Završni pogled na Final8, u i oko bazena

Iz izvještaja s utakmica mogli ste već pročitati kako je rezultatski protekao ovosezonski F8 Lige prvaka, a evo sada, par dana nakon što su se slegli dojmovi, i male rekapitulacije onoga što se sve događalo protekloga vikenda na Novome Beogradu, ne samo u bazenu nego i okolo njega, a što bi također moglo utjecati na budućnost ovoga natjecanja.

Pored samih rezultata i konačnoga poretka ponajprije treba istaknuti viđenu kvalitetu igre kojom svakako mogu biti zadovoljni kako treneri i igrači tako i gledatelji. Očekivano po imenima koja su nastupala na ovome turniru, a opet, u uvjetima kada se igraju iznimno jake utakmice tri dana za redom, na kraju mislim da bi svi trebali biti zadovoljni viđenim. Ako u obzir uzmemo samo utakmice koje su istinski imale značaj (četvrtfinala, polufinala, finale), dakle od njih 7, imali smo u njih 4 prave drame koje su odlučene u zadnjim napadima i u kojima nepravedno ne bi bilo ni da su se drugačije završile. Utakmice četvrtfinala Pro Recco – Barceloneta i FTC – Jug, te polufinale Brescia – N.Beograd bili su istinski rezultatski trileri u kojima su timovi izvukli trenutačni maksimum svojih mogućnosti i u kojima se moglo istinski uživati. Isto naravno vrijedi i za samo finale gdje se moralo petercima odlučivati o pobjedniku. Visoki ritam, kvalitetne akcije, atraktivni golovi, neke situacije koje se ne viđaju tako često (gol Tešanovića protiv domaćina ili S. Rašovića iz kornera) mogli su zadovoljiti svakoga ljubitelja vaterpola, ali i onih ne toliko familijarnih s ovim sportom.

Kao i uvijek na natjecanjima ovoga nivoa, bilo je i junaka koji bi ubrzo postali i „tragičari“, primjerice spomenuti Tešanović ili u finalu Jakšić, ali sve to je sastavni dio igre koji daje dodatnu čar, čini je uzbudljivom i donosi da se o takvim utakmicama priča i kada su one odavno okončane.  Od nekih pojedinaca i timova možda se očekivalo malo više, no, u cjelini ostaje da je pokazana igra ono najpozitivnije što je ovaj turnir donio.

Ipak, kao i uvijek na ovome portalu, ni sada nećemo propustiti govoriti i o onim manje lijepim stvarima. Najprije se mora spomenuti da se igralo na zatvorenom bazenu u jako teškim uvjetima za praćenje utakmica, čak i jedne, a kamoli više njih za redom.  Početak je šestoga mjeseca, temperature vani uveliko prijeko 30 stupnjeva, na samome bazenu tko zna koliko još više uz vlažnost i isparenja klora. Moguća je kiša? Ok, jednako ćemo biti mokri ali nam barem neće biti ovako vruće! „Sreća“ je donekle bilo da osim na finalnoj utakmici bazen nije bio ni približno ispunjen gledateljima pa se pomalo moglo disati. Osim termina ranijih utakmica ili atraktivnosti onih za borbu od petog do osmog mjesta, na posjetu su sigurno utjecale i cijene ulaznica, kako sam u najavi spomenuo, ne toliko popularne za lokalne standarde – ispostavilo se da ne bi bile popularne ni za čije standarde, tako se na nekim utakmicama, osim osoba s raznim akreditacijama, regularnih posjetitelja nije ni moglo vidjeti. Neshvatljivo ako se vaterpolo sport želi više popularizirati i promovirati. Gledatelji TV prijenosa mogli su u normalnijim uvjetima pratiti utakmice, vidjeti komentare i utiske poslije, prvi puta su pokazivane sporne situacije snimaka VAR kamera, ali nije ni njima bilo sve idealno.  Koliko sam vidio kasnije, realizatore prijenosa bi iznenadile neke situacije (poput spomenutog gola iz kornera), ali čudno i neshvaćanje da se raspucavanje peteraca (finalna utakmica) odigrava na oba gola, dok oni prvim serijama prikazuju gol na kojem se ne dešava ništa.

Slušajući savjete vrhunskih trenera, suđenje ovoga puta ne bi nešto posebno trebali komentirati, čudnih odluka ili nikakvih odluka i ovoga puta je bilo, realno ipak ne i nekakvoga navlačenja i utjecaja na ishode utakmica.

Jedini incident za ova tri dana dogodio se tijekom izvođenja peteraca u finalu i srećom je prošao bez ozbiljnijih posljedica. Naime, kada je Younger izvodio peterac s tribine je doletjela u njegovom pravcu plastična boca koji trenutak poslije njegovog šuta (i promašaja), uz razumljive reakcije negodovanja s klupe Recca, ali i pojedinih „navijača“  s te tribine. Procjena je bila da ovo nije utjecalo na njegov šut, no tko zna što bi bilo da je konačni ishod utakmice bio drugačiji. Organizirane navijače u nešto većem broju je imao Ferencvaros, i Recco na finalu, ali je u cjelini atmosfera na bazenu bila sportska.

Još jedan momenat s ovoga turnira ostao je poprilična enigma. Radi se o izboru Cannelle za najkorisnijeg igrača turnira što je za sve bilo poprilično iznenađenje. Tko je sudjelovao u tom izboru i kakvi su kriteriji možda i saznamo, osobno nisam optimist poput Andrije po tome pitanju 🙂 ali je svakako u ekipi Recca bilo korisnijih igrača od njega. Zalanki je primjerice odlučujuće golove postigao i u četvrtfinalu i finalu, u finalu pet golova i još odlučujući peterac. Hallock imao osim golova zarađene peterce i jako puno izborenih igrača više, Younger isto velika rola i u napadu i obrani.

O samom formatu finalnoga turnira i njegovim lošim stranama isto više nema potrebe trošiti riječi jer su izgleda i u LEN shvatili da su promjene neophodne. Naredni turnir će se najprije još dogodine igrati ali 4 dana. Nakon toga, sva je prilika, F8 neće više biti igran već će se završnica drugačije osmisliti.

Na kraju, još i jedan čisto subjektivni utisak s ovoga turnira, bio je prilika za susret s kolegama (ako sebe smijem nazvati tako), razmjenu informacija i promišljanja o vaterpolo sportu, druženju nakon utakmica, te konačno i potvrdi utjecajnosti (i to ne samo u kafani 🙂 ) portala dance.hr