kragujevac.

Cijelu utakmicu igrali su mrtvu zonu na najmanje 3 vanjska igrača, a ponekad su i jedno krilo puštali. Iznimno pametna odluka trenera Uroša Stevanovića. Na taj način su se odmarali u obrani, spriječili da se nakupe osobnim greškama i da ostanu bez još pokojeg igrača zbog eventualnog trećeg izbačaja. Pomalo je sportski nepravedno što nisu uspjeli sačuvati prednost 7:3 u zadnjih 10 minuta utakmice.

 

Jug je čak poveo 1:0, kasnije izjednačio na 2:2 te 12 sekundi prije kraja na 7:7 nakon što je 1:40 prije kraja treće Vuksanović zabio za 3:7 nakon što je kao na ringišpilu izvozao Boškovića. Jug je cijelu utakmicu napadao na mrtvu zonu. Na momente M – zona, ali većinom samo jako plitko stajanje sva tri vanjska obrambena igrača. Toliko plitko da su šuteri mogli doći na 5 metara bez ikakvih problema. I cijelu utakmicu gledali smo niz jako loših udaraca, bez ijednog proplivavanja, pokušaja bilo čega osim što je Janović u jednom dijelu zadnje četvrtine sa lijevog vanjskog ušao čak na 3-4 metra od gola i tu stajao kako bi malo poremetio obranu.

Jug je zabio 2 gola iz peteraca, dva iz napada kad su uspjeli doći 3-3 i realizirati dok se nije još obrana zgusnula i još 3 vanjska udarca Obradovića koji valjda jedini može zabiti izvana. Ali ni on nije iz 2-3 izrađene situacije šutirao nego bi vratio loptu primjerice na Viskovića koji je em lošiji šuter, em u lošijoj poziciji. Inače, Visković s svojim opetovanim dodavanjem protivniku na igraču više već diže živce i najstrpljivijim gledateljima. Nevjerojatno je da u baš svakoj iole ozbiljnijoj utakmici on ima najmanje jedan takav potez. Pa mu se onda pridruže i Bošković i Marković i ostali.

Janović je imao šut 0/5, a igrala se zona na sva tri vanjska igrača?! Dobio je par puta dobru loptu na prebačaj, ali bez realizacije. Bušlje je toliko nespreman da ima problema i s pogledom prema golu, a kamoli da zabije izvana. U obrani stalno traži kontakt s sidrunom, umjesto da je obratno, što je također pokazatelj „manjka nogu“.

 

Ipak, najviše od svega smeta beskrvnost. Očit je nedostatak kemije između igrača, i još više između igrača i trenera. Ne znam kakvo se to čudo mora dogoditi da bi se to promijenilo. Činjenica jest da, očito, Bobić ne može voditi ovu grupu igrača. Pisalo se mnogo puta, nije ovo što smo danas gledali problem koji je novi, koji je stigao s Bobićem ili nedavno. Ne mogu sada tražiti po arhivi, ali sjetimo se samo onih nevjerojatnih poraza koje je ova generacija igrača imala zadnjih nekoliko godina. Od poraza u finalu kupa u Zadru od 7 ili 8 razlike od Mladosti. Zatim poraz od Vasasa 7 razlike u Budimpešti  nakon što su prvu utakmicu četvrtfinala dobili +4 u Gružu. Poraz lani od Primorja 7 razlike u Gružu, minimalni, ali igrom još gori poraz od Barcelonete isto u Gružu. Dva poraza od Mladosti u polufinalu PH, pa ove godine i u polufinalu kupa. Ponovno dva poraza, u Gružu i Rijeci od Primorja sa 4 i 5 razlike. Uz dominaciju protivnika od početka do kraja. I na kraju ove zadnje dvije utakmice gdje se igralo protiv djece iz Mladosti i jedva dobilo, te Radničkog bez 5 igrača i uzelo bod na samom kraju.

Dalo bi se tu još spomenuti poraz od Budve za ispadanje u Europe i vjerojatno još pokoja utakmica u kojoj su igrači, mahom ovi isti odigrali toliko ispod vlastitih mogućnosti da je to nevjerojatno.

 

Nije problem odigrati loše, dogodi se i to. Problem je kad se odigra bez krvi, bez želje. Kao skupina ljudi bez emocija, bez imalo žara, na momente se čini i bez treninga, koja odigra ispod svakog nivoa. Sve se vidjelo iz govora tijela kad su Dušan Marković, Basara i Vuksanović zabijali za 3:5, 3:6 i 3:7. Inače, petom golu prethodila je jedina kontra na utakmici kad je Pavo Marković uspio krvio dodati loptu u kontri 3 na 2. Nešto na što bi trener ove djece koja ovih dana igraju za uzrast do 16 godina s pravom potpuno poludio na svog igrača.

I pravo je čudo da je Jug uspio izjednačiti, što doduše mora zahvaliti činjenici da je jako teško odigrati cijelu utakmicu sa samo dvije zamjene pa je na kraju Radnički pao snagom i koncentracijom u obrani. Inače do tada, u gotovo pune 23 minuta igre Jugaši su zabili čak 3 gola.

 

Tko god se bavi nekim sportom uživa igrajući utakmice. Barem bi trebao. Na treninzima se često ne uživa, nego se jako naporno radi. Barem bi trebalo. Od igrača Juga mislim, i nadam se da nitko ne uživa u igri, dapače. A gledatelji su vjerujem dijelom šokirani dijelom razočarani i ljuti.

 

Mnoge je poslije utakmice bilo strah srijede i novog dolaska Primorja. Sasvim opravdano.

 

 

Jug Croatia osiguranje – Radnički Kon tiki   7:7 (2:2, 0:2, 3:3, 2:0)

Suci: Adžić i Prančić

Jug: Popadić; Macan, Bošković 3(2), Janović, Buconić, Fatović,  P. Marković, Bušlje, Visković, Dobud 1, Bicari, Obradović 3, Jarak, Dadić. Trener: Bobić.

Radnički: Radić, Joksimović, Popović, D. Marković 2, Miličić, Bogdanović, Prekogarčić, Basara 2, Vuksanović 2, Mladenović, Ćuk 1, Bosić, Živojinović, Toholj. Trener: Stevanović

Osobne pogreške: Jug 2, Rad 7

Peterci: Jug 2/2, Rad –

Igrač više: Jug 0/5 (0%); Rad 1/2 (50%)

 

p.s.

Radić je po statistici skupio 17 obrana, od čega je bar jedno 13-14 dobio u prsa. Radnički je imao samo 2 igrača više, a Jug zanimljivih nula posto realizacije iz pet prilika. Osim izostanaka u Radničkom nije bilo ni Bijača niti Youngera.