Trofeji i skokovi u razvoju

Jug je osvojio i treći naslov u ovoj sezoni, svaki put pobjedom protiv Jadrana. Ovaj put bilo je najteže, ponajprije jer se prvo morao pobijediti Novi Beograd u polufinalu. Obje pobjede nakon peteraca uz MVP natjecanja Tonija Popadića.

Dvije teške, maksimalno napete utakmice u manje od 24 sata. Vaterpolo se u brojnim istraživanjima redovito svrstava u fizički najzahtjevnije momčadske sportove, ali to nikad ne ponuka nekoga od čelnika da napravi dan pauze između utakmica. Valjda oni, ti čelnici, nemaju toliko energije, a svu potroše na izmjene pravila i naputaka kako se nešto interpretira. Jugaši su se u finalu skoro u potpunosti ugasili polovicom utakmice. U zadnjih 18 i po minuta utakmice Jug je uspio tek 6 puta šutirati u okvir gola (ne brojimo šuteve s druge polovice terena na kraju četvrtine). Očigledan je bio manjak snage što i ne čudi s obzirom na iznimno fizički zahtjevnu utakmicu protiv Novog Beograda večer prije.

U prvom dijelu utakmice Jug se odvojio na +3 (5:2, 6:3, 7:4). Uz to je u prvoj četvrtini promašio dva zicera. Prvo Mozara s lijevog krila s igračem više kada je doplivao sam, a na kraju četvrtine i Joković koji nije bio toliko blizu, ali je također bio potpuno sam na nekih 6 metara. Uz to na početku nije priznat vrlo vjerojatni gol Kržića sa stative s igračem više. U prvoj četvrtini Jugu su suđena čak 4 kontrafaula, u prvih 5 napada tri. Jednom je Žuvela dobio loptu i da nije dosuđen kontrafaul bilo bi isključenje beka, a drugi put kada je Kakaris dobio loptu on je i okrenuo svog čuvara pa bi bio peterac da se Alexandrescu nije oglasio s kontrafaulom. Dakle, Jug je do poluvremena umjesto +2, po prikazanom trebao biti na bar +4 pa bi lakše izdržao taj veliki pad u drugom dijelu. Kasnije je, Joković nakon jednog kontrafaula Jadrana ostao sam na desnom krilu, osim toga protivnici su ostavili samog igrač na sredini gola za prebačaj i asistenciju, ali je Jokoviću vjerojatno najviše „nedostajalo kisika“ u ovoj utakmici – to se vidjelo i u tom plivanju krajem prve četvrtine – i nije dodao loptu, a šut je bio izrazito loš. To bi možda riješilo utakmicu 5 minuta prije kraja bilo bi +2 za Juga.

Jug je osvojio 3 trofeja, a uz to je jedini klub koji osvaja trofeje, a da ujedno i školuje 5, ma čak 6 igrača. Od 13. Nismo ovaj put uzeli u obzir drugog golmana Jurišića koji također ulazi u ovu grupu. Najstariji od ovih 6 je Filip Kržić. Međutim i njemu su tek 22 godine (i 7 mjeseci) i on je još igrač u razvoju. Žuvela ima 21 (i 3 mjeseca), Vukojević i Zvono po 20 ( i 3 odnosno 2 mjeseca), Mozara 19 (i 1 mjesec) te najmlađi Burđelez 17 (i 8 mjeseci). Svi oni igraju, imaju minutažu. Nekad malo više griješe pa je manja, nekad su odlični pa igraju i  po 20ak minuta. U ove dvije utakmice njihov napadački učinak bio je:

Žuvela: 4 gola + 5m + 1iv

Kržić: 2 gola + 1 asist + 1iv

Zvono: 2 gola + 1iv

Mozara: 2 gola + 1 asist

Vukojević: 2 gola

Na obrambene detalje ovaj put nismo toliko obratili pažnju. Tu je Burđelez imao svoje zadatke kao bek. Nije skrivio niti jedan peterac, nije primio niti jedan gol. U oči je upao detalj kada je Zvono u finalu zabio igrača više, a onda odmah idući napad Jadrana kao bek uzeo loptu bez faula Duževiću. Ili kako je Vukojević zabio posljednji gol u polufinalu, onda kad je bilo najvažnije, a i najteže.

Jug je slavio nakon ove dvije teške utakmice iako je ostao bez Jokovićevog gola, iako je Lazić zabio samo jedan. Međutim, svi su dali svoj obol. Prije svih Popadić. Komentator je u prijenosu kazao da su peterci rulet. Međutim, Popadić je do sada u karijeri obranio valjda 7 od 10 peteraca koje mu je pucao Bukić. Da bi nešto bilo rulet onda bi šanse trebale biti 1 od 37 ili bar tu negdje. Za Popadića se zna da će obraniti bar 3 od 10 peteraca. Znači u seriji do 5, brani 1.5. Stoga još više čude riječi i taktika trenera Marelje na zadnjem time outu 31 sekundi prije kraja (7 sekundi bi ostalo Jugu za napad koji više nije imao time out i bio je ponavljamo maksimalno ispuhan):

„Jedan, jedini zadatak da odigramo do kraja, da ne primimo gol.“

Puno veće šanse Jadranu za doći do trofeja su bile da su taj zadnji napad igrali na gol, a ne na trošenje vremena. Posao trenera je da poveća šanse tj igra na veću šansu svoje momčadi. Bukić je u zadnje vrijeme izbjegavao šutiranje peteraca jer nije samo protiv Popadića u problemima. Marelja je Bukića odredio da šutira, i tada je 3.5 realizirana peterca pretvorio u 3 od 5. Za pobjedu mu je trebalo da njegovi golmani obrane 3 od 5. Potpuno nerealna i u brojkama neutemeljena očekivanja.

Što se Jugovih taktičkih problema tiče oni su se manifestirali u primljenim golovima s igračem manje. Bukić je tu bio izvrstan, zabio je 4 gola s lijevog krila uz još jedan Delića, polovica svih golova na identičan način. Kobešćak i njegova momčad nisu bili spremni da malo više zatvore lijevu stranu, otvore desnu s koje su išle dvije realizacije za 0/2 (kod jedne je bio i drugi šut pa je gledajući šuteve 0/3). A i može se od Jadrana očekivati jer i inače to najčešće igraju, realizacija s lijevog krila, uz druge dvije opcije, traženje stativa ili Kragićevi šutevi na prvu s lijevog vanjskog.

Vratimo se na junake finala. Popadić je upisao 20 obrana (10+10) u ove dvije utakmice. Uz to je dodao 3 obranjena peterca, a i velike su zasluge i što je Zović promašio. Nadmašio je svoj uobičajeni prosjek od 30+% i ovaj put bio na 50%; samo 4 primljena gola od 8 peteraca. Osim toga od ovih 20 obrana čak 9 je imao u zadnjim četvrtinama. Što se tiče napada:

Fatović: 4 gola + 2 peterca u raspucavanju + 6 asistencija + 3iv

Kakaris: 3 gola (jedan kao sidrun) + 2 peterca u raspucavanju + 5m + 7iv

Grgurević: 1 gol + 9iv

Fatović je u finalu imao čak 4 asistencije, od čega 3 na stativu, jednu na krilo. Uz njega sidrunski dvojac je bio odličan. Grgurević čak 6 zarađenih igrača više u finalu. Dugo se mučio s ozljedom ramena. Nadamo se da u završetak sezone ulazi zdrav i spreman. Ovaj turnir je bio odličan. Kakaris je danas možda i najbolji sidrun na svijetu. Kako se samo oslobodio Dobuda i zabio za 10:10 nakon što je Jadran prvi i jedini put poveo. Ne zaboravimo da su Jug i Kobešćak Kakarisa od potencijala pretvorili u najboljeg. Da je Argyropoulosu nakon samo jedne sezone vrijednost skočila između 2 i 3 puta, da je Papanastasiou od juniora postao igrač prve postave grčke reprezentacije.

Jug je pobijedio Novi Beogradu polufinalu. Momčad koja ima Mandića, Vlachopoulosa, Jakšića i Granadosa. Momčad u kojoj su ostali igrači braća Rašović, Skoumpakis, Drašović, Pijetlović, Perković Ćetković i Vučinić. Kad pobijediš takvu ekipu u polufinalu, na njihovom bazenu, onda je još važnije pokazati od čega si sazdan i to kapitalizirat slavljem i u finalu. Pogotovo što Jug ima samo Popadića i donekle Fatovića u optimalnim godinama. Loren tek sada ulazi u najbolje vaterpolske godine. Prosjek godina momčadi je 23 godine i 8 mjeseci (i to ako ne uzimamo Jurišića koji nije ulazio u izračun). Ako izbacimo 3 najstarija igrača ostalih 10 je na 21 godini i 10 mjeseci.

Uz sve spomenuto, ponajviše umor, golman Popadić je to jučer istaknuo, Jug je imao realizirane baš sve peterce, 8/8 u raspucavanjima.  Ovakve utakmice mogu biti okidač skoka u razvoju, iskustvo se ne može kupiti, ali se ovako brže stječe. Samo se ne smije poletjeti prilikom tog skoka, nego što prije s obje noge doskočiti na zemlju i nastaviti još više i još jače raditi.