Laku noć grdobinari
| Dance.hr: | Dobar dan i kao prvo hvala Vam što ste pristali govoriti za Dance.hr. |
| g. LEO: | Nema na čemu. |
| Dance.hr: | Za početak, možete li se predstaviti za naše čitatelje. |
| g. LEO: |
Moje ime nije važno, toliko sam se puta već lažno predstavio da više i nisam siguran kako se zapravo zovem. |
| Dance.hr: | Ali moram Vas nekako zvati… |
| g. LEO: | Onda me zovi Leo, što je skraćeno od Le-gen-do. (smijeh) |
| Dance.hr: | Ok, gospar Leo, dakle Vi ste Grdobinar? |
| g. LEO: | Pogodio si iz prve! |
| Dance.hr: | Možete li nam malo objasniti što je to Grdobinar? |
| g. LEO: | Grdobinara bi se najkraće mogao opisati kao lovca, lovca na pripadnice ljepšeg…, hmmm ili bolje rečeno, suprotnog spola. Ali to je preširoka definicija jer bi pokrila gotovo sav muški rod. Ona specifična razlika koja grdobinara čini grdobinarom jest nepostojanje jasne ideje o cilju tog lova. Lov je grdobinarima sam po sebi svrha ako razumiješ što hoću reći. Pritom se bez iznimke u lov ide pod gasom, a kvaliteta ulova obrnuto je proporcionalna količini gasa. |
| Dance.hr: | Odakle potječe taj naziv Grdobinar? |
| g. LEO: | Taj zlosretni naziv nam se objesio oko vrata k’o mlinski kamen. Ako ćemo pošteno, ne mogu reći da je neutemeljen, ali je ipak neprecizan i površan. Naime, ulov grdobinara varira i ovisi o mnogo faktora. Činjenica je isto tako da ponekad završi i sa nereprezentativnim primjercima u mreži. Neki takve primjerke nazivaju grdobinama i odatle naziv, grdobinarenje – lov na grdobine. Upravo tu se krije greška jer grdobinar nije lovac na grdobine. On je lovac na sve što hoda, a u tu skupinu očito spadaju i grdobine. Mislim da nam je baš onaj tvoj predsjednik dao to ime, onaj što hoda okolo sa saketom, a morski ježi ga se boje k’o vrag tamjana. |
| Dance.hr: | Nemam pojam o kome govorite. |
| g. LEO: | Nemaš ti pojma o mnogočemu. |
| Dance.hr: | Dobro, g. Leo, recite mi jesu li svi grdobinari isti ili postoje razlike? |
| g. LEO: |
Nipošto nisu svi isti. Zapravo, svaki je grdobinar specifičan. Ali grdobinare se ipak može podijeliti u dvije glavne skupine. Prvu skupni čine tzv. grdobinari – postari. Oni čekaju na ustaljenim postama, primjerice u dubrovačkim kafićima. Cijela umjetnost ovog načina lova jest izboriti se za postu. To je i lako i teško kad pogledaš. U pravilu je za izboriti postu potrebno napraviti dvije stvari. Kao prvo, treba proći koju omladinsku selekciju Juga ili odbalati koju godinu u Linđa. Kao drugo, potrebno je nakon toga svaki svoj slobodni trenutak provesti u odabranom kafiću. Grdobinar – postar u svom kafiću provede sve važne trenutke života: tu se dogovaraju poslovi, tu se gledaju utakmice reprezentacije, tu se svrati na piće na putu od crkve do hotela na bratovom vjenčanju. Grdobinara – postara vrlo ćeš teško vidjeti izvan njegovog kafića. Ako ga i vidiš on se nekako referencira na kafić. Npr.: “…e, evo u Galerije smo, ja poš’o po cigare”. Jednom kad se izbori za postu, ovaj grdobinar je kralj jer je akvatorij oko njega uvijek krcat. Drugu skupinu čine tzv. grdobinari – kruzeri. Oni nisu tako sretni niti uporni da se izbore za svoju postu pa su osuđeni na lutanje. Nemaju svoj najdraži kafić, niti mjesto niti đir i istog grdobinara možeš vidjeti na najrazličitijim mjestima, od death metal koncerata do narodnjačkih klubova. |
| Dance.hr: | Kad vas slušam pada mi na pamet jedno pitanje: nisu li grdobinari zapravo galebari novog doba? |
| g. LEO: |
Ne, ne, to nikako. Jasno mi je zašto pitaš, postoje brojne sličnosti, kako u ciljnim skupinama, tako i u nekim pristupima lovu. Ali postoje i bitne razlike. Glavna razlika je u tome što je galebarenje zapravo način života. Galebar je galebar i u podne i u ponoća. Grdobinari su pak više kao vukodlaci, po danu su normalni tipovi koji rade ili studiraju i gledaju svoja posla. Često su zapravo šutljivi momci. Ali noć i alkohol izmami njihovo drugo lice. Osim toga, čak i bitnija razlika je u tome što galebari vide rješenje svog životnog pitanja kroz potencijalni ulov. Grdobinari ne. Za njih sve što se treba dogoditi treba se dogoditi te noći jer zora rastjeruju čaroliju. Primijećeni su doduše i neki grdobinari koje metode grdobinarenja primjenjuju i u sred bijela dana. Takvi grdobinari nazivaju se mrčele. Ali oni su previše malobrojna skupina da bi na njih ovdje trošio riječi. |
| Dance.hr: | Idu li grdobinari u lov sami ili u skupinama? |
| g. LEO: | U pravilu nikad sami. Ti koji idu u lov sami nisu svoji i njih se treba bojati. Grdobinar u lov ide s najmanje još jednim vjernim pratiteljem koji se naziva Wingman. Za razliku od ostalih pratitelja, Wingman uvijek ostaje s grdobinarom do kraja lova i njegova je uloga nezamjenljiva. On je tu da olakša breme i najglupljih uleta. On je tu da spriječi grdobinara da se pobije sa zaštitarima. On je tu i da ga na kraju spakira na taksi. Osim Wingmana, grdobinara često prati i dosta druge ekipe, kao što galebovi prate kočaricu. Oni su tu nominalno da bi se smijali i zajebavali na temu lova. Ali, more je varljivo i često se dogodi da se neki od njih u trenutku pretvori u grdobinara. |
| Dance.hr: | g. Leo, jeste li se Vi ikada pitali kako to da ste postali grdobinar? |
| g. LEO: | Nisam, čovjek se ne pita takve stvari. To si što si. To je isto kao da ja tebe pitam zašto si ti novinar. |
| Dance.hr: | Pa vidite, ja ustvari i nisam novinar. Ja sam zapravo… |
| g. LEO: | Ma boli me k… što si ti! Hoću ti reći da o tome nisam nikad razmišljao. Ali evo, ako me tjeraš da ti sad odgovorim rekao bi da sam postao grdobinar iz dosade. |
| Dance.hr: | Iz dosade? |
| g. LEO: | Da, iz dosade. Meni su dubrovački izlasci uvijek bili dosadni. Uvijek istih par mjesta, uvijek iste face, uvijek ista debilna “eee staaari” priča. Uvijek iste dubrovačke kokoši… S grdobinarenjem je zanimljivije, ako ništa, barem je svaki put drugačije. |
| Dance.hr: | Drugačije, to vjerujem… |
| g. LEO: | Što si rek’o? |
| Dance.hr: | Ništa, ništa,… ovaj, znači dosada je glavni uzrok? |
| g. LEO: | Tako je. Mislim, bio sam ja dosta i vani i tamo nisam nikad imao potrebu grdobinariti. Ali ođe… Kako prođem preko Pila k’o da mi se harpun sam stvori u ruci (smijeh). |
| Dance.hr: | Dobro gospar Leo, a žalite li što ste se pretvorili u to što ste se pretvorili? |
| g. LEO: | Ma vidi ti mulca? Ti ćeš meni držat moralne prodike? Reći ću ti ja nešto. Ti mene tu ispituješ, a i sam si bio ili jesi grdobinar. |
| Dance.hr: | A Ne! Ja ne! |
| g. LEO: | Jesi, jesi, iako toga nisi svjestan. Možda to ne radiš svaki dan pa misliš da nisi. Ali siguran sam da si na nekom izlasku, na nekom tulumu Dubrovčana, na nekom dočeku Nove godine u Otoka ili što ja znam đe već i sam nakratko postao grdobinar. Ili si možda grdobinario sestru od suigrača u prepunom Fuegu, k’o će ga znat. Ali kažem ti mali, ko nije nikad grdobinario neka prvi baci kamen. |
| Dance.hr: | Dobro, dobro, ispričavam se ako sam Vas uvrijedio. Pomalo smo se primakli i kraju našeg razgovora. Recite mi zato imate li neku poruku za sve grdobinare? |
| g. LEO: | A što da im poručim? Grdobinarenje umire, sinko, kao što izumiru i svi stari zanati. Đir se promijenio… Osjećam to u vodi. Osjećam to u zemlji. Osjećam miris u zraku. Ono što je nekad bilo, sad je izgubljeno. Jer više nitko nije živ tko bi se toga sjećao… Danas se valjda grdobinari na fejsu ili na twitteru, nemam pojma. Uglavnom, jedino što mogu poručiti braći grdobinarima jest: laku noć i miran počinak – zaslužili ste! |
| Dance.hr: | g. LEO, hvala Vam puno na ovom intervjuu. Samo još jedno pitanje za kraj: hoćete li i večeras u lov? |
| g. LEO: | Ne, neću! Umoran sam i ne da mi se više. To nije život koji bi ikome poželio. To ti najiskrenijem kažem. Sad… Ali pitaj me opet večeras oko 11….. |
Ekstra intervju. Malo mi se čini da je onaj bijeli čovječuljak s krilima na tvom desnom ramenu ođe novinar, onaj crni s rogovima na tvom lijevom ramenu odgovara na njegova pitanja.
Odlično Mate !
zovu se mrčele :))
vrhunski, mislim da bi “onaj što hoda okolo sa saketom, a morski ježi ga se boje k’o vrag tamjana” trebo smislit i neko prikladnije ime za wingmana, ovaj engleski naziv mi se nikako ne uklapa 😉
Stvarno vrhunski
LOL za mrčele! Jedino sto je nejasno u tekstu -> jeli Mate intervjuiro Miha ili Miho Matu?
Mate kralju 🙂
malo mi nedostaje poglavlje “orude i taktika lova”, kao i opis onog mitskog trenutka kad su prekrsene sve konvencije ekoloskog grdobinarenja – hvatanje majke svih grdobina taktickom nuklearnom bombom
tu scenu uzdizanja nuklerne gljive povise UMO-bolnice nikad necu zaboraviti … mislim da je mjesto jos i dan danas radioaktivno