Moj Tamase, moj Molnaru

Ako me pamćenje dobro služi, moje prvo gostovanje s Jugom bilo je u Budimpešti 1999. godine. Vlaho i ja bili smo jedini brucoši, dok su svi ostali u punom autobusu dubrovačkih studenata iz Zagreba bili stariji od nas. Autocesta na mađarskom dijelu puta još nije bila izgrađena, a policajac na granici šetao je s velikom sjekirom na ramenu. Jug je igrao protiv jednog kluba iz glavnog grada Mađarske i izgubio s pet golova razlike. U zadnjoj minuti, Elvis Fatović je pucao četverac, pogodio prečku, a lopta se odbila daleko prema polovici terena, što je omogućilo Tamasu Molnaru da u kontri zabije svoj peti gol za konačnih pet razlike. Nakon utakmice, kapetan Elvis Fatović došao je u naš autobus, reklo bi se ničim izazvan, i ispričao se zbog loše igre i poraza s pet razlike.

Tada sam prvi put uživo vidio igru Tamasa Molnara. Mislim da je te sezone osvojio Eurokup, u kojem je u polufinalu izbacio Jug, a iduće sezone Jug ga je doveo u svoje redove. Gledao sam ga često i uživao u njegovim igrama. Nisam toliko pratio vaterpolo u to doba jer je to bilo prije interneta (pokušajnte pronaći neku vaterpolsku vijest iz 1999.godine na netu) i pametnih telefona, prije streamova i videoisječaka na društvenim mrežama, tako da ni nije bilo mogućnosti. Molnar je u Jugu igrao lijevog vanjskog, a kad bi Smodlaka izlazio iz igre, tada bi Molnar igrao sidruna. Mislim da gotovo nikada nije izlazio iz igre; samo bi se vraćao na lijevu stranu kada bi se Smodlaka opet vraćao u bazen. Sama ta činjenica me impresionirala, a da ne govorimo o svim drugim detaljima njegove igre. Do tada je Jug imao samo jedan osvojeni kup, a naslova iz 80-ih se nisam sjećao. Može se reći, barem iz moje perspektive, da je Molnar bio karika koja je nedostajala kako bi Jug prebrodio svoje slabosti i u tim važnim trenucima okrenuo najvažnije utakmice u svoju korist. Osvojeno je prvo prvenstvo Hrvatske, a Molnar je s Jugom osvojio i još jedan naslov najboljeg u Eurokupu (tada se natjecanje zvalo Kup LEN). Ipak, nije se dugo zadržao – već iduće sezone Molnar je igrao za Bečej.

Također, to ljeto, u Divljoj ligi, po prvi put smo napravili „klupske“ majice. Špilja ’94 igrala je već pet sezona (1995. smo preskočili) i bio je red da se „obučemo“. Nisam bio toliko bitan u organizacijskom dijelu, pa moj prijedlog nije prošao. Naime, uz crtež na prednjoj strani majice, koji je prikazivao igrača s kapicom broj 13, legendarnog kapetana Kovalda, koji „skida paučinu“ iza protivničkog golmana, na leđima je išao natpis s imenom svakog igrača. Špiljini „barakaši“ došli su do popisa imena članova Praške filharmonije, pa smo njihova imena stavili na majice. Mislim da sam ja bio Zdeněk P. Moj prijedlog, koji nije prošao, bio je da svatko od nas napiše Molnar A., Molnar T., Molnar I., itd. – Molnar plus inicijal našeg imena.

Ovaj uvodni dio priče može dočarati da mi je Tamas Molnar bio vaterpolski idol iz razdoblja kasnih tinejdžerskih godina. Iako je to blijedilo, vid poštovanja je uvijek bio tu. Nisam želio pogledat podcast na Total waterpolu do kraja, kad je krenuo s nebuloznim pričama o tome kako su nekoć igrači bili bolji, dok je on igrao, a danas su dužnosnici bolji, kad je on jedan od njih, nego što su bili ranije.  Nisam mu zamjerio ni koliko je zaslužio kad je namjerno dolazio ispred mene početkom ove godine tijekom utakmica EP-a u Gružu i širio svoja plećata leđa kako bi me ometao u gledanju utakmica. Konkretna situacija sa naslovne fotografije, je s jedne utakmice u borbi 9-16. mjesta. Kada je osim mene i njega koji je bio delegat na toj utakmici, bilo još sve skupa 50-ak ljudi na čitavim tribinama. I baš je morao doći na ovu poziciju svakih par minuta.  Jer, eto, radio sam klipove s utakmica i promovirao vaterpolo na društvenim mrežama. A to je strogo zabranjeno.

Međutim, ovih dana ipak je prešao rubikon. Tko ne zna, Tamas Molnar je predsjednik TWPC-a World aquatisca. On je dakle zadužen za predlaganje novih pravila, a i za delegiranje sudaca na primjerice Olimpijskim igrama u Parizu. I dao je intervju za vlv.hu (LINK). Kao onaj koji delegira suce na velikim natjecanjima, SP i OI, pričao je o sucima:

„…u razdoblju od dvije-tri godine uspješno dostignuta viša razina, te su se ekipe mogle pripremiti za vrlo dosljedno i predvidljivo suđenje.“ – usta moja hvalite me još jedan put – suđenje se popravilo baš u zadnje 2-3 godine kada je on postao predsjednik TWPC-a

„Moram napomenuti: i za suce je nova situacija bila voditi utakmicu pred 15 tisuća gledatelja u atmosferi kakvu inače ne doživljavaju…“ – atmosfera je bila baš poticajna i baš svi su je hvalili. Nikakvog pritiska, nikakvog divljanja, nikakve negativnosti, dapače.

„Ne poričem, događaji na četvrtfinalnoj utakmici Mađarska – Italija donekle bacaju sjenu na Olimpijske igre jer je crnogorski sudac, koji je do tada stvarno visoko kotirao na turniru i primao odlične ocjene, donio lošu odluku. Pokušajmo se ipak staviti u njegovu poziciju – osim vanjskih okolnosti, možda situaciju nije vidio jasno; na klupi je sjedio igrač s krvavom glavom. Sudac je znao kakvu odgovornost nosi takva odluka. Nikada nije bio u sličnoj situaciji i, nažalost, pogriješio je, što je sigurno utjecalo na tijek utakmice. Moglo se vidjeti da su Talijani postali vrlo motivirani, a Mađare je to malo poremetilo.“ – možda je baš slučajno da je donesena odluka u korist Mađarske. Jednako kao i u finalu SP-a kontra Grčke, ili u utakmici četvrfinala SP-a kontra SAD u više navrata, ili u četvrfinalu ranijeg SP kontra Australije… baš svaki put više nego očigledne i pogrešno dosuđene situacije u korist Mađarske. Nekako taj ogromni pritsak francuske publike u Parizu, ljudi došli na bazen, gledaju i plješću, dijeluje da se donose odluke koje nemaju baš nikakve veze s ničim iole realnim i baš u korist Mađarske.

„Da je utakmica nastavljena kod rezultata 3:3, bez sankcioniranja nasilnog incidenta (i gol bi tada vrijedio), svima bi bilo lakše. Kod Talijana se oslobodio bijes koji su odmah iskoristili i poveli 6:4, 8:6. Dakle, objektivno gledano, nije sve ovisilo o ovoj grešci…“ – da smo iole objektivni, napisali bi da je Mišković u biti, kako bi Ćiro kazao, galvanizirao Talijane koji su bili premlitavi u toj utakmici i pokušao im pomoći. Miškoviću, nije ti prošlo ovaj put!

„Naravno, upravljanje situacijom… neću spominjati ime tog internetskog portala, doista je bilo vrlo neozbiljno i nije bilo etično. Najavljuju da će oni ocjenjivati suce „u ime transparentnosti“, ali ne otkrivaju tko će točno sudjelovati u tome. Sve je to bilo smiješno. Tko god ima iole pojma o ovom sportu zna da se suce ne može ocjenjivati ispred TV ekrana. Na prijenosima se ne može vidjeti sve što sudac radi, poput njegovog pozicioniranja ili suradnje s kolegom. Na početku turnira razgovarali smo o tome, ali smo smatrali metodu neozbiljnom i nismo se obazirali na to.“ – ključne stvari po pitanju suđenja, a koje se ne mogu vidjeti putem TV ekrana, su pozicioniranje i suradnja s kolegom!!! Inače, Molnar kaže da je Total Waterpolovo ocjenjivanje sudaca bilo smiješno.

„Adi (Alexandrescu) nažalost je postao žrtva okolnosti. Svatko tko je sudjelovao u toj utakmici, uključujući delegata, dvojicu sudaca i VAR suca, očito snosi odgovornost. Često sam naglašavao da morate raditi kao tim. Jasno je da greška nije bila Adijeva, jer je bio na drugoj strani…“ – Adi je više nego dovoljno puta u svojoj sudačkoj karijeri svojim odlukama bio taj koji je stvarao žrtve, pa je ova situacije jedan vid poetske pravde.

„Provokacija anonimne web stranice bila je objavljena informacija da su Misković i Alexandrescu isključeni s Olimpijade nakon incidenta. To se uopće nije dogodilo; zapravo, dobili smo upute od Biroa Svjetske organizacije vodenih sportova da ih možemo delegirati za buduće utakmice, ali smatrao sam neprimjerenim poslati ih kao suce za vrijeme na utakmice za plasman ili medalje u završnoj fazi. Mislim da je puno korektnije postupiti na ovaj način; jednostavno više nisu dobili priliku suditi.“ – nije govno nego se kučak posro! Nisu Mišković i Adi isključeni, nego sam ih ja isključio, kaže veliki Molnar. Anonimna web stranica je inače Total waterpolo. France Football i „Zlatna lopta“ su značajno više anonimni u nogometnom, nego TW u vaterpolskom svijetu.

„Želim dodati: po mom mišljenju, Alexandrescu je apsolutno zaslužio voditi finale, na temelju svog suđenja u posljednjih 15 godina, ali kad slučaj dobije toliki fokus, ne vjerujem da bi itko prihvatio takvo imenovanje. Da sam to učinio, ismijao bih samoga sebe i koliko god cijenio i volio Ádija, koliko god se slagao da je zaslužio finale, mislim da ni on ne može ozbiljno misliti da ga se može nominirati za finale nakon takvog incidenta. Nažalost, on je žrtva.“ – čovjek koji svojim odlukama i dodatno svojim sudačkim stavom konstantno iritira svakoga istinskog ljubitelja vaterpola je po Molnaru žrtva koja je zaslužila suditi finale najvećeg turnira na osnovu svega prikazanog u čak 15 godina. Ali, zato što je netko drugi pogriješio, i to pod velikih pritiskom francuske publike, a još važnije da zaštiti samog sebe odnosno da se ne naruga samom sebi, Molnar ga nije delegirao. Iako mu je Biro rekao da može, čak ako ne i da treba! Dakle, najbolji sudac nije dobio što je zaslužio s 15 godina mukotrpnog i kvalitetnog rada, kako bi Molnar ostao neismijan?!

Dakle, da rezimiramo, Total waterpolo buuu, Molnar jeee. Inače, i kod TW je Mišković do te sporne četvrfinalne utakmice bio jedan od bolje ocjenjenih sudaca (8,43 nakon grupne faze) iako su njihovi experti gledali utakmice na televiziji. Ineče, ne znam odakle taj podatak Molnaru. Adi je žrtva, Condemi nije žrtva. Na sramotan i potpuno nezamisliv način poništili su mu gol (3 suca i delegat i baš nijedan nije rekao, hej ljudi, ja ne želim u ovome sudjelovati), izbacili ga iz utakmice za koju je trenirao otkako je skočio u bazen sa 8 godina (broj sam izmislio). Zašto bi uopće spomenuli Condemija ijednom u intervjuu, pa stoga i nije spomenut nijednom. Jer, nekoć su igračili bili bolji dio vaterpola, a danas su dužnosnici! Za razliku, Adi je spomenut samo 3, a Alexandrescu više, 5 puta. Pravda za Adija!

Moj Tamase, moj Molnaru, srce si mi slomio. A da onomad, prije 25 godina nisi u Juga došao, možda ni ja danas o tebi ne bih pisao. Ne što ti ne bi i dalje bio trostruki zlatni olimpijac. I kad kažu, dajmo nogomet nogometašima, ili vaterpolo vaterpolistima. Dajmo ga ljudima. Ljudima koji su čovjek.

p.s. O suludim prijedlozima izmjena pravila koja valjda idu u smijeru smanjenja utjecanja sidruna u igri jer, valjda, Mađari nemaju nijednog na top nivou, ovaj put nećemo.