EP: Poraz od Mađara za treće mjesto u grupi

Poraz od domaćina 7:6 u posljednjoj utakmici u grupnoj fazi nakon što su Srbi ranije tijekom dana dobili Španjolsku 8:6, donio nam je treće mjesto i plasman u četvrtfinale gdje nas čeka Italija. Poveli smo 3:0, Pavić je u potpunosti zaustavio Mađare prvih gotovo 10 minuta. Brzo su nas stigli, do kraja smo igrali u egalu, ali na kraju Harai zabija za pobjedu.

 

 

Odigrali smo čvrstu utakmicu, na krilima Pavića odlično u obrani. Primili samo 7 golova od Mađarske, ali nije bilo dovoljno ni za bod. Pavić je skupio 15 obrana, u početku prvih gotovo punih 10 minuta nije mogao primiti gol. Osim male crne rupe u drugoj četvrtini kad je primio 3 gola u 3 i po minute. Drugi i treći je mogao obraniti, ali i sa ta dva gola bila je to savršena golmanska večer. Sve što od jednog vrhunskog golmana ekipa može tražiti, večeras je i dobila. I još preko toga. Imali su i Mađari loših udaraca pa i sa igračem više, ali to je vjerujem zasluga Pavićevih prethodnih obrana.

Dakle izgubili smo u napadu. Vodstvo 3:0 smo prebrzo prokockali. U posljednje gotovo pune 23 minute zabili smo samo 3 gola. Joković je ponovno bio loš šuterski. Posebice katastrofalno je probao sa dva igrača više. Bukić i Živković su imali natjecanje tko će smješnije s krila šutirati igrača više. Ostalo je neriješeno, oba po jedan tragikomičan pokušaj, ravno u Nagyja. Jednako tako, oba su imali i po još jedan pokušaj izvana. Tu je pobjedu odnio Živković jer na njegov izrazito loš udaraca Bukić uzvraća puno ljepšim pogotkom u stativu.

Zabili smo samo 6 golova, a k tome neki su, posebice prvi „starijeg brata“ Milaković veliki poklon Nagyja. Nije Nagy imao previše kikseva jer naša ekipa očito ne zna iskoristiti njegovu veliku manu; čovjek se ne zna ni postaviti na parabolu, a kamoli je obraniti. Mi smo jednom to oprobali, ali loše pa nije bilo više takvih pokušaja

 

Joković je osim ponovno lošeg šuterskog dana presudio i pogreškom u obrani. Na kraju ga je Harai okrenuo i zabio za konačnih 7:6. Od ostalih još ne spomenutih izrazitih pogrešaka spomenuo bi Buljove „pljuvačke“ sa stative. Određeni igrači Turčina jednako tako loše reagiraju na dodavanja sa igračem više na stativu.

Obje momčadi imale su lošu realizaciju igrača više. Obje po 3/8, s tim da su Mađari imali još jednu priliku koja im je propala jer im je odmah, opravdano, prilikom izranjanja suđen kontrafaul. Ipak, u ovakvim situacijama treba zaštiti napadača koji dobiva udarce i nakon prvog zvižduka suca. Tako smo uostalom mi i zaradili peterac jer je Hosnyanszky i nakon isključenja još malo ispod vode „mazio“ Lončara po glavi.

 

Ipak junak prijenosa nije ni Pavić, ni Harai, niti neki treći igrač, već Milorad Mićo Dušanović. Koliko taj gluposti može u sat vremena vaterpola iznijet, to graniči s ludošću. Nisam sve pohvatao, ali eto par detalja.

Nastavila se njegova fascinacija braćom Varga iz Primorja pa je tako najmanje 5-6 puta jedan od ljevaka, najčešće Vamos, bio Varga. Od tih zamjena identiteta ističem onaj nakon time outa kad je imao dodatno vrijeme promotriti (Mićo je naravno uživo na bazenu) raspored igrača:

Oba Varge su na vanjskim pozicijama, Denes dodaje Danijelu (a ljevak Vamos prima loptu).“

Prvi gol Mađarske zabio je Hosnyanszky sa lijevog vanjskog, a Mićo komentira:

Vamos 3:1, Vamos je odavde veoma opasan.

Dakle, ponovimo Marton Vamos je ljevak, što je čak i Mićo par puta pogodio, pa nikad ni dođe na lijevog vanjskog, a kamoli da je stalno odatle opasan.

Također, dobili smo netočnu informaciju da su Ivan i Kristijan Milaković braća.

Šteta što nema ni njegovog (Milakovićevog) brata“.

Mićo u napadu iskrenosti prizna da u tom silnom izmjenjivanju situacija u vaterpolu, koji je zbog igranja u vodi jedan od najsporijih, ako ne i najsporiji sport, ne stigne sve sa sigurnošću popratiti, prenijeti gledateljstvu koje nema tu sreću da se nalazi na tribinama. Inače, u današnje doba kompjutera, lako je istog trena provjeriti na LEN-inoj stranici, neki statistički podatak poput ovog koji ga je tada zbunio:

Mislim da nije bio gol sa igračem više, ali ne mogu baš sa sigurnošću reći“ – za prvi gol na utakmici, onaj Milakovićev.

Nakon 7-8 minuta na istu temu kaže:

Jest, bio je prvi gol sa igračem više“– iako, naravno nije, nego je Milaković šutirao na zonu.

Naravno, kad je netko isključen, osim što to sudac pokaže, osim što službeni spiker na bazenu kaže na razglas, još k tome taj igrač izađe vanka, u za tu priliku specijalno označeni dio terena tzv. „kućicu“. Sve to je nekako Miću, kojemu bi onda trebali vjerovati kad sami ne uspijemo nešto dobro vidjeti jer slika na tv-u ne otkriva dobro, promaklo. Još k tome i činjenica da će Milaković u situaciji s igračem više, bez iti malo razmišljanja i čekanja otići na svoje mjesto, na drugu stativu.

Jako zabole uši, tj. mozak kad Mićo krene o taktici pričat. A nervozu podigne kad krene komentirati sudačke odluke. Tako mu je sudačka odluka kad je suđena topljena Dobudu, naravno bila pogrešna jer Dobud nije držao loptu u ruci. Iako smo svi vidjeli da jest.

Iza toga, Mađarska, točnije Toth zabija gol sa stative sa igračem više. Netko od Mađara zavlači na lijevom krilu, Toth ga prati i zabija čisti gol jer se nalazi iza lopte. Međutim, Mićo nije upoznat u to pravilo pa kaže:

Toth je bio u 2 metra, sigurno, ali nikome ništa.

 

 

Utakmica je bila tvrda, bez previše lijepih poteza, uz zvučno mučenje u vidu Mića. Što se tiče Hrvatske ponovno je Sukno bio najbolji pojedinac u polju. Koliko se on digao, toliko je Joke pao u šuterskom smislu.

Dobud je izborio 3 igrača više, Lončar također, od čega je jedan odmah pretvoren u peterac. Muslim, Sukno i joković su svaki po jednom izborili preostale 3 prilike.

 

Slijede nam sada Talijani. Nakon utakmica protiv Srbije i Mađarske gdje je uloga favorita bila na protivnicima, sada smo mi ti koji imaju prednost na papiru. Tempesti nije više kao prije, pa na golmanskoj poziciji imamo značajnu prednost. Nema ni Feluga, Presciuttija, Gita, Pereza… Neke od ovih novih mlađih igrača nisam nikad gledao. Campagna je poveo Velotta (1995.), Fondellija (1994.) i Di Fulvia (1993.) uz još trojicu rođenih 1990. Talijani su pomladili momčad i ulazak u polufinale bio bi im veliki uspjeh i poticaj.

 

5. kolo EP-a

Mađarska – Hrvatska     7:6 (0:2, 4:2, 1:1, 2:1)

Suci: Koganov (Aze), Stavropoulos (Grč)

Mađarska: Nagy (11), Gor Nagy, Madaras 1, Erdelyi 1, Vamos, Hosnyanszky 1, Ad. Decker, Szivos 1, Da. Varga, De. Varga 1, Toth 1, Harai 1, At. Decker. Izbornik: Benedek

Hrvatska: Pavić (15), Bukić, Milaković 1, Lončar, Joković 1(1), Buljubašić, Muslim 1, Bušlje, Sukno 2, Dobud, Šetka 1, Živković, Bijač. Izbornik: Tucak.

Osobne pogreške: Mađ 12, Hrv 9

Peterci: Mađ -, Hrv 1/1

Igrač više: Mađ 3/8 (38%), Hrv 3/8 (38%)