Volim ovaj sport i ne želim da se ugasi
Još prije 25 dana napravilii smo intervju s Tonyjem Azevedom. Tad smo dobili mail čije smo dijelove i objavili, a radilo se o osnivanju udruženja vaterpolskih igrača. Inicijator i predsjednik ove udruge je upravo kapetan američke reprezentacije, a danče.hr je uvijek podupiralo ideje i inicijative koje potiču razgovor o vaterpolu i njegovom unaprjeđenju.
Danče.hr: Samo par pitanja za uvod o Vašoj vaterpolskoj karijeri. Rođeni ste u Rio de Janeiru, ali brzo ste preselili u SAD.
Azevedo: Tako je, rođen sam u Brazilu pa sam se kao vrlo mlad preselio u SAD. Vaterpolo sam počeo trenirati u SAD-u, pohađao sam sveučilište Stanford. 2005. došao sam u Italiju i otada sam profesionalac.
Danče.hr: Pročitao sam da ste imali jako tešku ozljedu kao dijete?
Azevedo: Radili su mi traheotomiju. Kao što vidite još mi se vidi ožiljak na vratu. Pao sam i ozlijedio sam dušnik i svaki put kad sam izdahnuo napuhalo bi mi se tijelo i onda su mi pluća kolabirala. I srce mi je prestalo kucati na otprilike minutu. Bio sam u bolnici pola godinu, liječnici su mislili da više neću moći hodati. Iza toga sam počeo igrati vaterpolo.
Danče.hr: To sam i htio pitati, kako ste se odlučili baš za vaterpolo?
Azevedo: Moj otac je bio trener američke vaterpolske reprezentacije. A igrao sam i baseball i košarku. U baseballu sam bio baš dobar, volio sam ga, volio sam udarati lopticu :smile:. Mislio sam da je to moj sport, ali na Olimpijadi 1996. bio sam skupljač lopti na vaterpolskom turniru. Sjećam se kako sam gledao Španjolce da osvajaju zlatnu medalju baš protiv Hrvatske. Gledajući ih kako plaču i sve to skupa, promijenio mi se život. Tada sam poželio biti olimpijac, i rekao sam sam sebi da ću napraviti sve da uđem u Olimpijsku momčad za sljedeće Igre i napravio sam to.
Danče.hr: Koliko ste stari, odnosno koliko ste tada imali godina?
Azevedo: Sada mi je 31 godina, a za vrijeme Olimpijade u Atlanti imao sam 14 godina. Sljedeće Igre će mi biti pete u karijeri. Mislim da ću igrati i šeste.
Danče.hr: Znači nećete se umiroviti iz reprezentacije u rodnom gradu?
Azevedo: Ne, vjerojatno ne, ali ne mogu znati sigurno. Sada se osjećam dobro, zdrav sam.
Danče.hr: Kakva je situacija u američkom vaterpolu trenutno, koliko djece i studenata trenutačno trenira po SAD-u?
Azevedo: Znam da je oko 50.000 igrača registrirano. Ali igra ih puno više, ovo su samo oni koji su registrirani u Savezu. Sigurno je još 50.000 – 100.000 onih koji nisu službeno registrirani. Vaterpolo je velik sport u Kaliforniji, Teksasu i Floridi, a u ostalim dijelovima SAD-a nije baš raširen.
Danče.hr: Idemo sad malo na ovo udruženje igrača koje ste baš osnovali, koji je glavni motiv osnivanja?
Azevedo: Znate, volim ovaj sport. Ne želim biti otac koji će pričati djeci da sam igrao jedan prekrasni sport, da sam bio na 4-5 Olimpijada, ali da taj sport više ne postoji. A sve vodi k tome. Vidite što se događa u Europi. Nema više novaca, klubovi se raspadaju. Mnogo igrača prestaje s igranjem. Pouzdano znam da tako u SAD-u. Primjerice prije je jako puno igrača iz SAD-a dolazilo igrati u Europu. Primjerice Jug je imao nekoliko igrača iz SAD-a (op.a. Lynn, Bailey,…), pa širom Hrvatske, i Europe, kao što je Italija itd… Ali sada klubovi nude ugovore koje ne isplaćuju. I ti igrači koji ne zarađuju stotine tisuća, u biti ne zarađuju gotovo ništa i oni više ne žele i ne mogu igrati. I što se događa? Igrači, recimo Amerikanci, prestaju s igranjem, više ne dolaze u Europu. I što mi postajemo sve gori i gori pa recimo ne odemo na Olimpijadu, i neka se isto dogodi i Australcima vaterpolo će izbaciti s Olimpijade ako ostane samo par europskih reprezentacija.
Želim zaštiti igrače širom svijeta. Neka ugovori i budu manji, ali barem to što nam ponude neka se ispoštuje. Želim započeti razgovor između što više igrača. Mi smo jedini sport u svijetu, ne znam možda još rukomet, koji nema barem nekakvo udruženje igrača širom svijeta. Vodi nas par ljudi koji govore kako se treba igrati, odnosno kako se sve vezano uz vaterpolo treba odvijati. Suci imaju svoje udruženje, samo mi igrači do sad nismo imali nekoga tko će nas zastupati i štititi.
Ideja mi je, važno mi je da se negdje u Hrvatskoj, ili negdje u SAD-u skupimo i odigramo ekshibicijsku utakmicu, da dođu najbolji igrači svijeta. Da se isprobaju nova pravila o kojima svi mi govorimo, nova pravila koja bi učinila vaterpolo uzbudljivijim. Dakle, probamo ih, ako valjaju, odlično, ako ne probat ćemo nova drugi put.
Danče.hr: Akonto novih pravila, u kojem smjeru bi po vama trebalo ići?
Azevedo: Vidite, jako puno se o tome priča. Mislim da bi vam većina igrača rekla slično. Mi ne slijedimo ono što imaju najpopularniji sportovi na svijetu. Popularni sportovi su lagani za igranje svukuda. Zašto je nogomet najpopularniji? Jer se bilo gdje na svijetu može uzeti nogometnu loptu i igrati. Dovoljna su 4 kamena i lopta i može se igrati. Košarka? Isto tako, nađi koš i ubacuj loptu. Vaterpolo? U sadašnjoj situaciji nema šanse igrati bez sudaca. Ne zna se kad je faul, kad je isključenje, kad je nešto treće. Moramo pojednostavniti stvari. Moramo učiniti pravila razumljivijima i moramo forsirati napad. Znam da je u ovim krajevima čest stil „zakolji suparnika“, i volim i taj dio vaterpola, volim što je tako zahtjevan i čvrst. Ali ako pogledamo razvoj košarke. Prije se postizalo 60, sad je blizu 100 poena po utakmici. To je populariziralo igru. Moramo se više ugledati na taj aspekt igre, promovirati napadačku igru.
Ideja mi je s ovom organizacijom da se počne pričati o svemu tome. U 3 dana otkako smo krenuli pristupilo nam je 500 igrača. Ima igrača od svukuda, od Afrike, do Bliskog istoka: Kuvajta i Irana, do Australije. Iz cijele Europe. Dakle, cijeli svijet priča o vaterpolu.
Danče.hr: Smatrate li da je moguće u ove razgore uključiti i vodeće ljude vaterpolske organizacije, prije svih Birrija i Lonzija? Odnosno da ti razgovori budu na ravnopravnim osnovama?
Azevedo: Birri i Lonzi i svi ostali dobili su e-mail u vezi naše udruge. I oni su nam 100%-tna podrška. Jedna od stvari koju bi željeli postići da nam oni pomognu jer oni mogu učiniti mnogo. Primjerice, ako klub ne poštuje ugovor koji je potpisao sa igračem, oni mogu pritisnuti, mogu suspendirati klub. Tako da se uvede reda, da klubovi postanu svjesni da to nije korektno ponašanje preko kojega svi šutke prelaze. Mislim da imamo zajednički cilj. Da i mi i oni želimo bolji vaterpolo. Krenimo od tih par osnovnih, malih zahtjeva. Sigurnih ugovora, novih ideja, pravila u našem sportu.
Danče.hr: Prije par godina čitao sam intervju sa Faragom koji je hvaleći svoju suradnju s određenim ljudima iz američkog vaterpola, čini mi se u vezi nekih kampova, predložio da se vaterpolo da u ruke Amerikancima. Da ga samo oni, odnosno vi možete spasiti.
Azevedo: Složio bih se s time da je prava osoba na čelu, na vrhu organizacije. Govoreći iskreno naš aktualni predsjednik bi bio užasan za svjetski vaterpolo. Ali prava osoba koja ima strast, koja poznaje sport, da takva osoba iz SAD-a dođe na čelo svjetskog vaterpola, mislim da bi ona imala hrabrosti uvesti ove novosti koje bi popularizirale naš sport. Možda vam nije poznato, ali u SAD-u jako puno ljudi voli vaterpolo. Primjerice, kada ja dođem i neplanski organiziram neki kamp koji nisam najavio unaprijed, u samo jedan dan dođe preko 150 djece. Jednom sam došao u jedno mjesto samo jedan dan, samo 4 sata i svejedno se opet skupilo toliko puno djece. Samo zbog vaterpola. Mislim da je to sjajno, vole ovaj sport.
Danče.hr: Puno ste spominjali ugovore koji se ne isplaćuju igračima. Možete li u kontekstu toga komentirati Vaš odlazak iz Juga prije 4 godine. Puno se tada o tome pisalo, doduše samo smo jednu stranu imali prilike čuti. Pisalo se da ste se sve s Jugom dogovorili u vezi smanjenja ugovora, i kada je tadašnji direktor Goran Sukno otišao u Rim da to i potpišete da ste ga izigrali i otišli u Primorac.
Azevedo: Jest, čitao sam novinske članke o tome ranije. To je sad prošlost. Istina je da sam prije odlaska na pripreme reprezentacije za SP-u Rimu svima rekao da ću se vratiti za manje novaca. Moram sad reći da mi je dan prije utakmice protiv Hrvatske u četvrtfinalu rečeno da će mi Jug još dodatno smanjiti ugovor, a ako ne pristanem da će ga raskinuti. I stoga sam odlučio otići. Ali očito da je sve izglađeno kad sam opet ovdje :smile:.
Intervju je trebao biti objavljen, kada je i napravljen, neposredno uoči prve utakmice finalne serije. Zbog tehničkih razloga nije se stiglo pa su neka od sljedećih pitanja pomalo pase, opet je zanimljivo iz današnje perspektive pročitati kako je Azevedo rezonirao o utakmicama s Primorjem uoči finala.
Danče.hr: Može li samo par pitanja u vezi budućih utakmica protiv Primorja. Svi po Gradu komentiraju da Jug nema izgleda dobiti 3 utakmice u finalnoj seriji s ovakvom igrom kakvu prikazujete u dosadašnjim ogledima?
Azevedo: Mislim da je to točno. I ja smatram da ako budemo igrali kao u prošlim utakmicama da nemamo šanse. Teško je to. Ponekad u sportu ne možeš objasniti neke stvari. Eto i Real Madrid je kupio koga je htio, Lakersi, koji su „moja momčad“ su puno kupovali, ali nije im uspjelo. Ali mislim da najvažnije tek slijedi. Znam, htjeli smo sve osvojiti, svi žele sve osvojiti. Ali u planovima ove sezone, najvažnija stvar, broj jedan je final4 Lige prvaka u kojoj smo neporaženi. A broj 2 je hrvatsko prvenstvo. Kup i Jadranska liga bi bilo lijepo da smo uzeli, ali na kraju to nisu toliko važna natjecanja. Jasno, željeli smo i to osvojili, ali ponavljam, to nisu najvažnija natjecanja. Dovoljno smo iskusni, odigrali smo puno utakmica. I uz takvu igru bili smo blizu. Ako se samo malo još dignemo, mislim da definitivno možemo pobijediti 3 utakmice. Ali, ako ne uspijemo, onda moramo osvojiti Ligu prvaka :smile:.
Danče.hr: Eventualni neuspjeh u finalu PH donio bi dodatnu nervozu i pritisak na final4-u? A još je igra u Beogradu protiv srpskih ekipa.
Azevedo: Znate, ovi ovdje momci su osvojili olimpijsko zlato. Ja sam bio na puno Olimpijada, pritisak je normalan u našem sportu. Iskreno, pritisak je ponekad dobra stvar. Možda pod većim pritiskom mi zaigramo još jače i bolje.
Danče.hr: U hrvatskim medijima se često ističe baš takav mentalitet američkih sportaša, da ste najjači kad je to najpotrebnije, da se ne ustručavate od važnosti utakmice ili situacije u utakmici. Ali u utakmica protiv Primorja vidjelo se da se pojedini igrači Juga ustručavaju šutirati Vićanu. Dodaje se lopta okolo i čeka zadnja sekunda i šutira iz nepovoljnih situacija.
Azevedo: Nije to strah od Vićana. Znate, kad se okupila ova momčad, svi su mislili da neće bit „dovoljno lopti za sve“. A upravo je suprotno. Možda netko misli da mi imamo nekih problema unutar ekipe, da sve svađamo ili nešto. Ali mi smo svi jako bliski, prebliski. Čak i ako se na nekoga izderem u nekoj situaciji smatram ga bliskim prijateljem. Svi smo povezani. I možda je i to dosad bio problem. Previše poštujemo suigrača i njegovu kvalitetu i napravit ću to dodatno dodavanje jer je on u boljoj poziciji za udarac. Moramo pucati :smile:. Pročitao sam nedavno komentar da ne može pobijediti s 5 Messija. Definitivno može, ali ne može ako će se ti Messiji samo dodavati po terenu.
Danče.hr: Glavni problem je igrač više, jako je loš postotak realizacije. I ne samo realizacija, nego i samo izrađivanje situacija. Tu i tamo koja akcija na stativu, bez opasnih udaraca izvana. Govorim o utakmicama kontra Primorja.
Azevedo: Još jedan stvar čini ovu sezonu težom. Kad se igra, i kad se griješi, kroz utakmice se dolazi do poboljšanja. Ali ove godine smo imali samo 3 teže utakmice. Ostale utakmice kad igramo naš igrač više je toliko lagan da ne stignemo ni napraviti akciju, a već je gol. I onda je došla utakmica s Primorjem i nismo šutirali. Druga utakmica u Zagrebu, isto nismo šutirali. Ali kad smo ih ovdje pobijedili već je bilo više udaraca.
Danče.hr: Kako ste čuli za naš portal, pa ste došli na ideju da nas kontaktirate, pošaljete nam e-mail u vezi osnivanja ove udruge?
Azevedo: Čuo sam momke, suigrače kako tu i tamo komentiraju vaše tekstove, kako pišete loše o njima hehe. Ma htio sam da što više ljudi čuje za ovo. Hrvatska je vrh u vaterpolu, htio sam da svi doznaju za ovo. Pričao sam i s Pavićem, sa momcima u Rijeci, želio bih da se svi uključe. To mi je bilo važno. Bili smo u srpskim novinama, pokušavamo doći do svih krajeva svijeta.
Danče.hr: Mislite li više posvetiti ovoj temi, ovoj udrugi nakon prestanka igračke karijere ili odmah?
Azevedo: Odmah, dok igram i igramo. Već ovo ljeto imat ćemo sastanak u Barceloni. Nadam se da će tu biti svi važniji igrači i onda odmah možemo početi razgovor o ovim temama. Dobro je da igrači kontaktiraju igrače iz drugih zemalja. Zašto bi ljudi iz Dubrovnika znali samo za Dubrovnik i Rijeku, trebali bi biti u kontaktu s Afroudakisem, Raduom i svim ostalima. Razgovor je uvijek dobar.
Danče.hr: Posljednje pitanje, u vezi utakmice u Zagrebu, protiv Mladosti u polufinalu PH, što se tu događalo? Ponekad se prigovara da nedovoljno ljudi dolazi gledati Juga, ali nakon takvih utakmica…
Azevedo: 🙂 U tome je stvar. Željeli smo da utakmica bude uzbudljivija, neizvjesnija za gledatelje :smile:. Šalim se, a da budem ozbiljan mogu reći da je to bila moja najgora utakmica u karijeri. Možda smo bili malo umorni, bili smo par dana ranije u Turskoj (op.a. utakmica protiv Galatasaraya), imali smo težak let. A prije toga smo imali težak ciklus treninga od 20 dana. Ali ponekad te takve utakmice probude. Jer kad smo gubili od Primorja, oni nisu loša momčad. Ali sad kad smo umalo izgubili od Mladosti…, mislim da nas to može probuditi. Ponekad takve situacije završe otkazom treneru ili izbacivanjem igrača iz momčadi, ali ponekad to bude impuls za preokret.
Danče.hr: Nadamo se da je u pitanju ovaj drugi scenarij :wink:.
Azevedo: I ja.
Danče.hr: Puno hvala.
Azevedo: Hvala i vama.
Spomenuo je u intervju Azevedo da ne želi biti otac koji će svome djetetu pričao o jednom lijepom sportu koji se nažalost ugasio. Nismo tada znali da će uskoro po prvi put postati, što se i prije par dana ostvarilo, otac (pridružujemo se čestitkama). Ne znam je li ga baš to promišljanje o malom Cruzu, koji ima sve predispozicije postati vrhunski vaterpolist jer ipak je rođen u Gradu, i budućnosti nagnalo da pokrene ovo udruženje i pokuša nešto promijeniti. Nadam se da će ovaj hvalevrijedan pokušaj uspjeti bar nešto pokrenuti s mrtve točke.
Danče.hr: Samo par pitanja za uvod o Vašoj vaterpolskoj karijeri. Rođeni ste u Rio de Janeiru, ali brzo ste preselili u SAD.
Azevedo: Tako je, rođen sam u Brazilu pa sam se kao vrlo mlad preselio u SAD. Vaterpolo sam počeo trenirati u SAD-u, pohađao sam sveučilište Stanford. 2005. došao sam u Italiju i otada sam profesionalac.
Danče.hr: Pročitao sam da ste imali jako tešku ozljedu kao dijete?
Azevedo: Radili su mi traheotomiju. Kao što vidite još mi se vidi ožiljak na vratu. Pao sam i ozlijedio sam dušnik i svaki put kad sam izdahnuo napuhalo bi mi se tijelo i onda su mi pluća kolabirala. I srce mi je prestalo kucati na otprilike minutu. Bio sam u bolnici pola godinu, liječnici su mislili da više neću moći hodati. Iza toga sam počeo igrati vaterpolo.
Danče.hr: To sam i htio pitati, kako ste se odlučili baš za vaterpolo?
Azevedo: Moj otac je bio trener američke vaterpolske reprezentacije. A igrao sam i baseball i košarku. U baseballu sam bio baš dobar, volio sam ga, volio sam udarati lopticu . Mislio sam da je to moj sport, ali na Olimpijadi 1996. bio sam skupljač lopti na vaterpolskom turniru. Sjećam se kako sam gledao Španjolce da osvajaju zlatnu medalju baš protiv Hrvatske. Gledajući ih kako plaču i sve to skupa, promijenio mi se život. Tada sam poželio biti olimpijac, i rekao sam sam sebi da ću napraviti sve da uđem u Olimpijsku momčad za sljedeće Igre i napravio sam to.
Danče.hr: Koliko ste stari, odnosno koliko ste tada imali godina?
Azevedo: Sada mi je 31 godina, a za vrijeme Olimpijade u Atlanti imao sam 14 godina. Sljedeće Igre će mi biti pete u karijeri. Mislim da ću igrati i šeste.
Danče.hr: Znači nećete se umiroviti iz reprezentacije u rodnom gradu?
Azevedo: Ne, vjerojatno ne, ali ne mogu znati sigurno. Sada se osjećam dobro, zdrav sam.
Danče.hr: Kakva je situacija u američkom vaterpolu trenutno, koliko djece i studenata trenutačno trenira po SAD-u?
Azevedo: Znam da je oko 50.000 igrača registrirano. Ali igra ih puno više, ovo su samo oni koji su registrirani u Savezu. Sigurno je još 50.000 – 100.000 onih koji nisu službeno registrirani. Vaterpolo je velik sport u Kaliforniji, Teksasu i Floridi, a u ostalim dijelovima SAD-a nije baš raširen.
Danče.hr: Idemo sad malo na ovo udruženje igrača koje ste baš osnovali, koji je glavni motiv osnivanja?
Azevedo: Znate, volim ovaj sport. Ne želim biti otac koji će pričati djeci da sam igrao jedan prekrasni sport, da sam bio na 4-5 Olimpijada, ali da taj sport više ne postoji. A sve vodi k tome. Vidite što se događa u Europi. Nema više novaca, klubovi se raspadaju. Mnogo igrača prestaje s igranjem. Pouzdano znam da tako u SAD-u. Primjerice prije je jako puno igrača iz SAD-a dolazilo igrati u Europu. Primjerice Jug je imao nekoliko igrača iz SAD-a (op.a. Lynn, Bailey,…), pa širom Hrvatske, i Europe, kao što je Italija itd… Ali sada klubovi nude ugovore koje ne isplaćuju. I ti igrači koji ne zarađuju stotine tisuća, u biti ne zarađuju gotovo ništa i oni više ne žele i ne mogu igrati. I što se događa? Igrači, recimo Amerikanci, prestaju s igranjem, više ne dolaze u Europu. I što mi postajemo sve gori i gori pa recimo ne odemo na Olimpijadu, i neka se isto dogodi i Australcima vaterpolo će izbaciti s Olimpijade ako ostane samo par europskih reprezentacija.
Želim zaštiti igrače širom svijeta. Neka ugovori i budu manji, ali barem to što nam ponude neka se ispoštuje. Želim započeti razgovor između što više igrača. Mi smo jedini sport u svijetu, ne znam možda još rukomet, koji nema barem nekakvo udruženje igrača širom svijeta. Vodi nas par ljudi koji govore kako se treba igrati, odnosno kako se sve vezano uz vaterpolo treba odvijati. Suci imaju svoje udruženje, samo mi igrači do sad nismo imali nekoga tko će nas zastupati i štititi.
Ideja mi je, važno mi je da se negdje u Hrvatskoj, ili negdje u SAD-u skupimo i odigramo ekshibicijsku utakmicu, da dođu najbolji igrači svijeta. Da se isprobaju nova pravila o kojima svi mi govorimo, nova pravila koja bi učinila vaterpolo uzbudljivijim. Dakle, probamo ih, ako valjaju, odlično, ako ne probat ćemo nova drugi put.
Danče.hr: Akonto novih pravila, u kojem smjeru bi po vama trebalo ići?
Azevedo: Vidite, jako puno se o tome priča. Mislim da bi vam većina igrača rekla slično. Mi ne slijedimo ono što imaju najpopularniji sportovi na svijetu. Popularni sportovi su lagani za igranje svukuda. Zašto je nogomet najpopularniji? Jer se bilo gdje na svijetu može uzeti nogometnu loptu i igrati. Dovoljna su 4 kamena i lopta i može se igrati. Košarka? Isto tako, nađi koš i ubacuj loptu. Vaterpolo? U sadašnjoj situaciji nema šanse igrati bez sudaca. Ne zna se kad je faul, kad je isključenje, kad je nešto treće. Moramo pojednostavniti stvari. Moramo učiniti pravila razumljivijima i moramo forsirati napad. Znam da je u ovim krajevima čest stil „zakolji suparnika“, i volim i taj dio vaterpola, volim što je tako zahtjevan i čvrst. Ali ako pogledamo razvoj košarke. Prije se postizalo 60, sad je blizu 100 poena po utakmici. To je populariziralo igru. Moramo se više ugledati na taj aspekt igre, promovirati napadačku igru.
Ideja mi je s ovom organizacijom da se počne pričati o svemu tome. U 3 dana otkako smo krenuli pristupilo nam je 500 igrača. Ima igrača od svukuda, od Afrike, do Bliskog istoka: Kuvajta i Irana, do Australije. Iz cijele Europe. Dakle, cijeli svijet priča o vaterpolu.
Danče.hr: Smatrate li da je moguće u ove razgore uključiti i vodeće ljude vaterpolske organizacije, prije svih Birrija i Lonzija? Odnosno da ti razgovori budu na ravnopravnim osnovama?
Azevedo: Birri i Lonzi i svi ostali dobili su e-mail u vezi naše udruge. I oni su nam 100%-tna podrška. Jedna od stvari koju bi željeli postići da nam oni pomognu jer oni mogu učiniti mnogo. Primjerice, ako klub ne poštuje ugovor koji je potpisao sa igračem, oni mogu pritisnuti, mogu suspendirati klub. Tako da se uvede reda, da klubovi postanu svjesni da to nije korektno ponašanje preko kojega svi šutke prelaze. Mislim da imamo zajednički cilj. Da i mi i oni želimo bolji vaterpolo. Krenimo od tih par osnovnih, malih zahtjeva. Sigurnih ugovora, novih ideja, pravila u našem sportu.
Danče.hr: Prije par godina čitao sam intervju sa Faragom koji je hvaleći svoju suradnju s određenim ljudima iz američkog vaterpola, čini mi se u vezi nekih kampova, predložio da se vaterpolo da u ruke Amerikancima. Da ga samo oni, odnosno vi možete spasiti.
Azevedo: Složio bih se s time da je prava osoba na čelu, na vrhu organizacije. Govoreći iskreno naš aktualni predsjednik bi bio užasan za svjetski vaterpolo. Ali prava osoba koja ima strast, koja poznaje sport, da takva osoba iz SAD-a dođe na čelo svjetskog vaterpola, mislim da bi ona imala hrabrosti uvesti ove novosti koje bi popularizirale naš sport. Možda vam nije poznato, ali u SAD-u jako puno ljudi voli vaterpolo. Primjerice, kada ja dođem i neplanski organiziram neki kamp koji nisam najavio unaprijed, u samo jedan dan dođe preko 150 djece. Jednom sam došao u jedno mjesto samo jedan dan, samo 4 sata i svejedno se opet skupilo toliko puno djece. Samo zbog vaterpola. Mislim da je to sjajno, vole ovaj sport.
Danče.hr: Puno ste spominjali ugovore koji se ne isplaćuju igračima. Možete li u kontekstu toga komentirati Vaš odlazak iz Juga prije 4 godine. Puno se tada o tome pisalo, doduše samo smo jednu stranu imali prilike čuti. Pisalo se da ste se sve s Jugom dogovorili u vezi smanjenja ugovora, i kada je tadašnji direktor Goran Sukno otišao u Rim da to i potpišete da ste ga izigrali i otišli u Primorac.
Azevedo: Jest, čitao sam novinske članke o tome ranije. To je sad prošlost. Istina je da sam prije odlaska na pripreme reprezentacije za SP-u Rimu svima rekao da ću se vratiti za manje novaca. Moram sad reći da mi je dan prije utakmice protiv Hrvatske u četvrtfinalu rečeno da će mi Jug još dodatno smanjiti ugovor, a ako ne pristanem da će ga raskinuti. I stoga sam odlučio otići. Ali očito da je sve izglađeno kad sam opet ovdje .
Intervju je trebao biti objavljen, kada je i napravljen, neposredno uoči prve utakmice finalne serije. Zbog tehničkih razloga nije se stiglo pa su neka od sljedećih pitanja pomalo pase, opet je zanimljivo iz današnje perspektive pročitati kako je Azevedo rezonirao o utakmicama s Primorjem uoči finala.
Danče.hr: Može li samo par pitanja u vezi budućih utakmica protiv Primorja. Svi po Gradu komentiraju da Jug nema izgleda dobiti 3 utakmice u finalnoj seriji s ovakvom igrom kakvu prikazujete u dosadašnjim ogledima?
Azevedo: Mislim da je to točno. I ja smatram da ako budemo igrali kao u prošlim utakmicama da nemamo šanse. Teško je to. Ponekad u sportu ne možeš objasniti neke stvari. Eto i Real Madrid je kupio koga je htio, Lakersi, koji su „moja momčad“ su puno kupovali, ali nije im uspjelo. Ali mislim da najvažnije tek slijedi. Znam, htjeli smo sve osvojiti, svi žele sve osvojiti. Ali u planovima ove sezone, najvažnija stvar, broj jedan je final4 Lige prvaka u kojoj smo neporaženi. A broj 2 je hrvatsko prvenstvo. Kup i Jadranska liga bi bilo lijepo da smo uzeli, ali na kraju to nisu toliko važna natjecanja. Jasno, željeli smo i to osvojili, ali ponavljam, to nisu najvažnija natjecanja. Dovoljno smo iskusni, odigrali smo puno utakmica. I uz takvu igru bili smo blizu. Ako se samo malo još dignemo, mislim da definitivno možemo pobijediti 3 utakmice. Ali, ako ne uspijemo, onda moramo osvojiti Ligu prvaka .
Danče.hr: Eventualni neuspjeh u finalu PH donio bi dodatnu nervozu i pritisak na final4-u? A još je igra u Beogradu protiv srpskih ekipa.
Azevedo: Znate, ovi ovdje momci su osvojili olimpijsko zlato. Ja sam bio na puno Olimpijada, pritisak je normalan u našem sportu. Iskreno, pritisak je ponekad dobra stvar. Možda pod većim pritiskom mi zaigramo još jače i bolje.
Danče.hr: U hrvatskim medijima se često ističe baš takav mentalitet američkih sportaša, da ste najjači kad je to najpotrebnije, da se ne ustručavate od važnosti utakmice ili situacije u utakmici. Ali u utakmica protiv Primorja vidjelo se da se pojedini igrači Juga ustručavaju šutirati Vićanu. Dodaje se lopta okolo i čeka zadnja sekunda i šutira iz nepovoljnih situacija.
Azevedo: Nije to strah od Vićana. Znate, kad se okupila ova momčad, svi su mislili da neće bit „dovoljno lopti za sve“. A upravo je suprotno. Možda netko misli da mi imamo nekih problema unutar ekipe, da sve svađamo ili nešto. Ali mi smo svi jako bliski, prebliski. Čak i ako se na nekoga izderem u nekoj situaciji smatram ga bliskim prijateljem. Svi smo povezani. I možda je i to dosad bio problem. Previše poštujemo suigrača i njegovu kvalitetu i napravit ću to dodatno dodavanje jer je on u boljoj poziciji za udarac. Moramo pucati . Pročitao sam nedavno komentar da ne može pobijediti s 5 Messija. Definitivno može, ali ne može ako će se ti Messiji samo dodavati po terenu.
Danče.hr: Glavni problem je igrač više, jako je loš postotak realizacije. I ne samo realizacija, nego i samo izrađivanje situacija. Tu i tamo koja akcija na stativu, bez opasnih udaraca izvana. Govorim o utakmicama kontra Primorja.
Azevedo: Još jedan stvar čini ovu sezonu težom. Kad se igra, i kad se griješi, kroz utakmice se dolazi do poboljšanja. Ali ove godine smo imali samo 3 teže utakmice. Ostale utakmice kad igramo naš igrač više je toliko lagan da ne stignemo ni napraviti akciju, a već je gol. I onda je došla utakmica s Primorjem i nismo šutirali. Druga utakmica u Zagrebu, isto nismo šutirali. Ali kad smo ih ovdje pobijedili već je bilo više udaraca.
Danče.hr: Kako ste čuli za naš portal, pa ste došli na ideju da nas kontaktirate, pošaljete nam e-mail u vezi osnivanja ove udruge?
Azevedo: Čuo sam momke, suigrače kako tu i tamo komentiraju vaše tekstove, kako pišete loše o njima hehe. Ma htio sam da što više ljudi čuje za ovo. Hrvatska je vrh u vaterpolu, htio sam da svi doznaju za ovo. Pričao sam i s Pavićem, sa momcima u Rijeci, želio bih da se svi uključe. To mi je bilo važno. Bili smo u srpskim novinama, pokušavamo doći do svih krajeva svijeta.
Danče.hr: Mislite li više posvetiti ovoj temi, ovoj udrugi nakon prestanka igračke karijere ili odmah?
Azevedo: Odmah, dok igram i igramo. Već ovo ljeto imat ćemo sastanak u Barceloni. Nadam se da će tu biti svi važniji igrači i onda odmah možemo početi razgovor o ovim temama. Dobro je da igrači kontaktiraju igrače iz drugih zemalja. Zašto bi ljudi iz Dubrovnika znali samo za Dubrovnik i Rijeku, trebali bi biti u kontaktu s Afroudakisem, Raduom i svim ostalima. Razgovor je uvijek dobar.
Danče.hr: Posljednje pitanje, u vezi utakmice u Zagrebu, protiv Mladosti u polufinalu PH, što se tu događalo? Ponekad se prigovara da nedovoljno ljudi dolazi gledati Juga, ali nakon takvih utakmica…
Azevedo: U tome je stvar. Željeli smo da utakmica bude uzbudljivija, neizvjesnija za gledatelje . Šalim se, a da budem ozbiljan mogu reći da je to bila moja najgora utakmica u karijeri. Možda smo bili malo umorni, bili smo par dana ranije u Turskoj (op.a. utakmica protiv Galatasaraya), imali smo težak let. A prije toga smo imali težak ciklus treninga od 20 dana. Ali ponekad te takve utakmice probude. Jer kad smo gubili od Primorja, oni nisu loša momčad. Ali sad kad smo umalo izgubili od Mladosti…, mislim da nas to može probuditi. Ponekad takve situacije završe otkazom treneru ili izbacivanjem igrača iz momčadi, ali ponekad to bude impuls za preokret.
Danče.hr: Nadamo se da je u pitanju ovaj drugi scenarij .
Azevedo: I ja.
Danče.hr: Puno hvala
Azevedo: Hvala i vama.
Spomenuo je u intervju Azevedo da ne želi biti otac koji će svome djetetu pričao o jednom lijepom sportu koji se nažalost ugasio. Nismo tada znali da će uskoro po prvi put postati, što se i prije par dana ostvarilo, otac (pridružujemo se čestitkama). Ne znam je li ga baš to promišljanje o malom Cruzu, koji ima sve predispozicije postati vrhunski vaterpolist jer ipak je rođen u Gradu, i budućnosti nagnalo da pokrene ovo udruženje i pokuša nešto promijeniti. Nadam se da će ovaj hvalevrijedan pokušaj uspjeti bar nešto pokrenuti s mrtve točke.