“Za Cibonu ja dao bi sve”

    Dolaskom Presidentea u Zagreb procvao je sportski život. Tko bi rekao da jedna takva osoba, vrlo vjerojatno cijepljena protiv sporta u mladim danima, doživi takav sportski preokret i zavoli ono nešto što mu je do jučer bilo najmrže. Naime na njegovu inicijativu, okupilo se nas 6 i pošli smo put Draženova doma na utakmicu koju je domaća Cibona igrala protiv Barcelone. Ne računajući na gužvu zbog standardno loše posječenosti  Ciboninih utakmica, uživali smo na pivi do 15 minuta prije utakmice, te se tek onda lagano uputili put dvorane. Kad smo došli imali smo što i za vidjeti, ogromni redovi na ulazu.

Sve je naslučivalo na kašnjenje na utakmicu i veliki broj posjetitelja. Čekali smo sigurno 15-tak minuta za ući, a samim ulaskom u dvoranu iznenadio me veliki broj posjetitelja. Često znam poći na euroligaške utakmice Cibone i ne sjećam se kada je dvorana bila ovako puna. Čak ni protiv najskuplje ekipe Olympiacosa ili iste te Barcelone samo kada je Cibona bila u jačem sastavu te su se gledatelji imali čemu nadati, dvorana nije bila ovako ispunjena. Za sve koji ne znaju, a mislim da vas je malo, Cibona je u velikim financijskim problemima i skoro svaki dan je nekakav članak u novinama o tome. Poboljšanje situacije se ne nazire, a javnost drži Bandića kao jedinog krivca za situaciju, jer je smanjio godišnja davanja Ciboni od grada. Slažem se samo malo s time, jer možda nije u redu toliko drastično smanjiti davanja na koja je klub naviknuo, ali kao što svi znamo uz krizu koja nas je pogodila, tu je još puno faktora koja su Cibonu dovela do ove situacije. Od korumpiranog predsjednika, do njihove politike trgovanja s kojom isključivo kupuju igrače i ne daju priliku mlađima, a strance koje dovedu potpišu na 1 godinu ugovora te ako se pokažu dobrima odlaze bez odštete, do toga da je Cibona u vlasništvu svih prostora u pothodniku kod dvorane i neke iznajmljuje po 1 euro po kvadratu…itd. Pustimo sad to na stranu i vratimo se događanjima u dvorani. Kao što ste mogli i zaključiti, ovoliki broj gledatelja se okupio u nadi da pokažu Bandiću koliko im je stalo do Cibone i da uz to izvrijeđaju svog gradonačelnika. Ja se pitam gdje su do sada bili na ostalim utakmicama kad je dvorana prazna, već su došli sada podržati Cibonu na jednoj utakmici, jer bi se Cibona mogla ugasiti.
    Oba dvije ekipe su desetkovane ušle u utakmicu. Ciboni je falio prvi play Stipčević, te je par igrača bilo pod gripom i nisu trenirali u punom ritmu prošli tjedan, dok su kod Barcelone falila dva glavna igrača, Navarro i Mickeal. Ako pripišemo tu i Basilea koji se ozljedio na duže vrijeme, vidimo da je Barcelona ostala bez klasičnih šutera. Kao što i priliči tako velikom klubu, nisu puno čekali već su potpisali šutera/krilo iz Granade, Joe Ingles–a. To je jedan mladi (87. godište) lijevoruki igrač koji dolazi iz Australije. Puno veći hendikep se pokazao nedostanak Stipčevića. Zbog toga Radulović se odlučio da na playu minutažu podjele Vragović i Bogdanović. Iskreno ovo je bila jedna od najgorih izvedbi Cibone što sam ikada vidio. Odigrano skroz bezglavo, Vragović se više mučio s prevođenjem lopte nego s organizacijom napada, koju je totalno zapostavio. Kao da smo se našli na nekoj lošoj NBA utakmici. Cibonini igrači su isključivo igrali 1 na 1. Odlično se snašao Bogdanović koji je utrpao 26 poena (šut za dva 5/10, za tri 5/8, slobodna 1/1), par izvanrednih trica. Jedini koji ga je pratio u napadu je bio Radošević s 14 koševa (za dva 6/10, slobodna 2/2), par puta je jako lijepo zabio s poludistance. No nije Ciboni bio problem napad koliko obrana. Vjerojatno jedina obrana u lošijoj formi je ona iz Lyona. Barcelonini igrači su ih vozali kako su htjeli, par finih pick n’ rollova koji bi završavali alley oop-ovima, prodori i povratne lopte na čiste šuteve za tricu… Kod Barcelone je prednjačio Rubio s 18 koševa (za dva 4/6, za tri 1/2, slobodna 7/8) te 4 asistencije i 4 ukradene, dok su mu se u napadu priključili Ingles s 16 koševa, Morris s 15, te Vazquez s 14. Kod Cibone je totalno podbacio Johnson, igrač od kojeg se sigurno više očekuje za 130.000 eura godišnje, a ne da šutira air ball s trice i ne napravi gotovo ništa korisno. Vragovića neću puno spominjati jer je to ipak igrač koji ima infitezimalnu minutažu te je ovih 27 minuta provedenih na parketu vjerojatno šok za njegov organizam. Momak je gubio lopte u vođenju i Rubio je izgledao poput Jordana kraj njega. Istaknuo bih i odlične reakcije Barceloninih centara koji su podijelili par banana, te su se nakon toga Cibonini bekovi prepadali pod obručem na polaganju i najčešće faljivali. Ali ne samo i njihovi bekovi, već me nasmijao potez Radoševića koji je uhvatio skok u napadu ispod koša, te umjesto da zabije zicer iz tako lagane situacije ili barem iznudi faul, on je pobjegao s loptom van reketa te je uručio beku. Interesantno mi je bilo da se niti jedan trener nije odlučio za zonu tijekom cijele utakmice, već su igrali isključivo čovjeka. Razumljivo mi je za Xaviera Pascuala čijoj je ekipi išlo dobro, ali ne i za Radulovića čija ekipa nije izlazila na kraj s Barceloninim igračima. Znači lagana pobjeda Barcelone od 19 razlike, 75-94 (13-24, 23-20, 21-27, 18,23).
    Za kraj primjetili smo kako je pravi čovjek na čelu vaterpolo udruge danče, on jednostavno sve stigne, pronaći nove planktone, davati izjave za HRT, doći u Zagreb spašavati Cibonu od propasti, te se družiti sa zakinutim ljudima, kako je sam nazvao našeg dragog Marinka Komunjaru.