Olimpijsko zlato

Ova generacija naših vaterpolista ulazi u sportsku besmrtnost, jučer su pobjedom nad Italijom 8:6 postali Olimpijski pobjednici. Iako smo u prvoj četvrtini imali problema, posebice u napadu, može se kazati da smo i ovu utakmicu dominirali i kako Dobud s pravom kaže dominantno, u stilu američkog košarkaškog Dream teama došli do zlatne medalje.

Početak je odavao veliku nervozu, očito dosta veću kod nas nego kod Talijana. Poveli su odmah u prvom napadu golom Galla sa igračem više, a nakon još 5 minuta Felugo, ponovno s igračem više diže na 0:2. A onda se ukazao Buljo, pustili su ga na samo 4 metra u desnom krilu. Nije baš previše dobro ni opucao, ali Tempestiju lopta prolazi ispod ruke, identično golu Burića (samo je to bilo iz daljega) u prvoj utakmici. U prvoj četvrtini izborili smo sao 1 igrača više, a suđeno nam je 4 kontrafaula.

Talijani su cijelu drugu četvrtinu ostali bez gola, točnije između dva gola Feluga prošlo je ravno 10:20 minuta. Bio je to gol za 3:3. A mi smo u u drugoj četvrtini 2 puta poentirali i preuzeli vodstvo. Prvo je Joka, konačno, odlično zabio sa igračem više, a onda je Barač iskoristio činjenicu da su i njega puštali na 5 metara i to na lijevom vanjskom.

Nakon tog gola Feluga za 3:3 na startu treće četvrtine, dva gola Boškovića. Prvo iz peterca (previsoko dodana lopta, ja ne bi sudio peterac) pa sa igrač više i prvi put vodimo 2 razlike, 5:3 je na kraju treće četvrtine. Period bez talijanskog gola ovaj put je još duži, 11:36 minuta. A mi smo u toj prvoj polovici posljednje četvrtine još dva puta poentirali, oba puta Joković koji je očito čuvao municiju za finale. Posebno fantastičan bio je gol za 6:3, na isteku napada, sa nekih 8 metara, dosta iskosa, malo se izvukao s krila, u suprotni kantun. Tempesti je morao bolje reagirati. Drugoga je zabio sa 2 igrača više, odmah je išao na realizaciju nakon isključenja drugog Talijana. I tako je 4:21 do kraja bilo 7:3. Nakon što je Giorgetti smanjio na 7:4 odmah u idućem napadu, Sukno je riješio sve dvojbe i postigao gol sa igračem više. U zadnje 2 minute Talijani su postigli 2 gola, za malo uljepšavanje rezultata, a posljednji udarac Feluga, sekundu prije kraja Pavić nije ni htio braniti jer je naše slavlje već počelo.

Ponovno smo odigrali fantastičnu obranu, Talijani su imali 2 perioda preko 10 minuta bez postignutog gola. Igrali su i oni žestoko u obrani, ali danas je proradio Joković. Taktika Campagne je bila očita, a i dobra. Puštali su Buljubašića i Barača do besvijesti (na 5 metara od gola su mogli nesmetano cimati), a s druge strane Sukna se čuvalo u presingu i na 7-8 metara. Na Boškovića su isto dosta izlazili, dok su Muslima također puštali osim kada je bio na lijevom krilu. Buljo i Barač su dva puta to i iskoristili, jednom je bio kiks Tempestija, a kod Baračevog gola njegov čuvar je ušao preplitko, posebice što je drugi Talijan već stigao duplirati sidruna. Buljo je imao još nekoliko jako loših pokušaja. Tempesti je krenuo dobro u utakmicu, ali kasnije je primio 2-3 gola što golman njegove klase ne bi smio. A kad je tako Talijani ne mogu pobijediti. S druge strane Pavić nije imao nekih većih obrana poput polufinalnih, ali nije niti jednom kiksao i branio je sve što je morao. Obrana je dopuštala samo bezopasne šuteve, ili bi već blokovi odradili posao. U jednom trenutku utakmice imali smo veći kiks u obrani, odjednom je jedan Talijan ostao sam ispred gola jer je bek izašao pokriti vanjskog?!, ali tu se vidjela genijalnost Sukna. On je to prvi primijetio, i ne samo to nego i stigao se vratiti i presjeći dodavanje. A o kvaliteti naše obrane dovoljno govori i to što smo u 3 i po četvrtine primili samo 3 gola. Onda smo se malo opustili i dali Talijanima da uljepšaju poraz.

Suđenje je bilo u jedra Talijana, očekivano, ali bez pretjerivanja u navlačenju. Mi smo u prve dvije četvrtine imali 3 puta igrača više, i bar dvostruko više kontraprekršaja. S druge strane Talijani 6 igrača više, i tek možda 2 kontraprekršaja. A mi smo puno više igrali zonu od njih. Prva 2 igrača više su nam zabili, i to dosta lagano su izradili pozicije za udarce Galla i Feluga, ali onda je naša obrana zaigrala kao i dosad na ovom turniru, ostatak utakmice su imali 2/8 igrača više s tim da smo im zadnjeg pustili da zabiju u prazan gol. A i igrač više nam je bio odličan, 4/6.

Finale Olimpijskih igara
Hrvatska – Italija 8:6 (1:2, 2:0, 2:1, 3:3)
Suci: Juhasz (Mađ), Borell (Špa)
Hrvatska: Pavić (9), Burić, Bošković 2 (1), Dobud, Joković 3, Buljubašić 1, Muslim, Bušlje, Sukno 1, Barač 1, Hinić, Obradović, Vićan. Izbornik: Rudić.
Italija: Tempesti (10), Perez, Gitto, Figlioli, Giorgetti 1, Felugo 3, Giacoppo, Gallo 1, Presciutti 1, Fiorentini, Aicardi, Premuš, Pastorino. Izbornik: Campagna.

Isključenja: Hrv 11, Ita 9
Igrač više: Hrv (0/1+2/2+1/2+1/1)= 4/6 (67%), Ita (2/2+0/4+1/1+1/3)= 4/10 (40%)
Peterci: Hrv 1/1