Briljantno vaterpolsko božanstvo

????

 

 

Malo smo se opustili u zadnje vrijeme, a to svakako nije dobro obzirom na količinu gluposti koja se može čuti i pročitati u hrvatskim medijima. Ubuduće na svaku nebulozu, pogotovo vezanu za vaterpolo koju neki novinar ili dužnosnik kaže ili napiše krećemo ponovno oštro.

 

 

Zadnjih dana svjedoci smo tekstova i izjava nekih nazovi novinara i sportskih dužnosnika vezanih za neodigravanje utakmice Dinama i Hajduka. I vidimo da je situacija loša, odgovornost prema napisanom ili izrečenom uopće ne postoji. Novinar na izrečenu nebulozu sugovornika uopće ne reagira nego je prenese kao činjenicu koliko god glupa i/ili neistinita bila. Svaka čast iznimkama, ali činjenica je da su iznimke.

 

Neću o nogometu i Hajduku, ali moram spomenuti jedan, najgluplji primjer novinarskog rada vezano za ovu utakmicu. Pored svih nebuloza u tom članku na goal.com (hrvatskoj verziji) mogli smo pročitati kako su Hajdukovci ne samo sportske nego i ljudske hulje (to nije napisano već se sugerira idućim) jer ne samo da nisu izašli na maksimirski travnjak odigrati „veliki derbi“ nego se nisu udostojili izaći ni na minutu šutnje za Vukovar. „Novinar“ (koji je prije pisao u SN-u, dakle nije neki balavac, i zarađuje od toga što piše o sportu) piše da su Hajdukovci tim činom, neizlaskom bar na minutu šutnje, pokazali da ne poštuju Vukovarsku žrtvu. Koliko glup i bezobrazan moraš biti za napisati takvo nešto. Mislim da je članak kasnije uklonjen sa portala.

 

Naša glavna preokupacija je vaterpolo  pa ćemo se i ubuduće koncentrirati na komentare napisanog i izrečenog vezano za jedini momčadski sport u vodi. Tako osim zločestoća, naručenih tekstova često imamo prilike čitati gluposti. Bilo je protekle godine bezbroj prilika za reakciju, pa da ne bi eskaliralo dalje, da se ne bi samo tu i tamo Mićom bavili, vraćamo se omiljenom pisanom novinaru dba-u.

Nije neki veliki članak, nije nešto značajno, ali za otvaranje dovoljno. Naime, jučer smo mogli pročitati kratki izvještaj sa kvalifikacijska talijanskog kupa gdje stoji rečenica:

„Za Acquachiaru su briljirali Hrvati Fran Paškvalin i Antonio Petković. U tri utakmice postigli su po 6 golova.“

 

Inače, danas smo mogli saznat da je dba, po vlastitom pisanju u grupi najistaknutijih vaterpolskih novinara svijeta. Naime danas koristi taj izraz u tekstu o izboru Filipa Filipovića za najboljeg na svijetu u 2014. po izboru FINA-e. Naime, tamo piše da su i „najistaknutiji vaterpolski novinari svijeta“ imali pravo glasa u tom izboru, a u više prijašnjih članaka „hvalio se“ da i on može pomoći da Pavić bude izabran, ili na neki drugi direktniji način pisao da i on glasa u tom izboru.

Dakle, kao jedan od vodećih pera u vaterpolu, njegova odgovornost još time i veća. On je autoritet, njegovi članci imaju dodatnu težinu. Zato on kad napiše da su Paškva i Petković briljirali, jer su eto zabili čak 6 golova u 3 utakmice je još i gluplje. Naime, ne trebaš biti među najistaknutijima, pa čak ni među osrednjim  novinarima koji su plaćeni da prate i pišu o vaterpolu, nego ni među površnim poznavateljima vaterpola da zaključiš da i nije toliko briljantno zabiti 2 gola u prosjeku na tri utakmice. Dakako,  može se odigrat briljantno, a čak uopće ne zabit gol. Ali, bez gledanja utakmice do takvog zaključka čak ni veliki dba ne može doći. A i onda se napiše razlog te briljantnosti u datim utakmicama.

????
Nedavno smo mogli čitati i članak kako je Antonio Petković božanstvo u Napulju (odakle je Acquachiara) jer je zabio određeni broj golova – ne sjećam se točne brojke, čini mi se 300 golova u dosadašnjoj karijeri u tom klubu na čemu mu čestitam. Ali napisat da je netko božanstvo u Napulju, a igra za klub koji ne može ni blizu trofeja, još se bavi vaterpolom!? Čak ni ne igra za Posillipo koji je povijesno daleko puno značajni za napolitanski vaterpolo.

Inače, mala crtica, kad smo prije 4 godine bili u Napulju na Final4-u od 10 ljudi koji smo sreli na ulici ili čak pitali zaposlenike u našem malom hotelu, njih 9 nije znalo ni gdje je bazen na kojem se igralo. A radi se o legendarnoj Scandoni, jednom od nekoliko kultnih bazena uopće. I još se nalazi neposredno do nogometnog stadiona gdje igraju napolitanska božanstva, od doslovnog božanstva Maradone, pa do Cavania tih dana. A od 100 ljudi njih 100 nije znalo da se u njihovog gradu odigrava nekakav Final4, najbolji mogući vaterpolo koji klubovi mogu ponuditi. Nastupao je i Pro Recco koji je doduše nekoć bio veliki rival lokalnom Posillipu, ali primjerice vodio ga je Pino Porzio koji je rođeni Napolitanac, koji je cijelu igračku karijeru proveo u Posillipu s kojim je 8 puta bio prvak Italije, 2 puta prvak Europe, koji je osvojio zlatne medalje s reprezentacijom i na Olimpijadi i na SP-u i EP-u. Dakle, ponešto veće ime od Petkovića, čak i u Napulju, pa opet na tribinama nije bilo niti 10 Napolitanaca.

 

Nije ovo bilo nešto veliko, dapače. Ali od sad reagiramo na svaku sitnicu. Slobodno nam šaljite ako negdje naiđete na kakvu nebulozu vezanu za vaterpolo. Slijedeći na redu je izbornik Tucak i njegove još davne, ljetošnje, izjave i postupci koje smo tada olako preskočili, a zaslužio je da ih analiziramo. Jednako kao što nismo izanalizirali nastup naše reprezentacije na EP-u u Budimpešti.