KUP JE NAŠ (NIJE MARŠALA TITA)!

    Igrači Dinama primaju Rabuzinovo sunce, BBB se vesele, Torcida plješće, prava idila. Samo meni nije ništa jasno. Naime, ako već u 80 minuti stigneš fakin 3-0 iz Zagreba, ako Dinamo do tada nije prešao centar, ako je psihološka prednost na tvojoj strani, ako Kalinić igra prvu pravu utakmicu u svojoj karijeri, ako je Zlatko Vujović (koji je by the way na klupi u šorcu i svaki trenutak želi ući u igru), kako onda pobogu možeš čekati da prođe tih 10 minuta da bi pucao penale, umjesto da ih slomiš 5,6,7 – 0. Nevjerojatno.


I još nevjerojatnije, Torcida – ta skupina primitivaca koji da uzmeš sumu sumarum njihovih kvocijenta inteligencije ne bi prešla broj Skoka na dresu – tom istom imbecilnom hajdučkom mentalitetu, pardon srcu, plješće. Jebote led, meni tu ništa nije jasno. Subašić, inače perspektivan i mlad vratar, prilikom izvođenja penala izgleda, izgleda kao da bi se htio dočepati kreveta. Nimalo energije, žara. Dinamo koji je u totalnom psihološkom kurcu,  nakon što je popio tri gola od infuznog Hajduka, prilazi izvođenju penala, koji, mada su lutrija, u ovom su slučaju, prednost za Hajduka (sjetite se samo Hrvatska – Turska), a isti taj pospani Subašić se baca kao vreća govana. Trzni ga, Subašiću, isprovociraj, jebote, učini nešto!  A trenera da ni ne spominjem. Da je kojim slučajem (istim onim kojim se može dobiti 7/39 znači 0,00000000000000000000000000000000000000032% šanse) Hajduk dobio utakmicu, Miše bi pričao kako su oni neki, tuđmanocanjugovački suci oštetili Hajduk, jer nisu sudili penal na Kaliniću, za koga, su, pazi ovo, mislili da ima epilepsiju. Viki (Ivanović) ga nešto pita, a Miše ga ne sluša.
-Zahladilo u Splitu,a Miše ?– reče Viki koji je na Mediteranu očekivao tropske temperature.
– Jes, jes, slažem se. Samo moram naglasiti da su nas suci pokrali u prvoj utakmici u Zagrebu, jebiga nemamo mi Mamića – odgovori Miše.
-Dobre su ove pičke što dijele medalje, a Miše? – opet će Viki.
-Je, je. Trebao je suditi tri čista penala na Kaliniću. Ma on nema epilepsiju, ja ne znam što je tim sucima. Opet apeliram ovim putem. Kalinićevi nalazi su čisti, kao Kerumovi na drogu, nema čovjek epilepsiju, a doktor je u otpusnom pismu napisao da Kalinić može pasti jedino u slučaju KONTAKTA.  Razumiješ? – ogorčeno će Ante.
Na ovaj komentar Vikiju, odvrnuo sam“mute“, prigrabio lapis i kartu i morao pljunuti na nju svoje ogorčenje trenerom Hajduka, jednim haikuom pod nazivom „Miše, uhvati se piše, pa leć“.

Jugo jača, bit će kiše
Dobri moj Miše
Ostavi se Hajduka više

Da stvar bude još spektakularnija Viki se dohvatio i Mamića jr koji je mrtav hladan rekao da je Hajduk igrao loše. Jebote, promislih, je li ovaj normalan. Hajduk igrao loše, dobio 3 – 0, i još Kalinić falio dvije mrtve, a Piđo pogodio stativu. Pa kako je onda Dinamo igrao, Mamiću? Postoji li uopće ta riječ u hrvatskom jeziku? Ovdje sam se morao ponovno  spasiti jednim haikuom čiji je naslov „Kvalifikacije za Ligu prvaka“, a posvećen je naravno braći Mamić.

Ljeto
ponovno ispalo
ime sveto

Stvarno je psihodelično provesti večer s hrvatskim nogometom i njegovim akterima. Pogotovo kad si dan prije gledao Barcelonu. Nadam se samo da će u nedjelju, kad opet budi igrali Hajduk i Dinamo, biti sunce. Ono nebesko, ne Rabuzinovo.

4 komentara na “KUP JE NAŠ (NIJE MARŠALA TITA)!”

  1. odličan (kao i obično) komentar utakmice. meni je najnevjerojatnije bilo koliko je (posebno u drgom dijelu prvog poluvremena) bilo napucavanja lopte. barca ima oko 90 % točnih dodavanja, i to većinu iz prve, a ovi naši kad bi odbio dodavanja kraća od 5 metara unazad ne bi došli ni do 50%.

  2. Jebo rabuzinovo sunce, ružno je ko Škegro,reko bi Mesić. Više mi se sviđa Kup maršala Tita!!!