OKUPLJANJE: Prvi trofej u samostalnoj Hrvatskoj

Pehar osvajača kupa 1994. godine

 

 

Za 5 dana, 26. studenog obilježava se točno 20 godina od prvog Jugovog naslova u samostalnoj Hrvatskoj. Datum, 26. 11. 1994. spada među 5-6 najvažnijih datuma u cjelokupnoj povijesti Kluba, i odlična je ideja da se ovu subotu, na utakmici protiv Mornara u Gružu prisjetimo svega i pozdravimo redom sve igrače i trenere, pa i dužnosnike.

 

Na početku nabrojimo sve igrače (ovo je redoslijed po broju kapica):

 

Maro Balić, Maro Bijač, Đani Pecotić; Hrvoje Herceg, Đuro Musladin, Božo Lujo, Emil Nikolić, Miho Klaić, Alen Bošković, Pero Jovica, Miho Bobić, Elvis Fatović, Ante Režić, Milan Vasić i Tomislav Jurišić.

 

Trener je bio Neven Kovačević, pomoćni trener pokojni Tomo Udovičić. Predsjednik kluba Branko Bazdan, a sportski direktor Goran Sukno.

 

Vidimo da je od 15 igrača samo Emil Nikolić „dijete“ nekog drugog kluba, Primorca iz Kotora, ali je i on svojim i dotadašnjim igranjem (još 1988. stigao u Gruž), a pogotovo kasnijim i igračkim i trenerskim stažom zaslužio da ga se ne izdvaja u ovom kontekstu. Ali eto, tek činjenica koja niti malo ne umanjuje njegovo „jugaštvo“, dapače.

Od ostalih, sa strane je još samo trener, Splićanin Neven Kovačević .

 

Te 1994. godine Goran Sukno preuzeo je dužnost sportskog direktora. Mislim da su se baš tada u klub vratili i Fatović  i Nikolić. Ako se ne varam prva postava je uglavnom bila:

Balić na golu, Bijač na beku, Nikolić na dva, Bošković i Bobić desno, Fatović i Herceg lijevo. Mislim da su Pecotić i Jovica bila najmlađi, 1976. godište (18 godina). Zatim su slijedili Jurišić i Herceg 1975 (19 god.). Mislim da su Vasić i Režić 1974. (20 god.), a da je  Musladin 1973. (21 god.). Bobić, Lujo i Klaić su 1972. (22 god.) Zatim Balić, Bošković, Fatović 1971. (23 god.) A Bijač i Nikolić jedini preko 25 godina, Bijač 1966. (28 god.) i Nikolić 1963. (31 god.)

 

Osim toga u sastavu Mladosti su bila još dva jugaša, pokojni Ivo Ivaniš te Frano Vićan koji tada mislim još nije bio u prvih 14. Tek otišao u Mladost te sezone i bio treći golman.

 

Imao sam tada 14 godina išao sam u 8. razred osnovne škole. Ne sjećam se niti jednog detalja prve utakmice koja se igrala u Gružu, i u kojoj je Jug dobio 14:11. Sigurno sam bio na tribinama, ali se ne sjećam niti jednog detalja. Iz tog doba mi je najviše u pamćenju ostala jedna utakmica u kojoj je Jug dobio Mladost čini mi se 5 razlike, a baš 5 golova je zabio Hrvoje Herceg. Što izvana. Što igrajući na dva metra. Ostalo mi je to u pamćenju kao fenomenalna individualna izvedba, kao i momčadska. Jer u to doba je razlika između  i Juga i Mladosti bila kao da Hajduk u subotu dobije u Maksimiru 3 razlike.

 

Uzvratne utakmice se bolje sjećam. Točnije sjećam se nekih popratnih detalja. Bio sam u rođaka koje mu je rođendan baš taj dan. U njegovo stanu u Lapadu bila je hrpa rodbine tako da smo se mi, 4-5 rođaka 8-15 godina, spustili kat niže u stan od rođakove tetke. Gledali smo, bili nervozni, slavili. Sjećam se da sam kad je Jug obranio prednost (Mladost dobila 8:6) potrčao uza skale javit svima da smo osvojili kup!!!

 

Ipak kako legenda kaže u prvoj utakmicu u Gružu Alen Bošković je zabio 6 golova. Kova ga je koristio na lijevoj strani s igračem više. Igrali su jugaši 3 – 3 igrača više, pa bi se Bošković spuštao na krilo, a Fatović mu je dodavao (sve obrnuto od kasnijih godina). U prvoj utakmici Kova šalje Jurišića na gol već u drugoj četvrtini i do kraja uz Boškovića baš on postaje junak utakmice.

Onda u uzvratu Balićeva partija karijere. Herceg je tada bio najkompletniji i najdarovitiji mladi igrač, odličan i u napadu i u obrani. Ipak u uzvratu velika nervoza na startu, Mladost vodi 3:0 nakon samo 3-4 minute igre. Kasnije ih Emil „razvaljuje“ s tri uzastopne šraube s dva metra.

Doček je bio impresivan. Bilo je to ratno doba, doba izolacije kad se u Zagreb putovalo skoro doslovno cijeli dan. Doba snažnijih emocija nego danas, doba još većeg inata. Osim toga prvi naslov u samostalnoj Hrvatskoj. I bez rata i svega popratnog izazvalo bi to velike emocije, još u situaciji gdje je Jug u odnosu na Mladost tada bio.

 

 

 

Odozdo prema gore na fotografiji:

Tomo Udovičić lijevo, Hrvoje Herceg desno na najdonjem skalinu

Drugi skalin: predsjednik Bazdan u razovoru s Balićem, pa Bijač, Kova, Elvis, Miško, Vaske, Pecotić od čije se uzignute ruke dobro ne vidi Jurišić.

Na trećem skalinu sjede Božo Lujo i Đuro Musladin.

A iznad njih na nogama su: Goran Sukno, Emil, Bošković, Klaić i malo više desno Režić.

 

Zanimljivost je da je na fotografiji, također bez majice, odmah iznad Boškovića i Klaića, i današnji Jugov predsjednik Lukša Jakobušić.

 

Fotografiju možete na dnu teksta viditi u većem izdanju.

 

Sa jug.hr-a prenosimo riječi pojedinih aktera:

Milan Vasić Vaske:

„Sjećanje na taj trofej u meni budi emocije. Iz više razloga, ali najprije zato što smo bili iznimno talentirana generacija koja je iznikla iz rata u Dubrovniku. U ono doba je bilo jako teško igrati i trenirati, ali mi smo uspjeli. Održali smo Juga u tim teškim vremenima. Bilo smo nomadi po Hrvatskoj, a nakon dvije – tri godine nas je dragi Bog nagradio s tim trofejem kojim smo razveselili građane Dubrovnika u vrijeme kad je Gradu bilo teško. Bila je to svojevrsna nagrada za taj teški trud i život kojega smo prolazili svi zajedno.

Kad usporedimo kako je onda izgledao bazen i kako sada izgleda, presretan sam što ovi momci nakon 20 godina mogu igrati i uživati u sadašnjim uvjetima. Jedva čekam okupljanje u subotu jer smo svi krenuli svojim putem. Ne možemo mi pozivati navijačke mase, ali možemo pozvati svoje prijatelje da dođu u Gruž i da se zajedno prisjetimo tog vremena. Bit će to lijepo i za Grad i za nas i za sve one koji su u to vrijeme bili u klubu. Ovo okupljanje će mi biti uspomena za cijeli život.“

 

Božo Lujo:

„Prvo što mi pada na pamet kada spomenemo te godine je naše zajedništvo. Jasno da se odmah sjetim veselja radi osvojenog prvog trofeja u samostalnoj Hrvatskoj. Navijači, pun bazen, doček u Gružu… Kakav je to spektakl bio. Uspomene koje se nikada neće izbrisati .

Mladost je tada bila stvarno najjača momčad u Hrvatskoj i bila je zaštićena sa svih strana. Nešto kao danas Dinamo s Mamićem. Prije svega smo iznenadili sami sebe, a potom i njih i to u prvoj utakmici u Gružu. Nisu ni znali što im se dogodilo, a dobili smo ih tri razlike. Potom smo odličnom taktikom, požrtvovnošću i fantastičnom publikom sačuvali prednost iz Gruža. Na Savi smo na svojoj strani imali dvije trećine bazena.

Ostali smo prijatelji i redovito smo u kontaktu, tako da se zaista veselim ovom okupljanju. Bio je to najljepši dio našeg života i imamo se čemu veseliti. Pozivam navijače, naše prijatelje ne samo na ovu utakmicu, nego na sve utakmice Juga kako seniora tako i mlađih uzrasta. Jug je vazda bio jedno tijelo. Igrači koji igraju u bazenu su srce, a svi mi koji smo prije igrali ili bili uključeni na bilo koji način činimo ostatke tog tijela. Naravno, navijači su duša bez koje ništa ne bi imalo smisla. Zato budimo jedno!

 

 

Te iste godine Jug je bio jako blizu osvajanja i naslova prvaka države. Ušao je u finale po prvi put (prethodna tri su igrali Mladost i Jadran). Odmah u Zagrebu 9:9 i Jugu je u uzvratu dovoljna pobjeda. Igralo se pred praznim tribinama jer je u posljednjem kolu „regularnog dijela“ sudac Klarić pogođen natopljenim kartonom u glavu (igralo se na otvorenom bazenu po kiši). Nekoliko stotina ljudi je ispred bazena gledalo utakmicu na velikom ekranu i navijalo. Put iznad bazena, na Montovjerni je isto bio pun ljudi. Nije pomoglo, ostalo je opet neriješeno, 14:14 (Jug nadoknadio -3 u zadnjoj četvrtini), pa se igrala majstorica u Zagrebu gdje Jug više nije imao snage zaprijetiti.

 

 

 

Što se tiče kupa u njemu je sudjelovalo kao i u PH, 10 momčadi. Mladost i Jadran su bili slobodni u kvalifikacijama, a u dvije grupe po 4 ekipe poredak je bio slijedeći:

1. Primorje, 2. POŠK (tada Slobodna Dalmacija), 3. Medveščak,  4. Kvarner.

1. Jug 2. Solaris, 3. Mornar, 4. Galeb

 

Jadran i Mladost su dobili trećeplasirane iz grupa, a Jug drugoplasiranog iz druge grupe, POŠK-a.

U polufinalu je Jug izgubio u Splitu od Jadrana 8:6, ali u uzvratu sa 12:9 prolazi u već opisano finale.

 

2 komentara na “OKUPLJANJE: Prvi trofej u samostalnoj Hrvatskoj”

  1. Dvije zanimljivosti:
    – falilo je karata pa smo prije utakmice kopirali i razdijelili par stotina (valjda je otišlo u zastaru)
    – dvojica kreativnih su prošvercali smrznutu (morsku) ribu i ubacili je u bazen prije početka utakmice.

    Mislim da se ni prije ni poslije toliko ljudi nije kupalo u bazenu. Pogotovo ne na gostovanju i usred zime. Pola sata poslije utakmice su neki još tražili stvari po dnu bazena.

  2. Snimka utakmice:

    http://www.youtube.com/watch?v=b66cHY4mxXM