Sve je pogrešno, i forma i saržaj!

Nedavno smo dobili najavu o testiranju još jednih novih vaterpolskih pravila. To se trebalo dogoditi na Svjetskom kupu tijekom zime i proljeća, ali iznenada, poput groma iz vedra neba, nova pravila su usvojena 9. studenog 2024. Još jedan set novih pravila.

Kada komentiram sudačke odluke, često kažem: „Ovo je po novim pravilima“, ili „Ovo bi bio peterac čak i po starim pravilima“. Međutim, dok su neka pravila još uvijek nova, stiže nam cijeli niz još novijih pravila. Potpuno besmisleno. Osim toga, nemamo nikakvu analizu o tome što su prethodne izmjene donijele ili što će nova pravila donijeti. Pravila se mijenjaju ovisno o tome tko trenutno ima moć utjecati na onoga koji donosi odluke. Trenutni predsjednik WA, Husain Al Musallam, ima ozbiljnih problema s pravosuđem u svojoj zemlji – optužen je za korupciju – i pronašao je utočište u Budimpešti. Najavljeno je i preseljenje sjedišta WA u glavni grad Mađarske, gdje sada Kemeny i Molnar guraju izmjene pravila. Nije teško zbrojiti dva i dva. Standardna procedura nalaže da TWPC, tj. Tehnička vaterpolska komisija, kojom inače predsjedava Molnar, predloži pravila na usvajanje Birou koji donosi odluke, a u kojem sjedi oko 40 ljudi, od kojih 37 nema veze s vaterpolom. Kako je velika većina vaterpolskog svijeta protiv, Mađari su progurali da se izmjene odmah usvoje, i to jednoglasno, iako su, primjerice, članovi Biroa Josip Varvodić i Vanja Udovičić čiji su savezi izrazito protiv. Vardović je iz plivačkog saveza, ali predstavlja i vaterpolski. Do sada su i on i HVS to uvijek naglašavali. Zašto i oni nisu glasali protiv? Koliko imam informacija, oni su izbjegli glasanje jer, umjesto da predstavljaju saveze, predstavljaju sebe i svoje interese – nije pametno biti kontra predsjednika.

Skraćenje terena s 30 na 25 metara i napada s 30 na 25 sekundi, odnosno drugog napada s 20 na 15, najvažnija je izmjena. Koliko je to mudro promišljeno pokazuje druga izmjena: sada bilo koji igrač može uzeti crvenu golmansku kapicu i stati na gol. Ali taj igrač s crvenom kapicom, primjerice broj 5, nema pravo izvaditi obje ruke iz vode dok je na golu. Ovo bi bilo smiješno da nije žalosno. Znači, stavit će golmansku kapicu kako bi se i dalje ponašao kao „običan“ igrač?! Briljantno. Zašto onda ne ostane u bijeloj ili plavoj kapici?

Jednako tako, izostala je analiza i kod ovih važnijih izmjena. Što će nam donijeti? Još bržu igru i više grešaka? Više klinča jer se manje pliva, što znači da nam ne trebaju toliko plivački spremni igrači, koliko oni snažniji u hrvanju? Ili možda samo plivanje gore-dolje bez pauza? Što ovo znači za razvoj kontranapada, budući da svi treneri ističu kako je za kontranapad ključan veći prostor? Ako sada imamo teren udaljeniji od gledatelja, u kojem drugom sportu je skraćena dužina terena za 17%, i što je to donijelo tom sportu? Ako se teren skraćuje, zašto se ne sužava? I hoće li to biti sljedeća izmjena? Hoćemo li izbaciti sedmog igrača i ukinuti poziciju klasičnog sidruna?

Jesu li pravila ključni problem vaterpola? Jasno je da nisu. Rekao sam i ranije – zabranio bih bilo kakve izmjene barem 10 godina da vidimo čime će se velike vođe baviti u tom razdoblju. Bi li za vaterpolo bilo važnije izmijeniti kalendar pa da se igra ljeti? Divlja liga i Prva hrvatska vaterpolska liga su dva neusporediva natjecanja – Divlja liga ima nekoliko puta više publike po utakmici, finale, a ne samo finale, je mnogo veći spektakl od bilo koje utakmice nacionalnog prvenstva. U kojem to sportu profesionalna natjecanja imaju znatno manje gledatelja od amaterskih? Gdje su TV prijenosi na razini kvalitete od prije 40 godina? Gdje glavni dužnosnici izražavaju žaljenje sucu koji nije sudio finale koje je po njihovom mišljenju zaslužio, ali se ne ispričavaju igraču koji je nepravedno ostao bez šanse za olimpijsku medalju? U kojem sportu na finalu najelitnijeg natjecanja nema dovoljno svjetla za TV prijenos, ili gdje novinari ne mogu intervjuirati igrače jer su smješteni u bučnoj zoni? Ili gdje vodeći čelnici pumpaju lopte prije utakmica – nije otišlo u povijest s Lonzijem, to je i Molnar radio nedavno u Dubrovniku? Kad bi se riješili svi kalendarski, promotivni, marketinški i televizijski problemi, možda bi bilo vremena za raspravu o pravilima koja se tiču taktičkog aspekta igre.

S ovim izmjenama ulazimo u samu srž sporta, ali nijedno od ovih pravila neće pomoći u rješavanju stvarnih problema vaterpola, štoviše, moglo bi ih i povećati. Najveći problem? Velik broj sudačkih odluka donosi se za događaje na dijelu terena gdje lopta nije prisutna. Umjesto da sudac mora objasniti što i kome je dosudio – kao što imamo u američkom nogometu – ide se u smjeru izmjena koje smanjuju utjecaj klasičnog sidruna jer to odgovara jednoj reprezentaciji. Najaviš testiranja pravila, a onda čak ni to ne provedeš, već naprasno preko noći usvojiš izmjene. JEDNOGLASNO! Volio bih čuti Varvodića i Udovičića kako bi objasnili svoje stavove. I to ne samo o sadržaju, nego i o formi, kako im je ovakav način donošenja odluka prihvatljiv. Kad u bolnici nekoga operira, zar je bitno je li baš kardiokirurg operira srce, mogao bi i pedijatar recimo, oba su liječnici. Jesu li oni bliže jedan drugome nego ovi iz skokova u vodu vaterpolu? Ili zašto bi se pacijenta pripremilo za operaciju, napravilo neke nalaze, pripremilo njegovu krvu grupu…odma na stol!  Tako se, čini se, donose odluke u vaterpolu.
Za većinu ostalih, koji su tu sudjelovali, nikad nisam čuo od Musallama, preko Ramsamyija, Dunna, Neuburgera, Orihuelu, Zhou, Al Jabira, Al Kishryija i ostale. Evo popisa onih koji su donijeli odluku pa samo možete provjeriti koliko ih je iz svijeta vaterpola: LINK

Nova pravila ne donose ništa, a mogu puno toga oduzeti. Predlažem da i u plivanju skrate bazen – zašto bi se plivalo u 50-metarskim bazenima kad možemo u 45-metarskim? Dobit ćemo niz novih svjetskih rekorda. Nadam se da se može pronaći kritična masa koja će reći „dosta“, ili kako je to lijepo rekao Vedran Jerković:

„Po ne znam koji put – vaterpolo se mora maknuti iz FINA-e i LEN-a, te imati svoju europsku i svjetsku organizaciju. Prvenstva u Hrvatskoj, Mađarskoj, Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Francuskoj, Srbiji, Crnoj Gori… treba igrati ljeti, a svjetska i europska prvenstva zimi, uz izuzetak svake četiri godine zbog Olimpijskih igara. Za sve one koji kažu da je to nemoguće – ili su dio skupine koja prezire ovaj sport i sada ga uništava, ili su nesposobni i ne vide dalje od vlastitih interesa.“