Digitalni ocean i vodena olimpijada
Poštovanje svima. Ima jedna izjava koja kaže nešto u stilu „ako staviš prst u more povezan si s cijelim svijetom“. Romantičnost te izjave je kroz godine malo izblijedila, ali i dalje sadrži neku istinu. Pogotovo ako imate bilo kakav oblik proizvodnje negdje po Aziji. Neka mainstream istina danas bi glasila „ako staviš prst u avion imaš vezu s cijelim svijetom i to po trenutno mnogo povoljnijoj cijeni i s mnogo bržim očekivanim dolaskom na vašu željenu destinaciju“.
Nikad nisam zna da sam odrasta i odgojen uz more dok nisam živio na mjestima koja su udaljena od mora. Ne mogu vam ja to objasniti. Ili razumiš ili nismo svi isti. I to je u redu. U redu je ne razumiti kako je to odgojiti se uz more, ako se nikad nisi odgojio uz more. Moga bi ja sada ištipati ovu digitalnu hartiju sa svojim opisima i izguglanim vokabularom o tome kako je more život, istina itd itd, ali neću. More je nešto šta ima svoje dane. Nekad je od volje, a nekad nije. Bilo kako bilo, na kraju dana, sporazumno prihvaćaš da more nije samo nakupina vodenih kapi, nego da more postoji. I postojalo je prije. I postojat će poslije.
Kad čovik malo bolje sagleda cijeli taj internet i sve to skupa. Internet sadrži puno karakteristika mora. Osim očite usporedbe spajanja ljudi, postoji još jedna sličnost koja će nekima od vas zvučati malo apstraktno, ali saslušajte me. Mislim da sam na dobrom tragu. Naime internet se, baš kao i more, izražava i ponaša u obliku valova. Van interneta, ili kako god danas nazivali tu sferu postojanja, ljudi uglavnom interpretiraju svoje odluke i svoj životni put u obliku nekih stepeništa uz samo dva moguća vektora. Gore i dole. Internet, tj. digitalni svijet, se ponaša kao more u kojem je svaka vaša interakcija i reakcija kao kada kamen udre o površinu mora i stvori valove. Možda najkraće za objasniti bi bilo reći da se zajednička svijest van interneta ponaša u 2D-u, a na internetu u 3D-u. Osim valova, postoji i još jedan element interneta sličan moru. Baš kao i more, i internet ima svoju dubinu. Nešto se nalazi u dubini interneta ili jer je objavljeno davno, ili jer se izgubilo među raznim algoritmima. Ja ne znam otkad ste vi upoznati sa youtubom i otkad ga koristite. Prvo šta sam izyoutubea je bilo nešto vezano ili za Gunse ili Slasha, kako bi vidia neki video koji se nije vrtia na klasičnom mtv-u ili vh1-u. 2006e ili 2007e godine ja mislim. Kako je onda izgleda i funkcionira youtube je teško objasniti onima koji ga nisu koristili u ta neregulirana doba. I sićan se jednog videa gdje jedan mali pjeva neku obradu. I dobar je bia mali. Godinu dvi dana kasnije gledan na televiziji taj isti mali pjeva neku svoju pismu. Sitia sam ga se sa youtubea, ali mu nisam zna ime. Pogleda sam mu video do kraja, jer tako to biva kad gledaš glazbu preko televizije, i sazna ime. Justin Bieber. Možda nije najbolji primjer, ali ne znam kako drugačije u kratkom formatu dočarati tu dubinu interneta. Kako objasniti ovoj novoj generaciji da se sjećaš youtubea prije Justin Biebera, a kako objasniti ovoj starijoj da ono šta su oni nazivali jubito je sada postalo to šta je postalo, te da je to bilo već odavno jasno? Na internetu sve ostaje, i dostupno je svima. A ovaj video kojim se mali Bieber proslavia je i dan danas na njegovom youtube kanalu na kojem objavljuje svoju najnoviju glazbu i ostale sadržaje. Šta vrijeme više prolazi internet će postepeno dobivati obilježja arhiva i mjesta na kojem će puno našeg života biti pohranjeno. Prije 20-30 godina kada bi ušli u bilo koju prostoriju očekivali biste da će se u njoj nalaziti neki priključak za struju i neki izvor svjetlosti. Danas uz to dodajte i priključak za internet. Iako je digitalni svijet sa svim našim prešutnim društvenim dogovorima još u ranoj fazi utjecaja na naše kulture i na našu civilizaciju, očito je da je internet nešto na šta ne možemo samo dodati i priljepiti na već postojeći sistem, a ne očekivati tektonske promjene unutar samog sistema. Ne govorim o zaposlenicima, nego o samoj konstrukciji sistema.
Sjeća li se netko od vas jednog intervjua sa danče.hr-a od prije par godina u kojem njegov glavni protagonist izjavljuje da su „olimpijske igre postale najveća sramota sporta danas“, te kako je „sistem slomljen“? Ako se ne sjećate, onda će urednik staviti link za taj članak ovdje. Na zadnjoj Olimpijadi koja se odvila 2021. godine, a zvala se Tokyo 2020 sam učestvovao. Sa svojim Fantasy Teamom. Moram priznati lijepo provedeno vrijeme igrajući tu igru. Prvih par kola dok sam dobro kotirao na tablici. Onda sam kasnije platio danak neiskustvu. Ipak mi je bila prva olimpijada, a da stvar bude još gora pobrinuo se moj urednik osvojivši turnir. I sigurno ga ja mnogo obradovalo prisjećajući se tog uspjeha dok čita ovaj članak. Uglavnom, dojma sam da Olimpijada kao olimpijada, za razliku od fantasy lige, i nije bila baš preveliki uspjeh. I razumin ja koronu i sve to, ali očita je zanemarivost prema sportskom biću koje ostvaruje svoje snove. Ja razumin zaradu, koronu, političku korektnost, energetsku obnovljivost, marketinšku nametljivost, ali na uštrb čega? Na uštrb bilo čega samo ne onih koji donose te odluke. Sportski čelnici pokušavaju sada izbalansirati broj muških i ženskih natjecatelja i natjecateljica. Što je sve u redu, ali ne može jedna od solucija biti da se broj igrača u vaterpolo ekipi smanji na 11, čisto da broj natjecatelja na cijeloj olimpijadi bude ravnomjeran. Čisto da u većoj slici brojevi kao štimaju. I onda mi se ubacuju tu neki sportovi koji su izmišljeni jučer, a sve jer su ti sportovi trenutno u trendingu među određenom populacijom. Lako šta su ubačeni neki novi kao sportovi, nego se već odlučuje koji će se sljedeći sport ubaciti. I sve je to u redu, ali ne moš mi ostaviti 11 igrača u vaterpolo ekipi uz objašnjenje da moramo biti sretni šta nam ne izbace sport kompletno s olimpijade. LENa i FINA rade na promoviranju brzog vaterpola. Imamo miljun isključenja i miljun golova, a ovi vamo smanjuju broj igrača. Totalni kaos. Jedan od mnogih kaosa u sportskom svijetu trenutno. A sad ću vam ja objasniti kako pravilno usmjeriti i iskoristiti sve ove kaose za stvaranje harmoniziranije sredine za sve nas.
Vjerovatno ste svi svjesni ove trenutne prebukiranosti sportaša. Pogotovo reprezentativaca. Ako na sekund maknemo same sportaše sa strane, trenutno se odvijaju dva kaosa. Prvi kaos je ovaj koji se stvara oko ičega nacionalnoga u doba kada državne strukture, tj državni političari, većine svjetskih država pokušavaju učvrstiti svoje položaje u sistemu koji se mijenja, te u isto vrijeme odbijaju prihvatiti ikakvu konstrukciju u kojoj oni gube na važnosti. Plus sada su se zatvorile sve državne blagajne, tako da i to čini biznismene državnog novca nervoznim. Drugi kaos je količina natjecanja koja uzrokuje blagu inflaciju važnosti samih natjecanja. Sportski čelnici su razmišljanja kako će vrlo vjerovatno zarađivati malo manje novca po jednom događaju, ali zbog broja događaja bi bilanca na kraju godine trebala oprati smrad/sram sportske inflacije. I sad se tu nameće miljun malih podpitanja. Tema većeg broja natjecanja, ma koliko trenutno djelovala kao potez očajnika da zaradi šta više novaca, bi ipak trebala biti trend u predstojećim nam sportskim godinama. I zato bez puno filozofiranja, ja sam uvjeren da bi se olimpijada trebala rastaviti na par dijelova i održati više olimpijada nego ih sada ima. Vodeni sportovi, kopneni/atletski sportovi, zimski sportovi, ekstremni sportovi. Ugrubo vam skiciram i možete vi podijeliti ostale sportove u kakve god skupine želite, ali znam da je Vodena Olimpijada rješenje za sve vodene sportove. Bez straha da će doći do sportske inflacije možemo dodati koliko god hoćemo novih sportova na ove koje već imamo. U takvom obliku olimpijade je puno lakše obaviti procese ciljanog i planskog marketinga. Bilo za događaje, bilo za sportaše, bilo za merčendajzing, bilo za dodatni sadržaj. A evo malo i jedna informacija za ove vaterpolo političare. Vrlo vjerovatno bi se ovakvim novim ustrojem olimpijade stvorilo jako puno novih delegatskih i političkih pozicija koje netko može i mora zauzeti. Ne brinite vaterpolo političari. Vidite da ja mislim i na vas. Kad vi već ne mislite na mene i moje sportsko biće. Pretpostavljam također da je puno lakše i jednostavnije za organizirati takav tip olimpijade. I sad tu ima miljun malih podpitanja na koje uglavnom imam odgovore, ali to ću zadržati za sebe. Zasad ću pustiti ove ideje u svemir i vidit ćemo šta će se dogoditi. Ili možda bolje reći kako ću zasad baciti ovaj kamečić na površinu digitalnog oceana i vidjeti šta će njegovi valovi uraditi.
Internet možda ima neke karakteristike slične moru, ali jedna stavka zasad čini razliku. Za naše poimanje more je vječno. Internet? Još trebamo vidjeti. Nisam još uspio razabrati jel internet, baš kao i more, ima svoje dane kad je od volje i kad nije od volje. Trenutni problem s internetom je što tehnologija još uvijek nije na potrebnom nivou da bi mogli iskoristiti sve mogućnosti i potencijale ove digitalne svijesti. Sada živimo u veoma nestabilnim vremenima, djelom upravo zbog nedovoljno razvijene tehnologije za koncepte koje razvijamo. I znam da se većina vas tek sada uspila naviknuti na ovaj novi svijet, ali moram vas razočarati i reći vam da će prave promjene tek doći. Ako ste i vi zbunjeni i ne znate kako se ponašati u ovom novom dobu imam savjet za vas. Nakon šta ste pročitali intervju u linku iznad, samo nastavite čitati sve šta je protagonist toga intervjua kasnije napisao za danče.hr. Čak i one na engleskom jeziku. One na portugalskom ne morate. Ako znate kako interpretirati pročitano nakon nekog vremena ćete skužiti da ne čitate intervjue i članke, nego da čitate koordinate i pratite korake. Njegove koordinate i njegove korake.
Stojte mi dobro
Tomo