Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini

 

Došetao sam u Royal Princess u Dubrovniku u subotu 12.3.2016. Hotel je smješten poviše morske obale i nudi prekrasan pogled na grebene i modro more. Sunčano vrijeme me izvuklo u šetnju po uvali Lapad i sad želim na miru popiti kavu. Par poslovnih ljudi sjedi u za stolom u hotelskom lobiju dok dvoje djece na tabletu igraju igrice. Ljudi u parovima dolaze u hotel, a recepcioneri ih šalju prema dvorani gdje su vrata označena natpisom “Memorijalni bridge turnir Jerko Kovač”.

 

 

Dvorana je otvorena i kad povirim unutra skoro prazna. Veliki stol na dnu dvorane sa peharima i opremom i dvoje ljudi koji sjede za zaslonom računala i nešto raspravljaju. Na oglasnoj ploči piše početak turnira u 16:00 i izvješen raspored. U dvorani je dvadesetak stolova sa stolicama, stolnjacima i po četiri zatvorene kutijice crvene ili zelene boje te prastarim digitronom. Dok razgledam dvorana se pomalo puni ljudima. Svi se međusobno pozdravljaju, izgleda da se često susreću u sličnim prilikama. Primjećujem mnogo dukserica, sijedih kosa, naočala. Vrlo šarolika gomila: dvadesetogodišnjaci u majicama i sa slušalicama, gospođe u večernjim haljinama uređene za izlaz, stariji ljudi u košuljama i debelim džemperima, par poslovnjaka u odijelima. Općenito dominira džins i kaki boja, udobnost iznad svega. Većina drži neki topli napitak u rukama dok užurbano razgovaraju. Konačno i poznata lica: na turniru igra Dživo, a malo dalje je b/a. Da li će biti izvještaja sa večerašnje utakmice sa Pro Reccom? Par dama se raspituju kuda mogu proći do balkona da zapale cigaretu, u sali je izgleda zabranjeno pušenje. Sala sve jače bruji ispunjena nekim nemirom i očekivanjem.

 

Dakle ovako izgledaju bridžisti. Zaokupljeni su pripremom za turnir i ne primjećuju stranca među sobom. Jedan od poslovnjaka iz lobija se obratio gomili i svi odjednom kreću prema stolovima. Začudo za pola minute svi sjede dok se žamor pojačava. Raspoloženje je manično, par ljudi je nervozno kao da će skočiti iz stolice. Ne čujem samo prijateljsko pozdravljanje već i stvari poput: “Markiramo mala zove“, “Koju obranu igrate na bezaduta?“. Kako odgovoriti na takvo pitanje zaboga? Igrač mu uzvraća sa protupitanjem “Prirodno, igrate li multi?”. Promatram sa strane dok ona dvojica koja su do maloprije sjedila za računalom dijele po sali nekakve kutije. Igrači za svakim stolom izvlače karte iz tih kutija i kad su svi do zadnjeg igrača dobili karte odjednom je zavladala tišina.

 

Poslije sam saznao da se te kutije zovu bordovi i da igrači moraju uzeti i vratiti svoje karte u njih po završetku dijeljenja. Crvene i zelene kutije na stolovima su sada otvorene i napunjene sa nekim šarenim karticama i natpisima poput Pass, Double, 2NT itd. Nakon što je svaki igrač uzeo karte u ruke i neko kratko vrijeme ih promatrao po nekom redoslijedu izvlače ove kartica i stavljaju ih ispred sebe. Na kraju svaki igrač izvuče neku zelenu karticu sa natpisom Pass nakon čega svaki igrač spremi natrag kartice u njihovu kutiju i prvi igrač igra kartu na stol. Zanimljivo da za svaki stolom jedan igrač nakon toga spušta karte na stol da ih svi vide. Njegov suigrač u paru dalje naređuje koju kartu će igrati iz položenih karata na stolu. Sa svake strane se čuje tiho: pik, herc, kralj, desetka, mala. U sali je šezdesetak ljudi ali nema galame, tišina je i samo se čuje prigušeno pozivanje karata. Odjednom sva četiri igrača skupljaju svoje karte i vraćaju ih u njihove kutijice. Jedan za stolom uzima onaj digitron i nešto kuca u njega. Igrač drugog para potvrđuje, a onda sva četvorica gledaju u taj digitron skupljenih glava.

 

Salom se začulo kratko pištanje, nekakav znak jer su se odjednom svi digli i tridesetak sekundi su svi šetali i premještali kutijice sa kartama po sali. Kako su naglo krenuli tako su se naglo umirili. Zavladala je tišina i sve je krenulo ispočetka, ali za stolovima sjede drugi igrači koji prije nisu igrali ta dijeljenja. Natjecatelji očito igraju ista dijeljenja pa onda uspoređuju kako su međusobno prošli. U salu dolazi konobar sa tacnom punom kava i napitaka te uznevjereno gleda lijevo desno. Traži gdje sjede ljudi koji su naručili piće jer više nisu tamo gdje su bili.

 

 

Vidim još poznatih lica: El Presidente igra sa dvojnicom Angeline Jolie. Zaokupljen je kartama dok mu suigračica nervozno pogledava po sali nakon što je spustila karte na stol. Nekome je zazvonio mobitel: svi se ljuto okreću i traže pogledima prijekorno krivca. “Mater, ima isti zvuk kao dežurni mobitel” mrmlja Doktor koji igra u paru sa Tonijem. Oni su Dark Horse turnira, par koji bi mogao odnijeti nagradu. Malo dalje igraju Neško i Ćif, neobično ih je vidjeti ovako tihe.

 

Jedan igrač diže ruku i zove “Sudac”. Za stol dolazi jedan od dvojice kompjuteraša i potiho razgovara sa igračima. Izgleda da je otkazao digitron. Sad vidim na sucu da ima polo majicu sa oznakom nekog saveza. na logu su karte i natpis EBL. Vraća se od stola sa drugim digitronom i daje ga igračima “Ovaj bridžomat radi”. Poslije sam saznao da ti digitroni služe za zapisivanje rezultata borda i da su povezani u mrežu sa računalom i da se tako rezultati skupljaju uživo.

 

Sala je puna neke neobične energije i napetosti. Neki igrači tapkaju nogom ispod stola, neki grizu nokte, masiraju čelo ili premeću odigrane karte rukom. U sali nema sunčanih naočala kao na poker turnirima, ali ima par igrača sa baseball kapama natučenim do očiju. Nije apsolutna tišina, osim zvanja karata tu i tamo se čuje komentar “Ovo smo ti poklonili”, “Trebao mi drugi kralj lijevo”. Cijelom salom odjekne povik “Kukumaru jedan”, Neško nije izdržao. Na drugom kraju sale stariji sijedi gospodin utišava njihov stol šššššš.

 

Sudac mi prilazi i pita me da li igram bridž. Razgovaramo potiho i pitam ga što su ove kartice u kutiji pa mi objašnjava da služe za licitaciju i sa kojima se igraći nadmeću i licitiraju koliko će štihova osvojiti za pobjedu. Objašnjava mi da ako maknemo kartaški kung fu za stolom da je bridž sportska igra gdje su svi dogovori potpuno javni. Nema skrivenih znakova ili prešučenih značenja. Igrači često koriste karticu alert – upozoravaju protivnike da je u pitanju poseban dogovor. Svaki protivnik na pitanje dobija objašnjenje o njemu i koristi tu informaciju u igri. Nakon svakog alerta igrači upoznavaju protivnike sa svim značenjima licita “Ima asa, kralja ili obje figure u licitiranoj boji”. Za stolom koji promatram igrač objašnjava protivnicima značenje svakog licita. Tu je i Pero Jemo danas je odustao od ribanja na Dančama pa igra sa vaterpolo sucem Čubelom. Poslije su mi javili da su odnijeli drugu nagradu na turniru.

 

 

Turnir je završio nakon tri i pol sata igre. Odigralo se dvadeset šest dijeljenja nakon čega su se svi ustali i grozničavo počeli razgovarati i uspoređivati rezultate. Dvoje natjecatelja koji su igrali zajedno su se ustali bez riječi i napustili dvoranu. U prolazu čujem komentar “Očito ih danas nije išlo i ne čekaju rezultate”. Sutra je druga sjednica a nagradu i pehare uzimaju tri najbolja para na oba dva turnira.