Primorje je obranilo naslov prvaka Hrvatske i noćas zasluženo slavi svoj već treći ovosezonski trofej. Tako je bilo i lani. Tada su kao favoriti otputovali u Barcelonu na final6, ove godine ipak vrebaju iz prikrajka na Pro Recco. Čestitke igračima, treneru Asiću s pomoćnicima, kao i svim navijačima.

Kakva utakmica, kakav preokret, kakvi flashbackovi na 90-te. Opet Jug pobjeđuje nakon peteraca i u subotu u 18:40, čak uz tv prijenos (nevjerojatno?!) igrat će se majstorica nikad izjednačenije, nikad neizvjesnije finalne serije.

Treća utakmica finala play offa za prvaka

Plivalište na Kantridi.

Gledatelja 1100. Suci Nenad Periš (Split), Joško Prančić (Split).

Primorje EB – Jug CO 9:8

(3:2, 1:2, 2:3, 3:1)

PRIMORJE: Vićan, Burić, Radu, Krapić 1, Peroš, Sukno 1, Muslim 3, Petrović 1, Vrlić, Elez, Šetka 2 (1), Garcia, Lazović, Buljubašić 1.

JUG: Bijač, Macan 2, Bošković, Janović 2, Younger, Fatović 1, Marković, Bušlje, Visković, Bautović, Bicari, Obradović 2, Popadić- Batina, Ivanković 1.

Jug je uspio izjednačiti finalnu seriju na pomalo nevjerojatan način pred čak 1500 gledatelja koji su od početka do kraja utakmice davali vjetar u leđa igračima. Atmosferu su uljepšali i gostujući navijači, njih 10-ak koji su također neprestance navijali za Primorje.

Utakmicu su na kraju odlučili peterci, a što je sve Primorje uspjelo propustiti za pobijediti u ovoj utakmici graniči s ludilom. Utakmica je bila izrazito napeta na kraju, ali i izrazito nekvalitetna tijekom cijelog trajanja. Pregršt kardinalnih pogrešaka pa i u elementarnim stvarima, a jako malo lijepih poteza. Jugova igra u napadu je punih 27 minuta bila potpuno nesuvisla, sa bezbroj pogrešaka. Na kraju su zaostajali i u petercima, Sukno je šutirao za pobjedu. I sve to je Jug preživio. Nakon ovako loše igre, borbene, ali baš izrazito loše, doći do poravnanja nakon –3, pet minuta prija kraja, mora donijeti momentum. Morao bi to biti onaj klik koji je nedostajao u nekim prethodnim utakmicama kad se igralo puno bolje, a nije bilo rezultata.

Primorje EB – Jug CO 9:8

(3:4, 3:1, 2:1, 1:2)

Primorje: Vićan, Burić 2, Radu 1, Kapić , Peroš, Sukno 4 (1), Muslim 1, Petrović, Mudradžija, Elez , Šetka, Garcia 1, Lazović, Buljubašić.

Jug: Bijač, Macan 1, Bošković, Janović, Younger, Fatović 2, Marković, Bušlje, Visković, Bautović, Bicari, Obradović 3, Popadić-Batina, Ivanković.

Vrlo kvalitetnu, zanimljivu i borbenu 1. utakmicu finala PH odigrali su Primorje i Jug. Na kraju Primorje sretnije i spretnije, ali i zasluženo stiglo do pobjede. Uspjeli su agresivnom igrom i presingom odgovoriti na Jugove napade koju su bili vrlo raznoliki. Praktički nije bilo Jugaša koji se nije okušao na poziciji centra, i to su odrađivali vrlo kvalitetno. Upravo ono što nam je i Krapić napomenuo u najavi finala, nakon utakmice protiv Szolnokija. Igrači kojima to nije prirodna pozicija dobro su se snašli na istoj te tjerali Primorjaše na stalnu opreznost jer nikada nisi siguran tko će uplivat na 2 metra. Prednjačili su Janović, Bicari, Macan, Obradović, zatim Ivanković a čini mi se u par situacija čak i Marković.

U prvoj polufinalnoj utakmici Jug je bio bolji od Mladosti 9:6. Dubrovčani su na početku propustili prelomiti utakmicu, kod vodstva 3:0, pa je sve do samog kraja bilo neizvjesno. Uz stalnu kontrolu i rezultata i igre od strane Jugaša. U subotu u Zagrebu očekuje nas druga utakmica.

Jugaši su pobijedili Partizana i četvrti put ove sezone. Ne znam je li ikad u povijesti susreta ova dva kluba manje gledatelja bilo na gruškim tribinama. Brojka je stala na 457. Utakmica je bila zanimljiva za gledanje unatoč velikoj razlici u kvaliteti ove dvije momčadi. Ponajviše po tome što je trener Kobešćak i na samom kraju držao tenzije unutar momčadi, upozoravao na greške pojedince (npr. „Medo zašto igramo obranu 5 na 5“). Točnije na najbolji mogući način utakmicu koristio kao fenomenalan trening za buduće, puno važnije i teže ispite.

Jug je večeras u Istambulu odigrao 12:12 protiv Galatasaraya kojemu je to, vjerujem, najveći uspjeh u povijesti. Imaju još domaći ogled s Partizanom gdje bi eventualno mogli nadmašiti ovaj doseg. Ipak, mora se napisati kako su Jugaši ponovno tankirali kao i u Kragujevcu. Naime, treće mjesto nosi bolji ždrijeb na već osiguranom final6-u. Pogotovo ako Eger u posljednja dva kola obrani prednost pred Barcelonetom, a u zadnjem kolu Katalonci dolaze u Mađarsku.

Jug je bez Janovića, Dobuda i Fatovića otputovao u Tursku. Igralo se gotovo stalno s golom prednosti. Jug je imao 2:3 i 9:10, ostalo je bilo na strani domaćih. Imali su i dva razlike u dva navrata 9:7 u trećoj, i 59 sekundi prije kraja 12:10. Ipak Jug je u tim posljednjim trenucima uspio postići dva gola. Prvo Bošković 41 sekundu prije kraja. A u posljednjih 14 sekundi Jug je uspio organizirati napad, izboriti isključenje kojega realizira Bicari udarcem s vanjske pozicije i u doslovno zadnjoj sekundi izjednačuje. Čak se i vijećalo je li pao gol unutar vremena. Mislim da je domaći stol htio nešto ušićariti, ali im nije pošlo za rukom.

Od 8. do 12. travnja u Dubrovniku se održava 5. Međunarodni vaterpolski turnir za djecu rođenu 2003. godine, koji nosi ime Toma Udovičića, jednog od najistaknutijih trenera u povijesti kluba, čovjeka koji je odgojio mnoge dubrovačke vaterpoliste.

Najbolja momčad ovogodišnje regionalne lige je Primorje. Treći je to naslov riječke momčadi u nizu dok jugaši nakon slavlja u prvom izdanju još tamo 2009. gube već peto finale. Utakmicu je obilježila treća četvrtina koju je Primorje dobilo 7:3. U osam napada u tih 8 minuta zabili su 7 golova (imali pet puta igrača više, od čega dva puta po dva igrača više i jedan peterac) i još je jednom Garcia pogodio stativu. Na kraju, uz raspad Juga, visoka pobjeda 15:9.