Njemačko prvenstvo, Disney, Olimpijada, Liga prvaka

Evo početkom 9. miseca/rujna/septembra Njemci su napokon dobili prvaka za sezonu 2019/20. Možda malo zakašnjelo, ali svejedno odrađeno.

Ne gledan inače vaterpolo utakmice, ali ovaj put san odlučia ipak pogledati. Waspo i Spandau igraju međusobno svake godine brat bratu bar jedno 5-7 puta. Nije mi nikad bilo napeto pogledati ijednu od tih utakmica, ali pratia bi rezultate. Zadnjih par godina svaki put na papiru bi uvik bia uvjeren da će Waspo pobijediti i onda bi Spandau uvik nekako izvuka po neki pehar. Tako san mislia i prije ove utakmice. U pobjedama je Waspo vodia 2:1. Uključia san se u prijenos taman na početku treće četvrtine. Waspo je vodia 7:5 ili tako nešto. Za Spandau su ove godine potpisali Čagalj i Zović sa kojima san igra u Mornara dvi godine, a za Waspo već par godina igra Čorušić sa kojin san igra dvi godine također u Mornara, te Petar Muslim sa kojin sam igra i trenira mladom pogonu POŠK-a. Još jedna smišna činjenica me veže sa Muslimom, za koju san siguran da Musa nema apsolutno pojma, ali sada će saznati haha.

Moja prva utakmica u kojoj sam brania je bila utakmica između mlađih kadeta Slobodne Banke (POŠK) 1 i mlađih kadeta Slobodne Banke (POŠK) 2. Musa je igra za POŠK 1 pod dirigentskom palicom Mirka “Grlje” Grljušića, a ja sam brania četvrtinu i po za POŠK 2 kojeg je vodia jedan od mojih dražih trenera sa kojim se ispričam i dan danas kad se sretnemo, te ujedno i  legenda splitske DJ scene, Dragan “Feta” Ivčević. U tih četvrtinu i po sam uspia primiti par golova i imati dvi obrane. Obe protiv Muse. Ovo nije jedna od onih glupih priča di vas želin inspirirati ili neka takva glupost. Samo zanimljiva činjenica ovoga njemačkog finala haha. Waspo je na kraju uvjerljivo pobjedia, iako su si pred završetak malo zakomplicirali život. Negdi 3-4 minute prije kraja utakmice Aleksandar Radović bi samo uzea balun u svoje ruke i postavia jednu odličnu 2-2-2 taktiku. 2 u obrani, 2 u sredini i u napadu 6 metara od gola ostalih dvoje. Spandau im je onda uvalia par brzih golova i malo su nepotrebno zakomplicirali život Waspu. Spomenia sam kako je kapetan Radović inicira fokus igre na trošenje vremena umjesto daljnem igranju vaterpola kao da je rezultat 0:0. U trećoj i na početku četvrte Radović je izdominira. Svi igrači imaju svoje momente, ali Radović baš čini razliku između ova dva kluba. Čovik se dere i veseli kad zabije svaki gol. Uz to je i kapetan. Kad je podiga pehar baš vidiš da mu je stalo do pobjeđivanja, a ne do onoga šta dolazi sa tim. Zato me još više šokiralo njegovo trošenje semafora na kraju. A onda si malo razmislin. Stari ovo mu je vjerovatno bilo najteže osvojeno išta u cilom životu. Ali zamisli ti taj put od 8. miseca/kolovoza/augusta 2019 godine pa do 9. miseca/rujna/septembra 2020. godine. Godina prođe, sezona nikad haha.

U jednu ruku ima puno bitnijih stvari od pehara koji je Radović podiga, ali u drugu ruku, osim obitelji, za pojedinca nema puno bitnijih stvari od podizanja pehara. I bitno je da u ovim vrimenima pokušavamo naći načine da pojedinci i ekipe podignu određene pehare. Virujte mi, bitno je to.

Moran još napomeniti par stvari sa utakmice. Play of the Day nagradu ću dodijeliti mom bivšen suigraču i ponekad cimeru Anti Čorušiću. U trećoj četvrtini je izboria peterac, kojeg je Radović zakuca, i nakon toga gola se Waspo odvojia u pobjedu. Čora je izboria peterac na Čaglju tako šta si je zagradia svoju desnu stranu, dobia balun na svoju livu stranu, zagrabia balun sa svojon desnon rukom i lagano okrenia balun put gola, te Čaglja u obrnutom smjeru od gola. Školski. Teže san se snerva na Čagu kad san to vidia. Drago mi je da Ante obavlja svoje, ali ne na Čagi. Uvjeren san da mu je Laszlo Baksa, golman Spandau, očita bukvicu za tu grešku. Moran još i Laszla istaknuti. Mađar. Vjerovatno najpodcjenjeni vaterpolo golman današnjice. Kao što bi francuzi rekli “Je bell kroasan”, a to bi u slobodnom prijevodu na naški značilo “Mnogo dobar golman” haha.

Za razliku od Mađara i nekih drugih liga, koji su svoje lige jedostavno prikinili, okrenili novi list i fokusirali se na budućnost, po mome malo prerano, ništa protiv ikoga, ali mislin da je uspješni završetak Deutsche Wasserball Liga-e veliki uspjeh vaterpola koji će velikom broju ljudi proći ispod radara. Na prvi pogled ka neš ti, međutim kad čovik malo uveliča sliku vidi da je taj neprekinuti niz u natjecanju bitan element identiteta jednog sporta i jedne lige. Ima bitnijih stvari od sporta, e baš zato je bitno da se prvenstva održe do kraja. Sport je neovisan o tome šta se događa oko njega, ili bi baren triba biti.

Svatko za sebe neka izvuče zaključke iz datih primjera. Ono šta ja mislim je da će one lige koje su naprasno prekinile prvenstva imati velike probleme u uvodu. Podvlačeći crtu i takorekuć počimajući iznova, ove lige su udrile neke nove temelje u ovim još uvijek nestabilnim vrimenima. Nakon nekog vrimena će skužiti da se moraju vratiti na početak i započeti sve iznova.

Bitan element ovih naših vrimena je masivan porast korištenja društvenih mreže u ovoj +55 godina grupi. Nije red govoriti, jer su stariji, ali oni još ne kuže šta su to točno društvene mreže. Za njih je to neki novi medij, koji im je promijenio poimanje cijeloga njihovoga svita. Puno te generacije ima osjećaj kao da je sve šta su ikada znali i mislili pod jednim velikim upitnikom. I da, i ne. Realno  ono sve šta su oni mislili o medijima kao medijima bi tribalo biti pod jednim velikim upitnikom. Ništa drugo. Nije ova moja generacija išta više hipnotizirana mobitelima, nego je ova generacija prije bila hipnotizirana televizijom, ili ova generacija prije dnevnim tiskanim novinama. Moja generacija ne gleda na medije kako je ova generacija prije gledala na medije. Nije red govoriti, jer su stariji, ali prije ili poslije će skužit o čemu pričam.

U jednom od mojih prošlih članaka sam pisao o odnosu UFC-a i ESPN-a. Govorio sam još i o NBA-u i njenom odnosu i sa ESPN-om Dok ja ovo pišem Lakersi su se nekako uspjeli provući kroz ušicu igle, nekako pobijediti Jokića i nekako završiti u finalu ENBEA lige. Kako? Pa lipo, preselili su NBA u Disney World. Disney World? Da, Disney World. Kako? Pa ovako. Za razliku od mnogih vaterpolo liga, NBA i Njemačka Vaterpolo Liga su se uvatili papirologije, te su pokušali saznati na koji način se određena natjecanja i situacije mogu održavati, te su se privikavali u hodu. Kad svijet stane, najgora stvar koju možeš učiniti je stati sa svijetom. Uvijek ima načina. Nego jel znate kako je NBA liga završila u Disney World-u? Pa lipo. Kompanija Disney je vlasnik ESPN-a, koji je u ugovoru sa NBA-om i UFC-om i još nekin drugim sportovima, koji nisu vaterpolo. Disney World je zahvaljujući ovoj trenutnoj globanoj situaciji triba imati masivne gubitke. Znači bukvalno bi imali maksimalne moguće gubitke. Stvaranjem NBA mjehura Disney je ubia dvi muhe jednin kamenom. Stvarno im se mora čestitati na ovoj biznis finesi. Nameće se pitanje. Da Disney nije vlasnik ESPN-a, bili se završetak NBA lige uopće održao? Jel vi vidite tu horizontalu? Neka svatko izvuće zaključke za sebe.

Svi već osjećate lagano, bit će teška zima. Tribamo se držati zajedno. Još ovo sve nije gotovo. Da vam budem iskren nisan baš siguran da će se olimpijada iduće godine održati. Možda hoće, ali ne u punom obliku. Možda neka Olimpijada Vodenih Sportova, neka Olimpijada Atletskih Sportova, itd. Puna Olimpijada sa svim sportašima u jednom olimpijskom selu? Nitko sretniji od mene, ali čisto sumnjan. Testovi i svi ti dodatni troškovi koji su se sada nakotili. Tko će to sve platiti? Japan? Tokyo? Neke zemlje čiji savezi imaju jedva novaca za poslati svoje sportaše? Je li bitno da se olimpijada održi? Je, itekako je bitno. I nadam se da će se naći načina, ali čisto sumnjan…

Ali zato bi se mogla održavati Champions League. Jel znate kakav sistem natjecanja u budućnosti moja malenkost predviđa za Ligu Šampijona? Ne znate? E sad ćete saznat. Pa ovako. Ja predviđam da će klubovi koji će igrati vaterpolsku ligu prvaka morati birati hoće li igrati samo domaću ligu, ili će morati imati dvi ekipe. Jednu za ligu prvaka, a jednu za domaću ligu. Razlika će biti u njihovim primanjima. Dakle recimo za ove naše uvjete da će igrači koji će igrati domaću vaterpolsku ligu biti igrači koji će zarađivati maksimalno između 3-4000 kuna (cca 500 evra), te će onda cijeli klub biti u sasvim drugačijoj poreznom rangu, od klubova sa igračima koji će primati +100 000 evra po sezoni.

Može Jug igrati i domaću ligu i ligu šampinjona, ali domaću ligu mu ne smiju igrati igrači koji zarađuju preko 3-4000 kuna (cca 500 eurića).

Da se razumimo ja još nisam u potpunosti dovršia ovu svoju teoriju. Fali mi jedan element. Olimpijada. Bila vodena ili obična, Olimpijada zarađuje previše, a premalo vraća u svoj biosustav. Ne mislin sada na ikoga konkretno, nego na Olimpijadu kao koncept. Velike se pare tu negdi okreću, šta je divota. Meni je drago zbog toga, samo problem je šta se premalo vraća i ulaže u nove naraštaje. Ne znam točno još kako, ali znam da ekipa Juga koja će igrati Ligu Šampjera, neće smiti imati ikakvog doticaja sa novcem koji bi Jug trebao dobiti od nekog Olimpijskog koncepta za razvoj vaterpola. Ja mislin da će se to na kraju riješiti na način da će sponzori upaćivati novce igračima izravno. Klubovi će biti isključeni iz tih transakcija. Kao što rekoh, nisan još sto posto siguran oko ovoga svega, ali mislin da san na dobrom tragu. Uzea san Juga sada samo za primjer. Nadam se da nisan nikoga uvridia sada.

Evo ovi sad vikend se igra F4 Njemačkog Kupa za muške i ženske. Žene Spandau-a su pobijedila žene Bayer Uerdingen-a, a muški Spandau-a su pobjedili muške Waspo-a. Da buden iskren nisan gleda prijenos, ali nisan očekiva pobjedu Spandau-a do te mjere da san skoro pogleda snimku utakmice. Skoro haha. Mislia san se nekih 10-20 sekundi. I onda odlučia. Ma ko ih jebe, jel oni gledaju snimke mojih utakmica hahaha. Evo brzo će početi nova sezona. Bit će još prilike pogledati utakmice Waspa i Spandau, Spandau i Waspa. Dakle u regularnoj ligi će igrati dva puta, plus play-off (3-5 utakmica), onda će se još baren jednom sresti u kupu. Zamisli da još igraju i u istoj grupi Lige Prvaka. Dakle ako volite međusobne oglede ovih dvaju klubova imat ćete šta gledati i ove sezone. Za kraj da dodam da su žene Waspa, pod vodstvom trenera Luke Sekulića čija mater dolazi iz istog sela odakle i moja mater, su osvojile broncu na ovom Fajnal Foru, I još za kraj da dodam da su Potsdam Orcas, za koje nastupa i dominira naš Tomi Tadin, osvojili broncu.

Fala vam na čitanju. Puno pozdrava svima od redakcije danče.hr i mene osobno. Pazite si na zdravlje, držite se zajedno i čuvajte jedni druge.

Vozdra