Zločin i karma: Za šaku dolara

Poštovanje dragi čitatelji. U zadnje vrijeme smo sve više i više svjedoci implementiranja novoga sistema djelovanja i transparentnog rukovođenja svih vodenih, tzv akvatičnih, sportova. Bilo svjetskih ili europskih federacija. Novi sistemi kao takvi donose sa sobom neke nove zakone, alate i procedure. A donose sa sobom i neke nove regulative, operativna tijela i kazne. Da bi nešto bilo vrijedno kazne, potreban je neki vid prekršaja ili zločina.

Vjerovali ili ne, šta je točno zločin je puno teže definirati nego to na prvu djeluje. Evo nešto prevedeno sa interneta. “Točna definicija zločina je filozofsko pitanje bez usuglašenog odgovora. Područja kao što su pravo, politika, sociologija i psihologija definiraju zločin na različite načine. Zločini se mogu različito smatrati nepravdama protiv pojedinaca, protiv zajednice ili protiv države. Kriminalnost djela ovisi o njegovom kontekstu; činovi nasilja smatrat će se zločinima u mnogim okolnostima, ali će biti dopušteni ili poželjni u drugim. … Iz pravne perspektive, zločini su općenito pogrešna djela koja su dovoljno ozbiljna da opravdaju kaznu koja narušava slobode počinitelja.” Svi ste pretpostavljam već ćuli ili pročitali šta se dogodilo sa Talijanima i njihovom kaznom. Kaznilo se Talijanski vaterpolo savez sa 6 mjeseci neigranja i 50.000 dolara kazne koju moraju platiti, uz dodatnih 50.000 ako naprave još nekakav prekršaj do 17.10.2026 godine. Zašto se kazna plaća u dolarima mi nije jasno, ali ajde. Neka im bude. A zašto točno ih se kaznilo, i što je njihov prekršaj je po mom opravdano. 

Svi ste pretpostavljam upoznati sa situacijom u kojoj Condemi u isto vrijeme zabija golčinu u četvrtfinalu olimpijskih igara u Parizu i svojim prstom precizno pogađa mađarskog igrača, koji mu je držao blok, pravo u oko. 

Sudci koje nećemo imenovati su na ponovljenoj snimci zaključili da se radi o očitoj Condemijevoj namjeri da ozljedi mađarskog igrača. A pravilo kaže da će “na četiri minute biti isključen svaki igrač koji sa zlom namjerom udari rukom ili nogom, ili pokuša udariti rukom ili nogom, protivničkog igrača.” Što znači umjesto 3:3 u drugoj minuti druge četvrtine smo dobili 3:2 i penal za Mađare koji su oni pretvorili u 4:2, te još četiri minute talijana sa igračem manje. Na kraju su Mađari pobjedili na penale 12:10 i otišli za polufinale, a talijani put sudaca da ulože žalbu. Za razliku od godinu dana prije kada su se na turniru Svjetskog Kupa u Long Beachu, u utakmici za treće mjesto između ekipa Mađarske i SAD-a, ponavljale zadnje četiri minute, ovaj put je talijanska žalba odbijena, te ova utakmica, neće biti ponovljena. 

I sudačke pogreške su dio sporta. Čak i sa VAR-om i ovim modernim low quality livestreamom koji je prisutan na većini vaterpolo utakmica. Kako kaže jedna stara poslovica, “jebiga”. Dok god sudac nije namjerno zgriješio, jebiga. Ali ako je namjerno nešto krivo dosudio, e to je već drugi par jebiga cipela. Pravilo za igrače kaže da će biti kažnjen “…svaki igrač koji sa zlom namjerom…”, mislim da je pošteno da slično pravilo vrijedi i za sudce. Ako se pravimo glupi, zanemarimo kontekst situacije i pogledamo ponovno video, očito je da je Condemi udario šakom u oko igrača ispred njega koji mu je držao blok. To uopće nije sporno. Isto tako nije uopće sporno, kad se sagleda kompletan kontekst situacije, da nije postojala zla namjera prilikom kontakta Condemijeve šake i protivničke glave. Zbog toga bi pravilna odluka bila da se talijanima priznao gol, a ozljeđenom mađarskom igraču pružila medicinska pomoć. Bez ikakvih posljedica za Condemia. Jebiga. Sad samo moramo malo okrenuti ploču i primijeniti ista pravila, proceduru i kontekst kada analiziramo sudačke prekršaje. Bila namjerna ili nenamjerna pogreška, obojica sudaca su na kraju pretrpjela jednaki osobni i profesionalni poraz kao i Talijani. Obojica su poslani doma, i nisu više sudili nijednu utakmicu do kraja olimpijade. Nije idealna, ali možda najispravnija odluka. Zapravo su im time dijelom učinili i uslugu. Adekvatnija kazna bi im možda bila sudbina jednaka Talijanima. Suđenje ovih kvalifikacijskih utakmica od petog do bog zna kojeg mjesta, umjesto onih na koje su oni pretendirali. Naravno, uz uvjet da nisu predmet ikakve otvorene istrage u vezi njihovog suđenja. Donošenje odluke o ponavljanju utakmice je jedno, ali donošenje odluke o prisustvu “zle namjere” kod sudaca je drugo. Ako je u određenim trenutcima bilo neke zle namjere od strane sudaca, ne znači da je to dovoljan razlog za ponavljanje jedne vaterpolo utakmice. Dobar primjer nam dolazi iz NBA lige iz 2007. godine u kojem je jedan sudac prvo bio optužen za klađenje i namještanje utakmica, da bi kasnije on sam to i priznao. Utakmice se nisu ponavljale, a u trenutku optužbe taj sudac je po nekoj NBA sudačkoj tabeli bio na trećem mjestu najboljih sudaca u NBA ligi. Znači sudac koji je priznao da je namještao utakmice, i koji je bio u zatvoru zbog toga, je ujedno bio i jedan od najbolje ocjenjenih sudaca NBA lige. ( Ex-NBA ref Donaghy pleads guilty to felony charges | CBC Sports ,  2006-07 NBA Referees | Basketball-Reference.com ) Ne govorim, niti impliciram na išta kod ove situacije sa Condemijem (već je to sve otvoreno implicirao moj urednik u svom članku Moj Tamase, moj Molnaru ), samo kažem da kao što se vrše istrage nad prekršajima koje rade igrači, treba postojati svijest kod igrača, trenera i vaterpolo birokrata o tome da će se vršiti istrage i nad prekršajima sudaca i ostalih sportskih delegata. Naravno, ne u zloj namjeri.

Uvjet za stvaranje što zdravije okoline za ovakve rasprave je taj da moramo kolektivno kao sport malo promijeniti naš pogled prema sudcima i ostalim sportskim delegatima. Ne znam je li najprecizniji, ali najbolji opis odnosa prema sudcima je taj da ih moramo pokušati nekako humanizirati i prihvatiti da su i oni ljudi, te kao što igrači rade greške u vodi, tako se i njima nekad dogodi koja pogreška. Postoje namjerne pogreške i prekršaji, te postoje nenamjerne pogreške i prekršaji. Pogotovo u ovom sada periodu kada imamo stara pravila, nova pravila i nova nova pravila. Razumiljivo je da će sudci biti malo zbunjeni i razumljivo je da će napraviti neke greške. Njihova uloga i pozicija im to ne dozvoljava priznati, ali mislim da je veliki broj sudaca trenutno malo zbunjen sa cijelom ovom situacijom i sigurno se tu i tamo zametnu neke nenamjerne greške. Ali namjerne greške, kao što sam već rekao, to je drugi par cipela. Da se ponovim, ne govorim sada o ovoj situaciji sa Condemijem. Nego općenito.

Meni osobno nije draga ideja o ikakvom ponavljanju utakmice, a i nije mi draga ideja da ijedan sudac bude, zbog nesvjesne pogreške, stavljen u situaciju da mora na neki način pravdati svoj integritet nekome. I vjerujem da to nitko od nas to ne želi. Ono ponavljanje utakmice u Long Beachu mogu razumjeti samo uz uvjet da smo na tome primjeru vidjeli i naučili kako je nepotrebno raditi takve stvari, te kako nećemo više tjerati već obučene igrače, da se presvuku, opet skoče u bazen i ponove zadnje 4 minute utakmice. Nepotrebno je, i izgleda neozbiljno. Mnogo neozbiljno. Ali bar smo mi kao sport nešto iz toga primjera izvukli i naučili. I mislim da tko god je odgovoran za taj rasplet događaja na toj utakmici u Long Beachu ima pravo izaći i reći kako je u toj situaciji učinio pogrešku iz “dobre namjere”, te da ćemu u drugoj sličnoj situaciji svi biti za taj jedan primjer pametniji. Ponavljanje utakmice ne bih skroz isključio iz mogućnosti, ali za takav scenarij bi se morao dogoditi cijeli niz odluka i kaosa koji bi nam previše naštetili sportu. Ponavljanje utakmice bi se dogodilo, ne zbog oštećene ekipe, nego zbog toga što se oštetilo sami sport. A ja mislim da je ponavljanje zadnjih par minuti u Long Beachu puno više oštetilo sami sport, nego greška zbog koje se ponavljala utakmica.

Lako je meni govoriti, jer nisam ja taj koji je zbog očite sudačke greške možda propustio šansu za ući u polufinale olimpijskih igara. Baš zbog toga sam vrlo vjerovatno i racionalniji od Talijana, koji su nakon same utakmice napravili ogroman broj nepotrebnih i neozbiljnih prekršaja. Nakon sudačke greške krovna organizacija je poslala tu dvojicu sudaca doma, a kasnije je i krovna organizacija priznala da je to bila greška na štetu Talijana, te je Condemi imao pravo nastupanja na sljedećoj utakmici, iako po pravilima bi trebao biti kažnjem sa barem jednom utakmicom neigranja. Ali sama utakmica, neće biti ponovljena. Jebiga. Ne možeš više od toga. Svađanja odmah nakon utakmice mogu razumiti donekle. Neko guranje ili diranje službene osobe nikako. Jedino šta nakon utakmice možeš uraditi je uložiti žalbu i pokušati ukazati na grešku koja se dogodila na tvojoj utakmici, te da se takva greška ne dogodi nekom drugom. Međutim kao sportaši koji su još uvijek dio olimpijskih igara, teško da možeš napraviti gore i nepotrebnije prekršaje od onih koje su napravili Talijani nakon utakmice. 

U službenom priopćenju Ministarstva Integriteta krovne organizacije piše ovako: 

“Nakon što su obaviješteni o odbijanju prosvjeda, momčad je napustila mjesto događaja i krenula prema svom autobusu kako bi se vratila u Olimpijsko selo. Dok se autobus spremao krenuti, momčad je primijetila kako se suci okupljaju na parkiralištu. Članovi momčadi zatim su izašli iz autobusa kako bi okružili suce i verbalno ih i fizički napali, kao i delegate i dužnosnike Svjetske plivačke federacije. Posebno je gospodin Campagna počeo vikati na suce, optužujući ih da su odgovorni za događaje tijekom četvrtfinalne utakmice. Također je prijetio [ime uklonjeno] izrazima poput: “Što ti znaš o vaterpolu? Ti si iz Crne Gore… Tvoja sudačka karijera je završena.”

Zbog toga su suci morali potrčati natrag u prostor kako bi potražili zaklon. Nekoliko članova momčadi pokušalo je pratiti suce unutra. Delegat Svjetske plivačke federacije, [ime uklonjeno], blokirao je ulaz i pokušao zatvoriti vrata, no nekoliko članova momčadi ga je zadržalo, sprječavajući ga u tome. Unatoč pokušajima igrača, [ime uklonjeno] je ostao na vratima i spriječio ih da uđu. U isto vrijeme, službenica Svjetske plivačke federacije, [ime uklonjeno], pokušala je intervenirati i smiriti situaciju. Neki igrači su je gurali, dok su je drugi počeli vikati na nju. Osim toga, [ime uklonjeno], član osoblja AQIU-a, pokušao je snimiti incident svojim mobitelom, ali ga je jedan član momčadi spriječio pokušavajući prekriti kameru. Jedan od igrača tada je silom oduzeo mobitel iz ruku [ime uklonjeno]. Na kraju se situacija smirila, a momčad se vratila u autobus i napustila mjesto događaja.“

Prije nego komentiram išta, moram spomenuti ovaj citat “Šta ti znaš o vaterpolu, ti si iz Crne Gore.” LOL 🙂 kakav lik i kakva izjava. Zasigurno jedan od highlighta pariških olimpijskih igara. Iako možda je i u pravu. U zadnjih deset utakmica između Italije i Crne Gore, Talijani su pobijedili 8 puta, a Crnogorci samo 2 puta. Mr. Campagna je izbornik talijanske reprezentacije od 2008. godine, a od 2009. godine su ove dvije ekipe igrali međusobno čak 28 utakmica, od kojih je 10 završilo u korist Crnogoraca, jedan put je ostalo neriješeno, a Talijani su pobijedili 17 puta. Šta onda on zna o vaterpolu kad je izgubio od nekih tamo Crnogoraca čak 10 puta? I da dodamo još da je jedan od njegovih igrača, Iocchi Gratta, polucrnogorac. Jedna od onih izjava koja više govori o onome tko je rekao, nego o onome kome je rečena. Prije koju godinu sam komentirao izjavu “pa nismo mi Guatemala” od izbornika Tucka, i moram priznati da ta izjava od izbornika Tucka nije ni do koljena ovoj od izbornika talijanske reprezentacije. Kad je izbornik rekao “pa nismo mi Guatemala”, on je htio reći “pa nismo mi neki tamo vaterpolo liliputanci”. Što možda i nije baš najidealnija izjava za davati u javnost, ali zasigurno je iz vaterpolskog aspekta istinita, međutim ovo šta je sa ovom izjavom htio reći Mr. Campagna možete sami zaključiti bez da vam ja nacrtam. Nadam se da novoimenovani izbornik reprezentacije Crne Gore Mr. Dejan Savić čita ovaj članak.

Da se ponovim. Ikakvo guranje, diranje ili prijetnje su nedopuštene i zabranjene. Kako od strane igrača i trenera, tako i sudci, i ostala službeno-birokratsko-politička bića, ne smiju gurati, dirati ili prijetiti igračima i trenerima. Ikakve fizičke konfrontacije od strane ikoga su za-bra-nje-ne. To je najgore i najneozbiljnije šta jedan igrač, ili službena osoba, može uraditi. Ako je istina sve ovo šta piše u službenom priopćenju, po mome, talijani su još dobro i prošli.

Povera pallanuoto, ecco un’altra Italia – Ungheria – Roma Vis Nova

Nego okrenimo sada opet malo ploču. Talijanska vaterpolo reprezentacija se bunila i nakon utakmice, bunili su se i na sljedećoj utakmici, radili su proteste i slićno. Malo previše dramatično i djetinjasto za moj ukus, ali dobro. Njihov izbor. Kad vidiš koliko se bune ovih “Sedam lijepih”,  čovjek bi pomislio da je kod njih u talijanskom vaterpolu sve picco bello, te da se ovi momci možda nisu susretali puno sa sportskim nepravdama, pa se ne znaju ponašati ili nositi sa tim osjećajem. I naravno da su ove rečenice jedan lijepi centaršut koji ću zakucati kao Zidane volejom u mrežu Talijanskog vaterpolo saveza. Jedan zanimljiv događaj iz talijanske Seria A. Vaterpolista Roma Vis Nova, Jerko Penava, je iz polu kontre zabio gol za vodstvo njegove ekipe od 9:7 sa još 3:21 do kraja utakmice. Nakon zabijenog gola okrenuo se put svoje obrane, a protivnički golman ga je sa leđa potopio i udario u potiljak glave. Penava, koji je još uvijek bio ispod vode, je automatski nakon udarca zamahnuo na protivničkog golmana i udario ga šakom negdje po glavi. Kad je vidio da se golman makao od njega, Penava se uhvatio za vlastiti potiljak sa govorom tijela koji je govorio da mu nije baš dobro. Čisti primjer samoobrane. Unatoč svemu, sudac je dosudio Penavi isključenje na četiri minute. U preostale 3:21 su protivnici nadigrali Penavine suigrače, zabili tri gola, preokrenuli utakmicu u svoju korist i na kraju pobijedili sa 10:9. Nakon utakmice je Jerko Penava završio na bolničkim pretragama i dvije utakmice suspenzije zbog samoobrane od protivničkog golmana. Golmanu koji je vjerovatno koljenom nasrnuo na Penavu nije dodijeljena nikakva kazna.

Saznao sam još da se isti taj sudac, sljedeći put kad je sudio ekipi Roma Vis Nova, ispričao i treneru i direktoru kluba na propustu koji je uradio, te da mu se takav propust nikad prije nije dogodilo u njegovoj sudačkoj karijeri. Pošteno. Sudac je napravio pogrešku, nije htio, to je i priznao i ispričao se. Nekad u životu i ne možeš više od toga, a nekad je i to dovoljno. Vjerovatno je svirao gol i krenuo put centra, i tek se okrenuo kad je Penava zamahnuo. I to je bio njegov kontekst situacije. Nije na njemu da on sada kazni, ili nekazni, samog sebe, ili da odkazni Penavu, ili da kazni golmana koji je udario Penavu. Na savezu je da korigira ovaj nered. Unatoč svemu mislim da se utakmica ne treba ponavljati, ali ne može se ovakva situacija završiti bez da protivnički golman ne snosi neke posljedice. Ne možeš mi prije 3 mjeseca protestirati protiv nepravde i izvoditi svakakve monade, a ovakvo šta ti se događa u vlastitoj ligi. Ne kažem da talijani nisu oštećeni u tome četvrtfinalu, ali nisu u poziciji da ikoga pozivaju na odgovornost, moralnost i etičnost dok god im se ovakve situacije događaju u vlastitom prvenstvu, i svi šute po tom pitanju. Ako vam je stalo do vaterpola, trebalo bi vam biti stalo i do ovakvih situacija.

A evo pismo isprike koje je u svoje i ime ekipe napisao Mr. Alessandro “Šta ti znaš o vaterpolu, ti si iz Crne Gore” Campagna: 

“O onome što se, nažalost, dogodilo, zasigurno je utjecala velika gorčina zbog pogreške, objektivno prepoznate na svim razinama, koja je isključila talijanski tim iz mogućnosti borbe za medalje. Kao što svi znaju, olimpijska medalja je san svakog sportaša, koji motivira predanost tijekom čitavog četverogodišnjeg razdoblja.

Ta gorčina nas je obuzela i pokrenula emocionalni mehanizam s kojim nismo uspjeli upravljati s dužnim poštovanjem prema vama.

Bez poštovanja i povjerenja prema sportskim institucijama i onima koji ih, poput vas, predstavljaju, ne bi bilo ni zamislivo baviti se natjecateljskim sportom niti vjerovati u vrijednosti sporta, svjesni pune dobre vjere i transparentnosti koja je temelj međunarodnog pokreta vaterpola i World Aquaticsa.

Stoga vjerujemo da ćete prihvatiti naše iskrene isprike, osobno i u ime cijelog tima, vama i svima koji su možda našu reakciju smatrali neprimjerenom.”

Iako se Mr. Campagna nije ispričao crnogorskome vaterpolu, spomenut ćemo sada jednog crnogorskog igrača koji se ispričao, iako možda nije ni trebao.( Spaic apologizes to Milojevic – Total Waterpolo ) Ono kako je u utakmici između Marseilla i Jadran Herceg Novoga, centar Marseilla, Vladan Spajić,  zakucao šakom igrača Herceg Novoga je nažalost stvarno jedna od neizbježnih, a vjerovatno i izumirućih, ljepota i umjetnosti našeg sporta. 

View this post on Instagram

A post shared by Vaterpolo vesti (@vaterpolovesti)

Prvo im je zabio gol, onda razbio zube igraču koji ga je potopio nakon što je zabio gol, a onda rekao “MRŠ u pičku materinu” prvom protivničkom igraču pored sebe koji mu je nešto prigovorio. I otplivao lagano do centra kao i što spada jednom vaterpolo kauboju. Bez puno analize lako je pretpostaviti što se dogodilo. Lijevom ga je potopio ispod vode, a desnom centrirao. Baš iskusno ispod vode. Da nakon utakmice protivnička ekipa nije burno reagirala po društvenim mrežama i svemu, vjerovatno bi ovo remek djelo od udaraca ostalo nezapaženo od većine vaterpolo javnosti. U prošlosti je to tako i bivalo. Čak i kad gledate video trenutka kad se navodno zbiva kontakt između Spajićeve šake i protivničke čeljusti, ne možete precizno i jasno definirati što se točno dogodilo. Možete pretpostaviti sve, i vjerovatno ste u pravu, ali kontakt između šake i čeljusti se ne može vidjeti. Ko zna, možda je taj igrač već prije imao malo raštimane zube, i onda ih je Spajić dokrajčio. Puno stvari, koji vjerovatno nisu, mogu biti, a na osnovu pretpostavke je Spajić dobio 10 utakmica suspenzije. Što je po meni isto malo pretjerano. Kao što smo vidjeli u današnjem članku ne možemo baš tako suhoparno gledati na šaku u glavu kao izolirani incident i po tome određivati kaznu. Međutim, problem sa 10 utakmica zabrane je taj šta postoje puno veći prekršaji od ovoga šta je uradio Spajić, i sa koliko ćemo utakmice zabrane kažnjavati nekoga tko uradi neki još teži prekršaj? Jer ova situacija sa Spajićem je postala mali presedan i standard za buduće “šake u glavu sa dentalnim posljedicama”. A meni se čini da je ta odluka donešena malo preburno i pod pritiskom vaterpolo “javnosti”. Jer kad se pogleda video iznova, Spajić nije prvi udrio šakom po glavi, nego je prvi dobio šaku u glavu. Sekundu prije navodnog Spajićevog udarca se jasno vidi kako njega protivnički igrač udara po glavi. Sve ostalo su nagađanja, pretpostavke i indikacije.

I opet lako je meni govoriti iz ove situacije, ali da sam ja PR manager od Spajića, ja se na njegovom mjestu ne bih javno ispričao. Vjerovatno su bili ili neki pritisci od strane kluba, ili se on osjetio napadnutim preko društvenih mreža pa onda da malo ublaži to se ispričao. Ovako bih ja to riješio da sam mu PR manager. Pošalješ privatno poruku momku kojeg si udrio i kažeš mu “jebiga. Htio sam te udriti, ali ti nisam htio razbiti vilicu. Nadam se da ti oporavak ide dobro, ako ti mogu ikako pomoći, tu sam”. A ova javna isprika. Možda se nadao da neće dobiti puno utakmica suspenzije, ili se nadao snižavanju kaznu. Ne znam. Meni je svejedno bilo fascinantno da ga je centrirao šakom ispod vode i pomaknuo momku zube. Ja bih kao njegov PR Manager gurao tu činjenicu u prvi plan. Zamisli samo kakav bi efekat na ovu novu generaciju vaterpolista imala činjenica da moraju na beka, ili na stativi, čuvati igrača koji im može slomiti vilicu jednim udarcem ispod vode haha. Šta mislite da li će mu itko opet skakati po glavi, kao ovaj igrač Herceg Novoga? Da smo mi neki normalni sport, zbog ove šake bi mu samo porasla cijena. 

I sad što zaključiti iz svih ovih raspleta? Iz ove četiri šake i jednog koljena u glavu? Condemijeva šaka u glavu, koljeno u Penavinu glavu, Penavina šaka u glavu, šaka u Spajićevu glavu, Spajićeva šaka u glavu. Da li je moguće definirati “šaku u glavu” kao razlog za kažnjavanje nekoga? Kako pristupiti ovakvim situacijama, a i dalje zadržati integritet? Kako pristupiti definiranju i provođenju pravila? Da li previša pravila može postati birokratski teret? Je li vaterpolo dovoljno malen sport da se svaki slučaj može zasebno sagledati? Odgovore na sva ova pitanja ne znam. Ja sam odgovorio onaj dio koji znam. Na drugima je da dopune i dodaju svoj obol. Skužajte na filozofiju sada, ali odgovor na sva ova pitanja je u transparentnom načinu s kojim dolazimo do odgovora na ta pitanja. To je najvrijedniji alat koji dolazi sa ovim novim sistemom djelovanja i transparentnim rukovođenjem vaterpola. I mislim da obe strane nisu toga potpuno svjesne i ne znaju još šta to točno znači. Nadam se da vam je onda ovaj članak bio od pomoći. Poštovanje svime, i hvala vam na čitanju 🙂