Razgovor s predsjednikom

Negdje početkom srpnja, prije nešto više od 20-ak dana, razgovarali smo s predsjednikom Juga, Lukšom Jakobušićem. Bila je to prilika da čestitamo na najuspješnijoj sezoni u 93-godišnjoj povijesti Juga te da protresemo sve aktualne teme; od sastava prve momčadi u idućoj sezoni, dolazi li Jakšić, preko prisjećanja na prošli intervju od prije dvije i po godine, pa do stanja u vaterpolu općenito.

 

 

 

Danče.hr: Čestitke na najboljoj sezoni u jugovoj povijesti, a nije baš lagana konkurencija. Kakvi su dojmovi danas nakon svega?

Jakobušić: Potpuno sam prazan. Odradili smo sve, ali jednostavno nisam proslavio. Možda sam prazan baš zbog cijelog tog puta koji je doveo do ovoga.

Danče.hr: Kakav je osjećaj biti predsjednik nakon ovakve sezone, a pogotovo gledajući protekle dvije sezone bez trofeja, sa smjenama trenera (dva puta u pola sezone) i ostale turbulencije.

Jakobušić: Više dolaze potvrde sa strane. Što se mene tiče, nikad nisam sumnjao niti u sebe niti u ono što želimo kao Uprava od Juga. U ovih 20 dana koliko je prošlo, više je doživljaj kako i koliko to drugi percipiraju. U našem Gradu se podrazumijeva da je Jug uvijek u vrhu, da osvaja, a ako nije – onda ne valjamo ništa. U proteklom razdoblju je bilo puno više kritika i to je ono što me osobno goni. Vjerojatno nismo ni svjesni koliko je ovo velik uspjeh, ne samo u lokalnim i nacionalnim okvirima. Nama je u proteklom razdoblju falio rezultat, ali mi smo od početka znali što radimo. Taj proces je valjda trebao ovoliko trajati. Možda je ovaj uspjeh došao malo i rano, mislio sam da će vrhunac biti slijedeće godine.

Danče.hr: Dojam je da je i fizički izgled sada bolji nakon protekle dvije godine, manje se vidi umor na licu?

Jakobušić: Ne znam baš. Mile Smodlaka me slikao prvi dan mandata i rekao mi „kad budeš iša ća pokazat ću ti ovu sliku“. Dosta sam osijedio u međuvremenu, a mogu i s medicinskom dokumentacijom dokazati da ne izgledam bolje.

Danče.hr: Onda ipak osim praznine ima neko zadovoljstvo koje zrači i daje takav dojam. A možda je to samo jer je brada kraća nego lani 😉

Jakobušić: Ma sigurno da ima i zadovoljstva i ponosa. Najviše zbog obitelji. Kad vidiš koliko su oni sretni i ponosni, onda ne možeš ostati imun, jer u proteklom razdoblju oni su podnijeli najveći teret one nevidljive strane Juga. Koja troši, uzima, udaljava. Zadovoljstvo mi je i zbog cijele Uprave koja je sve ovo proživljavala na sebi svojstven način. Posebno dopredsjednici Dumančić, Kulaš i Konsuo. I na kraju mi je drago zbog Ogija i Vijeka. Znam koliko su ovo željeli, koliko su naporno i neuobičajeno za Juga radili da dođemo do ovoga. Da, zadovoljan i ponosan.

Danče.hr: Pitali smo za ovaj intervju prije negdje 2 mjeseca, tražili ste odgodu za nakon sezone. Sad je lako odgovarat čak i na pitanja danče.hr i nakon 4 trofeja 🙂 ?

Jakobušić: Pa nije, nije nikad lako odgovarati na Vaša pitanja.

Danče.hr: Odmah jedno potpitanje vezano za uspjeh odnosno 4 trofeja, jako dobri poznavatelj vaterpola mi je onda kazao pitaj što će Jugu toliko igrača sa strane, što će mu Garcia, kad će ionako biti prvi u Hrvatskoj, a ne može pobijediti Pro Recco?

Jakobušić: Mi imamo samo jednog stranca, Perronea. Garcia je Hrvat. Vrlić je isto Hrvat. A ako gledamo sa strane, da nisu rođeni u Gradu, mi se nekad ponašamo kao da Jug igra Divlju ligu gdje je pravilo da igrač mora biti rođen na području bivše općine Dubrovnik. Što se tiče konkretno Garcie, moraju se odluke promatrati i u vremenu donošenja, a tada je Sandro Sukno bio igrač Primorja. Hvala Bogu dobili smo i Pro Recca. I to sa Suknom.

Danče.hr: Zna li se ostaje li Perrone, vidimo da se Recco riješio čak i Prlainovića i otvorio mjesto na lijevoj strani?

Jakobušić: Kad su u pitanju Recco ili prije Primorje,  kod dovođenja igrača jedan od motiva im je bio uzimanje glavnih igrača od konkurenata. Imali su u tim svojim namjerama i uglavnom najjači argument – novac. Lani smo vidjeli da postoje i igrači kojima to nije glavni i nerijetko jedini motiv.

Danče.hr: Perrone je izjavio nakon final6-a ostajem u Jugu, a znamo da ima 1+1 ugovor, je i to znači da ako ostaje, da ostaje pod istim uvjetima?

Jakobušić: Super je da želi ostati. Olako se doživljava njegov ostanak, a svi smo imali prilike vidjeti što on znači, ne samo u bazenu.  Znam da to svakoga zanima, ali imali smo praksu do sad, i nema razloga da je mijenjamo, sve što budemo imali reći, reći ćemo na jug.hr.

Danče.hr: Komentar vaše izjave da će Perrone ostati 100 godina u Jugu, ne sjećam se nakon koje je to utakmice osvanulo u čini mi se sportskima?

Jakobušić: I ja sam to pročitao. Izišlo je u Sportskima dan nakon što je Perrone završio u bolnici, a uoči završnice regionalne lige. To bih nazvao slobodnim novinarskim interpretiranjem. Nije to moj stil izražavanja, ali da bi volio da ostane što duže, to bih.

Danče.hr: Komentar još jednog igrača, Jakšić?

Jakobušić: Što ću komentirat?

Danče.hr: Piše se dosta da dolazi u Juga?

Jakobušić: Tako bi mogli svakoga tko se spomene komentirati. Obično se ne piše, osim ovih koji se na taj način reklamiraju. Ali to je normalno.

Danče.hr: Tako je, eto pisalo se o Raduu?

Jakobušić: Točno, ili lani o Luki Bukić.

Danče.hr: Potisnuli smo to u mračnim dijelovima podsvijesti.

Jakobušić: Kako ne, pisalo je u Dubrovačkom. http://dubrovacki.hr/clanak/75028/prijelazni-rok

Danče.hr: Ima li još koji upitan igrač za dogodine iz ove šampionske sezone, Garcia, Vrlić, netko treći? Zna li se tko odlazi?

Jakobušić: Razumijem potpuno interes. Ali jedna od dobrih stvari koje smo mislim posložili je komunikacija iz Kluba. Sve što me pitate su stvari koje logično ne možemo komentirati, koje su u sferi internih klupskih stvari. Mogu reći kome je istekao ugovor: Perroneu, Vrliću, Bautoviću i Pavu Markoviću. Može protupitanje, kakvog bi vi Juga htjeli za slijedeću sezonu? Pratite vaterpolo, po tom poznavatelju ili po sebi, kakav bi bio optimalan Jug u slijedećoj sezoni?

Danče.hr: Što se tiče pitanja od poznavatelja,samo sam htio naglasiti da ni najveći poznavatelji nisu bili takvi optimisti da bi Jug mogao ove sezone osvojiti Ligu prvaka. A čuli smo i na „Večeri s prvacima“ da ste i Vi i dopredsjednik Konsuo, možda još neki u vodstvu kluba bili optimisti i pred Budimpeštu?

Jakobušić: Mi smo to jako željeli i onda smo tu želju pretvorili u optimizam koji je rastao sa svim iskušenjima tijekom sezone. S Kupom je došla prva potvrda da smo na dobrom putu. Nakon regionalne lige kada smo bez Perronea osvojili naslov otvorilo se i za Prvenstvo. Način na koji smo osvojili Prvenstvo Hrvatske pokazalo nam je da imamo se čemu nadati. Na tom putu imali smo i relativno dosta ozljeda (Joković i Macan iz reprezentacije, Perrone slijepo crijevo, Pavo rame) i da ne nabrajam više. Jasno nismo znali da ćemo osvojiti, ali smo znali da smo vrlo blizu. Bili bi pobijedili Recco i sa Tempestijem, ali je činjenica da su se njegovim izostankom igrači opustili i bili su upravo onakvi kakvi trebaju biti kada se događaju velike stvari.

 

Kad budu proglašeni za najbolju momčad Grada, možda i šire, da budu tu, zajedno. Oni koji su to osvojili.

Danče.hr: Još jedno pitanje na temu…

Jakobušić: Niste mi odgovorili što bi vi, kakva bi ekipa Juga bila idealna slijedeću sezonu?

Danče.hr: Obzirom da je sve osvojeno zadržao bih istu momčad. Pretpostavljam da unutar momčadi sve funkcionira…

Jakobušić: Teško se ovakav uspjeh postiže bez vrhunske kemije na svim razinama, a posebno među igračima.  Teško će biti zadržati ekipu na okupu. Ako ništa, zaslužili su da uživaju ovu godinu. Koliko god to glupo zvuči, ali kad budu proglašeni za najbolju momčad Grada, možda i šire, da budu tu, zajedno. Oni koji su to osvojili. Bio bi najveći dobitak da kao europski prvaci ostanemo isti. A svi su drugi mijenjali. I Recco, i Szolnok i Olympiakos. Primorje da ne spominjem.

Danče.hr: Da kažem i glede Jakšića, koji me od svih napisanih najviše zaintrigirao smatram da je potencijal da postane svjetska klasa. Već sad je odličan igrač, a u Juga i uz Kobešćaka bi sigurno napravio dodatni iskorak. Od svih spomenutih samo bih pokušao njega dovesti i to na što duži period. Obitelj mu je iz Grada, znači mogao bi igrati čak i Divlju ligu.

Jakobušić: Niste ni vi ludi. Zadržati cijelu ekipu koja je osvojila sve što se moglo osvojiti u jednoj godini i dovesti jednog od najperspektivnijih mladih igrača na svijetu. Slažem se.

Danče.hr: Kad će se znati sastav za iduću sezonu?

Jakobušić: Nije nam preša. Nemojte da vas uvjeravam, ali znamo kakvi ćemo biti i iduće dvije godine. Pogotovo sad znamo, kad smo europski prvaci. Sve je sustavno. Jasno možemo pogriješiti, ali imamo plan. Bilo bi logično da prije početka Olimpijskih igara imamo posloženu ekipu. I radi nas, a još više radi igrača.

 

Slavlje na Margitszigetu 04.06.2016. – izvor dubrovacki.hr

Danče.hr: Kad smo kod ugovora u ovom dijelu intervju, jako mi je zanimljivo da su npr. Bušlje, Bošković, pa i Bicari i Younger imali višegodišnje ugovore s Jugom, a otišli su iz kluba lani. Dapače,s Bušljom i Boškovićem se i pregovaralo oko novih uvjeta iako su imali te stare, a višegodišnje ugovore?

Jakobušić: U vaterpolu nema managera, nema transfera, jer objektivno nema novaca, tako da se ugovori uglavnom odrade do kraja i prelazi se u drugi klub bez odštete ili se počinje pregovarati sa istim klubom za novi ugovor. Međutim, postoje iznimke, a i ugovori su sa vremenom sve složeniji sa brojnim klauzulama. Navesti ću primjer samo Youngera. Imao je ugovor na 2 godine, ali je zbog privatnih razloga (cura je pošla  igrati košarku u Mađarsku) odlučio preći u Mađarsku. Szolnok je pokazao interes i igrač je došao sa zahtjevom da bi išao. Iako je imao Ugovor i nismo ga bili dužni pustiti, ali nikome ne treba nezadovoljan igrač. Mi smo se tu 2 puta naplatili. Prvi put kad je igrač sam otkupio svoj ugovor, a drugi put kad smo osvojili naslov prvaka Europe.

Danče.hr: Do 2012. igrači su bili pod stipendijskim ugovorima, prema kojima nisu imali plaćene doprinose. Tada se to promijenilo i sa novim ugovorim došla je obveza plaćanja doprinosa. Je li istina da klub to nije ispoštovao te da je čak 10 igrača (što bivših, što sadašnjih) porezna uprava ovršila, nekima i blokirala račune? Kakva je tu trenutna situacija, jesu li ti dugovi naknadno i u potpunosti isplaćeni?

Jakobušić: Žao mi je da o tome nismo pričali prije godinu dana kada je to bilo aktualno. To je bila jedna vrlo neugodna situacija i za igrače i za nas. Činjenica je da igrači imaju stipendijski ugovor dok su srednjoškolci ili studenti, a nakon toga postaju tako reći zaposlenici. Kao što znate krajem godine smo se svi morali uskladiti sa novim Zakonom o sportu. Tu se dogodila razlika kod onih igrača koji imaju status vrhunskih sportaša i kod prijava su im retroaktivno obračunati doprinosi na ime vrhunskih sportaša od dana kad su stekli taj status od Olimpijskog odbora. Istina svi su i izjavili žalbe na takvu odluku i čeka se još uvijek rješenje, ali nažalost žalba ne odgađa plaćanje. Koliko mi je poznato svi su izmirili sve obveze.

Danče.hr: Postoje li još kakva druga dugovanja prema bivšim i sadašnjim trenerima i igračima? Poznato je da su igrači konačno dobili stanove koji su im bili u ugovorima još prije 6-7 godina, čini mi se da je i Smodlaka tu što znači da se to vuče i još puno dulje. Zašto se dovode skupa pojačanja, prije Ivović, Janović, Azevedo itd, danas Perrone i ostali, ako se domaćim igračima tako puno duguje?

Jakobušić: Ne samo Smodlaka, već i Fatović i Vićan… hvala Bogu sada je to vrijeme iza nas i u protekle dvije godine uspjeli smo ta krupna dugovanja u potpunosti anulirati. Hvala im svima još jednom na strpljenju. Bili su vrlo korektni prema Klubu kojemu su tako puno dali, ali je u konačnici i on njima. Većini njih je Klub omogućio da budu nešto, da budu bitni. Dao im bazu i sigurnost za sve što će dalje raditi u životu. Što se tiče stranaca, mogu govoriti samo o Perroneu. On nije najplaćeniji igrač, ali i da jest, mislim da ne bi bilo nezasluženo.  Što se tiče trenutnih dugovanja, odnosno plaća prema trenerima i igračima, dovoljno je da Vam rečem da smo uhvatili ritam isplata mjesec za mjesec. Izvršili smo sve obveze i prema igračima i radnoj zajednici i za 6.mjesec.

Danče.hr: Kako izgleda priprema Kluba za final6? Primjerice od osvajanja PH pa do 4.6.?

Jakobušić: Priprema je bila vrlo studiozna na svim razinama kluba. Između ostalog išli smo toliko daleko da smo analizirali sve prethodne završnice Eurolige i tražili razloge neuspjeha. Možda bi ovo pitanje trebali postaviti direktoru ili treneru koji su odradili taktički, ali i operativno najveći dio posla.

Danče.hr: Večera s prvacima, odlično organizirana proslava.

Jakobušić: Obzirom da su igrači odmah nakon par dana išli sa reprezentacijom i da je počinjalo Europsko prvenstvo u nogometu, trebalo je nešto organizirati u kratkom roku. Zbog svih događanja i raspleta izostala je zajednička večera sa igračima u Budimpešti, pa smo tu istu večeru organizirali u Gradu. Toj večeri smo priključili one koji su tijekom sezone bili vezani uz prvu ekipu i davali joj podršku na putu do povijesnog uspjeha. Kako je ipak europski trofej najvrjedniji, a ujedno je i jedini osvojen van Grada tu smo se večer prisjetili i ostalih europskih trofeja. Drago mi je da Vam se svidjelo. Bilo je decentno i sa stilom.

 

Daj Bože ako osvojimo 5. trofej ove godine (Superkup protiv Brescie u prosincu) i na taj način okrunimo jednu iznimnu sezonu. Ne samo za Jug. Već bi rekao i za Grad, ali i za hrvatski vaterpolo.

Danče.hr: Jeste li očekivali da će Grad organizirati doček na Stradunu?

Jakobušić: Bilo je upita od gradske uprave da li treba pomoć u organizaciji dočeka, ali obzirom da smo sletjeli u Dubrovnik tek u nedjelju u 23:30h dogovorili smo se da ćemo upriličiti samo doček na aerodromu. Na tom dočeku se pojavila i Predsjednica koja je svemu tome dala još jednu svečaniju i važniju notu.

Danče.hr: Može li klub organizirati takav doček bez potpore grada?Bilo bi jako lijepo i prema igračima, a i sam klub bi dobio sigurno dodatni medijski prostor s atraktivnim dočekom?

Jakobušić:  Može, ali nema potrebe Grad isključivati iz takvih događanja, pogotovo kada Grad želi sudjelovati. Grad ima infrastrukturu, lakše zatvara troškove samog dočeka i svemu daje jednu širu konotaciju. Uostalom Jug je simbol Grada i kao takav je vidljivim i nevidljivim nitima povezan sa Gradom. Nama je bilo najjednostavnije organizirati koncert Jole na Stradunu. Dođu sugrađani, navijači ali i turisti. Što zbog Jole, što zbog gratis zabave. Izađu jugaši, vrte se snimke, svi ih  pozdrave i pođe slika u svijet sa dočekom od nekoliko tisuća ljudi.

Ovaj put smo se odlučili na jednu «soft» varijantu, iz razloga koje sam naveo prije, sa time da nismo odustali od jedne vrhunske zabave na otvorenom…to može biti uoči sezone (planirali smo predstavljanje ekipe na Stradunu) ili daj Bože ako osvojimo 5. trofej ove godine (Superkup protiv Brescie u prosincu) i na taj način okrunimo jednu iznimnu sezonu. Ne samo za Jug. Već bi rekao i za Grad, ali i za hrvatski vaterpolo.

Danče.hr: Komentar izostanka nekih gostiju na „Večeri s prvacima“ čuli smo tamo da su trebali doći i Luko Vezilić i Božo Vuletić – nije bilo zlatnih olimpijaca Dobuda, Bušlje, Vićana, Sukna i Boškovića?

Jakobušić: Zbog kratkoće vremena od samo dva dana za organizaciju dogodilo se da nekoliko prijatelja Kluba koji su van Dubrovnika nisu mogli doći, a neki su nažalost imali već dogovorene obaveze. Ponavljam, ovo je bila Večera s prvacima i naglasak je bio na onima koji su najviše zaslužni za ovu povijesnu sezonu. Ovim putem se ispričavam ako ima netko tko je trebao biti, a da nije dobio pozivnicu.

Danče.hr: Nije bilo ni legendarnih kapetana Fatovića i Đura Savinovića, najtrofejnijeg trenera Emila Nikolića?

Jakobušić: Osobno sam ih sve zvao. Gospar Đuro nije bio u Gradu taj dan, Emil je bio u Zagrebu i nije mogao doći, a Elvis je nažalost bio u Sydneyu. Dobro je da se gleda tko je bio i da se propituje. To znači da je ljudima stalo. Bit će prilike vrlo brzo da se svi skupa okupimo i proslavimo nadam se nove trofeje.

Danče.hr: I zadnje pitanju u ovom bloku, koji je status odnosno odnos Dobuda i Juga danas? Jer spominjali ste tužbu u jednom istupu u Dulistu.

Jakobušić: S Nikšom je sporazumno raskinut ugovor.

Danče.hr: Sjetimo se par pitanja iz starog intervju od 19.01.2014. Kako ste zadovoljni s posjetom utakmica, spomenuli ste to prilikom izbora za predsjednika prije skoro 2 i po godine kao najvažniju zadaću?

Jakobušić: U jednom razgovoru nakon osvajanja Lige prvaka rekao sam iako je Liga prvaka najvažniji trofej, da mi je najdraži naslov prvaka Hrvatske. Osvojili smo ga u Gružu pred prepunim gledalištem. Sve u bijelom. Osvojili i imali sa kime proslaviti. Vrh.

Kao cilj i želju prije izbora sam stavio pun Gruž i da se traži karta više. Taj dan se upravo to dogodilo. Imao sam molbe za preko 100 karata na sam dan utakmice. Po tome se može reći da smo ispunili tu najvažniju zadaću, ali to je proces. Treba težiti uvijek višemu. Nadam se i u sljedećoj sezoni podršci kao u prethodnoj. Nemojte zaboraviti da imamo preko 800 pretplatnika, što je značajno i van vaterpolo okvira.

Danče.hr: Tada smo najviše pričali o Jadranskoj ligi, kako ste danas zadovoljni s tom ligom? Odnosno konkretnije, komentar tada rečenog: „Više od svega treba nam marketing, da pobjednik ide direktno u ligu prvaka, da postoji nagradni fond?“

Jakobušić: Nažalost nije se puno promijenilo. Ustvari čini mi se da se mijenja, ali na gore. Kao da su svi prepustili da to ide inercijom. Regionalna liga sa tržištem od skoro 23 mil. ljudi je jedinstveno tržište za plasirati robu i usluge. Vaterpolo je jedan od najtrofejnijih sportova na ovim prostorima. Akademski sport. Osim mane da se 90% toga ne vidi na utakmici, da je ponekad nerazumljiv sport i da sudci mogu imati relativno veliki utjecaj, sve drugo mu ide u prilog. Treba graditi priču na pozitivi. Voda je kao medij sama po sebi čista, imamo 90% tijela koje je golo, koje je atraktivno, za žensku populaciju. A ne treba završiti velike škole da se zna da je bilo koja kupovina bazirana na  emocionalnoj komponenti i da su ključan faktor žene i djeca. E sad kad na sve to dodate trofeje i akademski pedigre, imate vrhunski proizvod. Malo sam proširio priču, ali shvatili ste. Mi to u Jugu konstantno radimo na lokalnom nivou, a nadam se da ćemo i na nacionalnom. Nažalost sami.  Za regionalni iskorak trebaju se svi uključiti.

Danče.hr: Komentar, obzirom da aktualno vodstvo lige u 2 godine nije napravilo ama baš ništa po ovim stavkama mislim da je vrijeme  da na njihovo mjesto dođu novi ljudi.

Jakobušić: Najlakše je micati. Možda je dovoljno ubaciti mlađe snage da pomognu sa idejama i realizacijom. Ali kako nisu napravili? Formirali su ligu. Nije to mala stvar. I ona opstaje. E sad do kad će na ovaj način, to je pitanje. Potrebno je izaći iz stereotipa i imati malo šire razmišljanje. Sve je više manje izmišljeno. Dovoljno je pokušati  iskopirati neke uspješnije i popularnije sportove. Vrlo često se vaterpolo djelatnici koji su aktivno igrali bave marketingom i upravljanjem, a ovi drugi koji su tu radi upravljanja, bave se taktikom i vaterpolom. Mislim da bi čelnici UO-a TRVL-a trebali angažirati specijalizirane agencije da zapakiraju ovaj naš proizvod i da ga plasiraju. Ali ne da ih deklarativno angažiraju, a da oni i dalje vrte svoje sitne klupske interese. Slažem se i sa time da Jug kao jedan od nositelja kvalitete treba biti maksimalno angažiran, inicijator i pokretač promjena, ali moram priznati da su ti pokušaji i razgovori barem do sada za mene  bili demotivirajući. Možda sam malo frustriraniji što se toga tiče nego što bi trebao biti.

Danče.hr: Tada se spominjalo i da će Srbi pronaći sponzora za zajedničku ligu, a znamo da oni ne mogu naći sponzora ni za svoje potrebe.

Jakobušić: Da se je tad inzistiralo da prije sudjelovanja donesu potpisan sponzorski ugovor vjerojatno se nikad ne bi niti formirala liga. Činjenica je da se je olako prošlo preko toga, ali nisu se ni ostale članice Lige ubile baš od traženja sponzora. Vjerujem da pozitivan rezultat na olimpijskim igrama bilo koje reprezentacije članice lige ili čak više njih može biti dobar zamah za rješavanje i ovog problema. Bez značajnijeg uključivanja gospodarstva svih zemalja ovo će i dalje biti liga sa percepcijom se igra samo radi sudaca. Naime, oni jedini imaju dio naknada od glavnog sponzora – Triglav osiguranja.

Danče.hr: Još jedan komentar, rekli ste i da će Jug predložiti da središte lige bude u Dubrovniku, očito ništa od toga, ali i inače Jug ima premalo inicijativa glede bilo čega u HR vaterpolu. Gledate svoja posla, odnosno vlastiti klub.

Primjer gdje bi možda mogli više se založiti za svoj klub, odnosno pojedince u ovom slučaju igrače je slijedeći: I onda smo imali puno primjedbi na račun sastava reprezentacije, vi i direktor i ostatak uprave ste uvijek po dubrovački diplomatski raspoloženi, puno nam se više sviđa Kobešćakom nedavni konkretni istup da je očekivao konkretno Markovića i Fatovića na Tuckovom popisu (za jednu utakmicu kvalifikacija Svjetske lige)? Danas je aktualniji slučaj Obradovića kojega je Tucak uvrijedio izjavom da kvalitetom ne spada na spisak 19 igrača koje je pozvao na pripreme. Zašto Jug kao klub ne reagira na takve uvrede? Kao što nikad nije ni potegnuo pitanje Markovićevog pozivanja u reprezentaciju.

Jakobušić: Morate shvatiti da sam ja njima nebitan. Nepoznat sam. Prvo, moram dvaput ući u prostoriju da me primijete, a kad idemo negdje, direktor ide ispred mene i predstavlja me. Sa druge strane su sve poznati bivši igrači, osvajači medalja.  Oni su prepoznatljivi. Oni su se toliko identificirali sa vaterpolom da imate osjećaj da nema nitko tko bi to mogao raditi bolje. Što je najgore, i oni to misle. Često bilo kakvu inicijativu doživljavaju kao napad na njih same, pa su onda i reakcije dosta grčevite. Osobno sam još lani odlučio energiju potpuno usmjeriti na Jug gdje hvala Bogu vlada neka druga vibra i pravila i gdje postoji sustav koji ima glavni cilj – napredak i boljitak Juga. Pojedinac je u službi Kluba. Nitko se ne može izdići iznad Kluba.

Što da Vam rečem o odnosu sa izbornikom kada je isti bio u Budimpešti, ali nije čestitao Klubu povijesni uspjeh. Možda je čestitao nekom igraču ili navijaču, ali niti meni niti Jugu nije. Ni pismom ni razglednicom. Kad je već tako, onda je bolje, kako ste rekli: da se postavimo dubrovački diplomatski. I radi njega, ali i radi nas.

 

Trener Kobešćak objašnjava koliko će ovu sezonu bit teško ponoviti

a predsjednik razmišlja, ali ne i nemoguće

 

 

Danče.hr: Komentar Garcie u reprezentaciji Hrvatske?

Jakobušić: Osobno nisam za ove kombinacije sa strancima. U niti jednom sportu. Što se tiče Xavija, on je prije svega iznimna osoba sa izrazito kvalitetnim ljudskim osobinama i on će ovoj reprezentaciji dati novu dimenziju, kao što je i Jugu. Sa njima je medalja vrlo izgledna.

Danče.hr: Neću pitat više ništa glede HVS-a, ako želite nešto sami dodati?

Jakobušić: Nema potrebe.

Danče.hr: U tv dnevnicima se isticalo kako je Jug kao prvak Lige prvaka dobio 50.000 EUR i kakav je to sitniš u odnosu na nogomet, a i košarku te rukomet. Ipak puno je to više nego prije 5-6 godina kad je prvak dobio čini mi se 17.500 EUR?

Jakobušić: Točno. Novi format Lige prvaka koji je počeo prije 3 godine sa wild card-ovima donio je i nešto veće nagradne fondove. Treba napomenuti da svi klubovi sudionici grupne faze dobijaju novac, a ne samo prvi ili prva tri. Mislim da šesti dobije cca 30.000 Eura. Tako da je to iskorak, ali i dalje nedovoljno da to bude motiv Klubovima za veća ulaganja u igrače i rezultat. Mi kao vlasnici wild-carda trebamo svake godine uplatiti 30.000 Eura LEN-i za sudjelovanje. Što ćemo govoriti o relacijama i usporedbama kada se zna da većina Euroligaških vaterpolo  klubova ima budget kao jedan srednje plaćeni košarkaški igrač Eurolige.

Danče.hr: Očekuje li se pomak naprijed u tom segmentu, da dočekamo da i vaterpolski klubovi mogu zaraditi igrajući u Ligi prvaka?

Jakobušić: Naravno. U 4.mjesecu su bili izbori u Londonu za novog čelnika LEN-e i u programu smo mogli vidjeti planove i smjernice općenito za vodene sportove, pa tako i za vaterpolo. Mišljenja sam da treba napraviti napraviti jedan radikalniji iskorak. Nije dovoljno ići ovim tempom kojim sada idemo. Bio je plan da se ovu godinu proširi wild-card na još 4 zemlje (Francuska, Nizozemska, Rumunjska i Rusija), ali je nažalost to prolongirano za godinu dana. Puno je praznog hoda.

Danče.hr: Kakav je status Juga u LEN-i? Ove godine ističe trogodišnji wild card?

Jakobušić: Tako je, 8 klubova koji su imali wild card u protekle 3 godine više-manje će zadržati status i u sljedećem trogodišnjem razdoblju. Iznimka su Pro Recco koji je zamjenio Bresciu već ove godine, te Szolnok koji će sljedeće godine zamijeniti Eger i biti tkz. domaćin FinalSix-a u Budimpešti krajem 5. mjeseca. Jugov status je neupitan i dobili smo upravo ovih dana i pismenu potvrdu da imamo wild card i sljedeće 3 godine.

Danče.hr: Jug ima fenomenalnu suradnju s ArenomSport, često ste u udarnim terminima, prenose se sve utakmice? Usporedio bih Jugov status na televiziji sa situacijom kao da jedna županija ima bolji status od čitave Hrvatske, jer smo svjedoci da HVS nije u stanju organizirati čak ni prijenos finalna PH na nekoj od televizija.

Jakobušić: Prijašnjih godina smo mi plaćali televiziji da nam prenose Ligu prvaka (dizanje na satelit i sl.), a završnice prvenstva su ovisile o dobroj volji čelnih ljudi sportskog programa HTV-a. Suradnja sa ArenaSport-om traje već dvije godine i nastavlja se. Osim regionalne lige imamo ugovor i za sve utakmice Lige prvaka iz Dubrovnika, ali što nam je još važnije i sa gostovanja. Ne samo da sve troškove pokriva ArenaSport već imamo i marketinške minute koje itekako koristimo i komuniciramo sa našim sponzorima. Ta suradnja se je ove godine proširila i na FinalSix, tako da smo prvi put u Hrvatskoj imali priliku gledat svih 7 utakmica završnice Lige prvaka.

Danče.hr: Čini mi se da je Jug prije dogovorio suradnju s Arenom nego što je to sama regionalna liga dogovorila?

Jakobušić: Točno. Kada smo od HVS-a i UO TRVL-a dobili na stol predugovor sa SportKlubom činilo nam se da možemo ispregovarati puno bolje uvjete nego su nam prezentirani. Dogovorili smo sa ArenaSportom multimedijalna prava ne samo za sve utakmice iz Dubrovnika, već i za sve utakmice Lige prvaka nad kojom Savezi i nemaju ingerenciju. Na kraju je ArenaSport poslala ponudu i za Regionalnu i obzirom da je ponuda bila višestruko bolja, sva 4 saveza su prihvatila istu. Iako je SportKlub dostupan nešto većem broju gledatelja u regiji, ArenaSport je sa 770 prijenosa vaterpolo utakmica u ovoj godini, što u live prijenosu što u snimci učinila da je vaterpolo uz bok sa košarkom po gledanosti u Hrvatskoj. Nešto ispred je rukomet ove godine. Nogomet je sa pravom nedodirljiv.

Danče.hr: S druge strane HTV prenosi završnicu rukometne i košarkaške lige prvaka gdje nema hrvatskih klubova, a vaterpolo ništa?

Jakobušić: Radi se o nacionalnoj televiziji koja ima obavezu pokrivati sve događaje od nacionalnog interesa, a zauzvrat su svi građani koji imaju TV prijemnik obavezni plaćati pretplatu.

Kada oni ne prenose  finalnu utakmicu (da ne spominjem cijeli turnir) Lige prvaka gdje najtrofejniji hrvatski sportski kolektiv postaje jedini Europski prvak u toj godini, pitam se da li onda pretplatnici trebaju izvršavati svoju obvezu. Barem u Dubrovniku.

 

Neprirodno je da se zimi igra vaterpolo. To je isto kao da skijanje prebacimo da se održava ljeti, i stavimo ga u dvorane.

Danče.hr: Kakva je situacija s mlađim uzrastima? Dosta se trenera promijenilo u vašem mandatu, zbog čega?

Jakobušić: Sad ste me zatekli, ali mislim da je samo jedan trener napustio Klub. Promjena na koju vjerojatno mislite dogodila se prije mog dolaska na čelo kluba. Obzirom da svi treneri nisu bili profesionalci već su ujutro radili u raznim firmama, a popodne su honorarno trenirali djecu, donijela se odluka da se ponudi svima da budu zaposlenici Kluba, profesionalci, odnosno da se isključivo posvete radu s djecom. A to znači rad i ujutro i popodne. Zbog samog fokusa, ustroja, ali i sve češćih putovanja. U tom trenutku je nekoliko njih odlučilo ipak zadržati postojeća radna mjesta (zbog redovitih i većih primanja).

Danče.hr: Spomenut ću jedno ime, Maro Pulić je dobio nagradu za najboljeg trenera u Hrvatskoj pa je prestao s radom u klubu, zašto?

Jakobušić: Upravo je to taj jedan. Maro je početkom kalendarske, a sredinom natjecateljske godine dobio mogućnost stalnog zaposlenja kao profesor tjelesnog odgoja u srednjoj školi. Mogao je zadržati posao u Klubu ili prihvatiti izazov u školi. Zbog prijašnjih odluka nije bilo opcija kombinacije i kao profesor sa diplomom odlučio je prihvatiti posao u školi. Ispratio je generaciju do kraja i sa njom osvojio prvenstvo Hrvatske i igrao finale Kupa. Krajem godine mu je uručena nagrada za najboljeg trenera, a sredinom ljeta je prešao u školu. Šteta.

Danče.hr: Postoji li jedan objektivan problem, čini mi da svaka kategorija ima previše djece na treninzima, da svatko ko plaća članarinu mora i trenirati i da se tako jako otežava kvalitetan rad trenerima?

Jakobušić: Klub mora imati širi društveni kontekst. Morate omogućiti svoj djeci da sanjaju svoj san. Svi žele jednog dana biti jugaši, igrati za prvu ekipu, osjetiti puni Gruž. Činjenica je da do određene dobi možete tolerirati masovnost i želju roditelja i djece da se počne trenirati sa loptom što prije, a da se preskoči elementarna stvar – plivanje. Kasnije to dolazi na naplatu i otud možda razočaranja roditelja i djece statusom. Još jedan problem imamo, a to je nepostojanje drugog Kluba u gradu i bližoj okolici. Jug godinama postiže vrhunske rezultate i često je ta selekcija iz juniorskog u seniorski pogon neumoljiva na ovom nivou. Često se djeca razočaraju i izgube samopouzdanje i na kraju odustanu od vaterpola, a možda bi igranjem za druge klubove i skupljanjem iskustva došli u priliku da igraju za seniore. Navesti ću samo jedan primjer, pitanje je što bi bilo sa vrlo bitnim igračima Juga, Pavom Markovićem i Paulom Obradovićem da nisu jedno vrijeme proveli u Gusaru iz Mlina dok je igrao prvu hrvatsku ligu.

Danče.hr: Kad je Kobešćak stigao za trenera radili smo intervju i tu smo spomenuli kup koji je te godine imao samo 7 sudionika. Mladost je mogla doći do trofeja samo s dvije utakmice. Razgovarao sam s dosta ljudi iza toga, razrađivao sam jedan prijedlog da se kup igra ljeti i da nastupaju svi klubovi, da se igra u moru, da se igra u Omišu, Korčuli, Mlinima, Cavtatu, Biogradu, Voloskom itd… Ali sam na kraju odustao od prezentiranja te ideje HVS-u, kakvo je stajalište Juga, bi li pristali da se bar kup igra ljeti, da finale bude u devetom ili desetom mjesecu?

Jakobušić: Ne samo Kup. Zašto se cijelo prvenstvo ne bi igralo ljeti. Počinje u rano prolijeće i završava početkom jeseni. Svake 4 godine se nakratko prekine prvenstvo zbog Olimpijade. Kup može biti šlag na kraju. Ljeti imate medijskog prostora koliko god hoćete. Koliko klubova ima otvorene bazene. Uzmite primjer Splita i njihova 3 kluba. Svaki ima svoj prekrasni otvoreni bazen, a zimi se bore za termine u jednom zatvorenom. Usporedite samo posjećenost ljeti otvorenih bazena u nižim natjecanjima  i zimi plivališta u prvenstvima ili Ligi prvaka. Neprirodno je da se zimi igra vaterpolo. To je isto kao da skijanje prebacimo da se održava ljeti, i stavimo ga u dvorane. Možda bi trebalo stvarno početi sa Kupom. Kup je uvijek bio najmasovnije natjecanje. Skupština je 25.rujna, pa eto prilike da se odmah usvoji isto.

Danče.hr: Jug je najavio da će predložiti Đuha u kuću slavnih, u kojoj je to fazi?

Jakobušić: Bilo nam je nelogično da nema niti jedne prijave, a kamoli člana Juga u Kući slavnih, pa smo na Upravi donijeli odluku da ćemo predložiti Veselina Đuha, najtrofejnijeg Dubrovčanina i jednog od najtrofejniji vaterpolista Hrvatske za prijem u Hall of Fame. To smo i napravili. Nažalost to ne ide automatizmom i treba proći i nekoliko godina za cijeli proces. Kao i u svemu i tu treba lobirati. Nadamo se da ćemo uskoro imati tu privilegiju da imamo svog člana u toj vrlo utjecajnoj instituciji.

Danče.hr: Zadnje pitanje, kakvi su ciljevi za slijedeću sezonu, može li se ponoviti ovakva sezona, odnosno obraniti čak i naslov prvaka Europe? Znamo da čak ni Pro Recco osim tamo 2008. u Barceloni (a svi se dobro sjećamo načina kako su to napravili) nije uspio obraniti ovaj naslov?

Jakobušić: Nama sezona još nije gotova. Imamo Superkup u prosincu i to nam je vrlo važno natjecanje. Sada kada smo ostvarili povijesni uspjeh i osvojili 4 trofeja u jednoj sezoni i dobili priliku za još jedan, bilo bi iznimno osvojiti i 5. Svi znamo da je teže braniti nego osvojiti. Ukoliko Primorje i Mladost, odnosno Partizan i Jadran HN ostanu u ovim okvirima, a mi uspijemo zadržati gro ekipe od ove godine, onda imamo velike šanse za ponoviti 3 trofeja (Kup, regionalna  i prvenstvo Hrvatske). To bi i bili neki ciljevi uz plasman na završnicu Lige prvaka. Bez obzira koliko smo trofeja osvojili, jedina je vrijednost ako to možemo ponoviti. Ova Vaša primjedba za vaterpolo stoji, ali ni u nogometu u zadnjih 25 godina niti jedan klub nije uspio dvije godine za redom osvojiti naslov europskog prvaka. Treba li veći motiv?!