Vukičević i Marseille donijeli povjesni trofej u Francusku

Po prvi put je jedan francuski klub igrao bilo koje europsko finale i Marseille predvođen našim Antom Vukičevićem odmah u Francusku donio trofej. Nakon +1 u uzvratu u Nikšiću odigrali su 7:7 protiv hercegnovskog Jadrana i Marco Birri im je uručio pokal.

 

Utakmicu je obilježila i očigledna nervoza, posebice u početku, jer osim što je Marseille bio u povjesnoj prilici za francuski vaterpolo, ni Jadran nije još nikad osvojio europski trofej. Najbliže su bili 2004te kada su u finalu Lige prvaka poraženi 7:6 od Honveda. Osim toga, Jadran je bio i hendikepiran što ne igra na svom bazenu (zbog bure koja je prije mjesec-dva oštetila krov), već u Nikšiću. Jedna velika i još dvije manje tribine, sve je bilo puno. Ljudi su stajali i na nogama na vrhu tribina, oko 2000 ljudi napravilo je odličnu atmosferu. Među njima bila je i grupa gostujućih navijača.

 

Ključnu razliku u utakmici učinili su golmani. Šćepanović, inače dijete Jadrana, bio je najbolji pojedinac utakmice na golu Marseillea, a s druge strane Kandić je kako je utakmica odmicala bivao sve lošiji i lošiji i bio krivac za 2 gola pred kraj utakmice.

 

Početak utakmice obilježio je sidrun Camarasa. Zabio je dva gola, prvog sa stative s igračem više, a drugog sa dva metra s bekom naleđima. Jadran je dva puta vodio, ali već tada su u oči upali veliki problem na postavljenu zonu. Igrali su statično i pokušavali lošim udarcima iz daljine. Samo jednom, kada je Averka imao malo prostora odmah nakon dolaska u napad, uslijedio je opasniji šut i gol mladog bjelorusa.

Druga četvrtina bila je najefiksija. Stalno je Jadran bio taj koji je vodio, a 38 sekundi prije kraja ove četvrtine i jedini put su bili u dobitnoj situaciji, odnosno na +2. Od tada pa do kraja potpuno su stali u napadu.

Na početku ove četvrtine Gojković je napao zonu da je postavio Đura Radovića, iako ljevaka, na srednjeg vanjskog, a drugog ljevaka Filipa Gardaševića na desnog vanjskog. Odmah su mahanja bila opasnija, a Gardašević je zabio parabolu za 3:2. U obrani je Jadran igrao zonu na način da je srednji vanjski pomagao bočno prema lijevom vanjskom kada se tamo nalazio Vukičević. Inače je tijekom cijele utakmice posebna pažnja bila posvećena prema našem reprezentativcu. Često je i s igračem manje visoko izlaženo na njega što je ostavljalo više prostora ponajviše lijevom krilu što je Đurđić iskoristio za 3:3. S druge strane u nekoliko navrata Jadran je pokušavao izolirati Averku na lijevoj strani, ali njegovi pokušaji iz faula nisu bili opasni (ili blok ili lagana obrana Šćepanovića). Sretan gol zabio je Popadić, loptu mu se na šutu na zonu od bloka odbila u laganoj paraboli i ušla od prečke u gol. Inače se Popadić nije baš iskazao u ovoj utakmici, imao je cijeli niz jako loših pokušaja na zonu, uglavnom preko gola.

Dok je mladi 17godišnji sidrun Thomas Vernoux bio u igri teško je izlazio na kraj s bekovima Jadrana. Vidio se ipak manjak iskustva, a i snage igrača koji se još uvijek razvija. Iako je na lanjskom EP-u imponirao gledajući ga iz perspektive tada 16godišnjaka protiv ponajboljih bekova svijeta. Ni sudački kriterij mu nije ušao u prilog, puštala se jako tvrda igra, puno toga se toleriralo bekovima. Na kraju ukupno samo 14 isključenja. Jedina dva u posljednje dvije četvrtine za Jadran skrivio je Drašković. Ali ne zbog nekih duela, već zbog gluposti i prljavštine u igri. Prvog baš na spomenutom mladom igraču kojega je u plivanju stalno pomalo udarao, kroz većinu utakmice kad su bili skupa u igri, a taj put je pretjerao (pohvalio bih mladog igrača koji je sve te prljavštine i provokacije istrpio potpuno stoički i mirno). A drugoga jer je nekoga u zonskoj obrani, na vanjskoj poziciji iz čita mira vukao za trakove od kapice.

Prije odlaska na +2, Šćepanović je obranio Spaićev šut s prve stative (dobio je loptu iz nezgodne pozicije okrenut licem prema svome golu i morao se skroz okrenuti prije šuta) sa igračem manje. Ipak, drugi gol Gardaševića, iznenađenje sa desnog krila kada je isti igrač zavuka skoro do linije gola, nije spriječio i 5:3 na 0.38. Ipak Kovačević je zabio s desnog vanjskog samo 2 sekunde do isteka vremena ove četvrtine.

 

U trećoj četvrtini Jadran ima igrača više da opet ode na +2, ali nakon dugog napada, isključeni igrač se vraća, a Đuro Radović ga ne vidi i ne osjeća i s leđa mu dolazi i izbija loptu. Ljevak Marseillea Izdinsky nije se baš iskazao prilikom šuta na zonu, kao ni u jednoj situaciji u ovoj utakmici. Dugo se igralo bez gola, s jedne strane Filip Gardašević dva puta loše šutira nakon tranzicije što su bile najbolje situacije za Jadran. Dok je Spaić na klupi uglavnom je Dimitije Obradović igrao sidruna iako je inače bek. Jedini gol u ovoj četvrtini djelo je Ante Vukičevića koji je šutirao kroz uši i lopta je prije gola skoro do kraja skinula kapicu Kandiću s glave. Bilo je to s igračem više s lijevog vanjskog.

Spaić je drugi put iz igre s pozicije sidruna šutirao. Prošli put je pogodio prečku, a sada ga zaustavlja Šćepanović. Još jedna prilika s igračem više domaće momčadi odlazi u vjetar. Prva linija umjesto na 2, stoji gotovo stalno na 3 metra, pa su i vanjski puno manje opasni.

 

U zadnjih 8 minuta ušlo se sa 5:5 i sa razbranjenim Šćepanovićem i sa Jadranom koji je jako nesiguran u napadačkim akcijama. Nakon lošeg pokušaja Popadića na zonu, i Marseille ima loš šut iz iste situacije. Opet igrač više za Jadran, ali opet stative na 3 metra, na kraju se s lijevo krilo izvlači prema vani i dosta iskosa sa čak 5 metara to nije situacija iz koje bi se željelo ići u realizaciju. Lopta se vratila Jadranu i na kraju još i Spaić opet sa stative, ovaj put pogađa Šćepanovića u glavu. Opet nakon par napada Jadran ima igrača više, i sada Đuro Radović s krila pogađa prije nego se obrana kvalitetno formirala, nakon samo 3-4 sekunde akcije. Nakon skoro punih 12 minuta gol Jadrana i opet vodstvo 6:5. Obranio se Jadran, a u idućem napadu Petković ako dobro uplivava, dobija loptu na ruku, ali mu prije šuta ispada i dok je kupi s vode suđena mu je topljena, mislim opravdano. Idući napad, veliki kiks Kandića. U utakmici s ovako malo golova, gdje se za svaki treba jako puno namučiti, Izdinsky na zonu s desnog vanjskog ne šutira baš najbolje, ali golmanu Jadrana lopta ulazi u gol. I idući gol, ovaj put Kovačevića za jedino vodstvo Marseillea 6:7, 1.45 do kraja, opet loša reakcija Kandića. Lopta je išla s lijevog vanjskog, poluvisoko ne skroz u dijagonalni kut, ali opet ulazi. Odmah idući napad Đuro Radović s igračem više, sa desnog vanjskog, individualnom kvalitetom postiže gol za 7:7. Krajem napada Marseillea Vukičević s krila ulazi kao drugi sidrun, ali gubi loptu bez faula, a s druge strane Drašković u tranziciji ulazi na 2 metra, dobija loptu s lijevog krila prema gdje je okrenut, ali netko od Francuza mu dolazi s desne i uzima loptu dok ju je držao u ruci. 15 sekundi prije kraja Vukičević mora šutirati jer ističe napad, a Kandić loptu odbija u korner i slavlje Marseillea je moglo početi.

 

Napeta, neizvjesna utakmica, izjednačena od početka do kraja. Konstantno navijanje s tribina, česti uzdasi domaće publike nakon što bi njihov Šćepanović skidao šuteve bilo sa stative, bilo iz vanjske linije. Posebno se istaknuo kad je u istom napadu, u razmaku od par sekundi prvo obranio Gardaševiću s krila, pa nekome sa stative. Sigurno je bio čovjek koji je prevagnuo i stvorio ključnu razliku. Jadran je imao previše neraspoloženih igrača i zabio je samo 2 gola u druge dvije četvrtine. Kandić je kiksao 2 puta na kraju, Drašković se istaknuo samo glupim prljavštinama, Popadić je odigrao puno slabiju utakmicu nego što sto to navikli od njega vidjeti. Spaić jest odradio svoje što see tiče uzimanja pozicije i zarađenih izbačaja, ali on je za Jadran iznimno biran i kao strijelac što je ovaj put izostalo. Ni Petković nije zabio nijednom. Svi najiskusniji su manje ili više podbacili.

 

S druge strane Marseille je igrao odlično u obrani predvođen Šćepanovićem. U napadu su imali i oni velikih problema, ali su bili puno efikasniji sa igračem više, 4/6. Nisu ih uspjevali u ovakvom kriteriju baš puno zaraditi, ali je bilo bitno da zabijaju. Vukičević je čovjek oko kojeg se puno toga vrti u njihovoj igri što je i Gojković znao i posvetio mu više pažnje nego drugima. Nakon utakmice čestitali smo mu na pobjedi i istaknuli činjenicu da je ovo prvi europski naslov na francuski vaterpolo. Pitali smo ga da kao stranac opiše tu činjenicu.

 

 

Vukičević: Izvrstan je osjećaj osvojiti svaki trofej. Veliko je zadovoljstvo i drago mi je i zbog Francuske i zbog njihovog vaterpola, zbog Marseillea što smo uspjeli napraviti jednu nevjerojatnu stvar. Protiv ovakve momčadi Herceg Novog koja je stvarno odlično igrala cijelu sezonu i koji su ekipa koja se gradi godinama. Odigrati jednu ovakvu utakmicu, stvarno svaka čast. Čestitao bih i njima jer su pružili dvije vrhunske partije. Svaka čast i Vladi i igračima, bili su pravi protivnik.

Danče.hr: Bila je dosta teška utakmica, tvrda. Dosta perioda kada se igralo dugo bez golova pa je na kraju malo i tempo pao.

Vukičević: Je, bilo je stvarno kao i svako finale. Često tada nema neke ljepote vaterpola kako bi svi htjeli, više se ide kost u kost. Pala je možda malo kvaliteta vaterpola, i tempo i sve, ali na kraju smo ih uspjeli probiti sa tih par golova. Možda smo imali malo više sreće, ali stvarno i Šćepo je zatvorio vrata zadnje dvije četvrtine. Svaka mu čast, uspjeli smo pobjediti.

Danče.hr: Večeras je bila odlična atmosfera, kako je bilo u Marseilleu, nismo uspjeli pogledtai prvu utakmicu, bio je dosta loš stream.

Vukičević: Bio je vjerojatno loš stream radi prijenosa na crnogorskoj tv. Tamo je bilo odlično, prenosili su na IBM Sportu, u HD-u, bilo je baš dobro. Bilo je slična atmosfera kao i ovdje. Mi smo loše krenuli u utakmicu, ali smo se uspjeli vratiti nakon te prve četvrtine. Mislim da smo napravili dobru stvar što smo zatvorili njihove kontranapade. Danas smo im možda pustili 2-3, primili ja mislim jedan gol. Ali u Marseilleu smo ih tu skroz zatvorili i mislim tako i iznenadili i prelomili utakmicu.

Danče.hr: Vjerojatno ste i očekivali, ovakvu utakmicu gol za gol, obzirom da ste izjavili nakon prve utakmice da je svejedno je li onaj krivi rezultat 9:7 ili ovaj pravi 9:8?

Vukičević: Ma da, to je finale. To je na gol razlike. Eto fala Bogu, taj gol je na kraju presudio u našu korist. Mislim da ne bi bilo ni razlike da su tamo bila 2 gola prednosti, isto bi se igralo na granici pobjede za nas ili za njih.

Još jednom hvala na čestitkama.

 

2. utakmica finala Eurkupa  (prva utakmica Marseille – Jadran 9:8)

Jadran HN – Marseille           7:7 (2:2, 3:2, 0:1, 2:2)

Suci: Gomez (Špa), Kun (Mađ)

Jadran: Kandić, Brkić, Popadić 1, Obradović 1, Baničević, Averka 1, Mijušković, Gardašević 2, Đ. Radović 2, Spaić, Drašković, Petković, Tešanović. Trener: Gojković.

Marseille: Hovhannisyan, Ceretti, Olivon, Izdinsky 1, Kimbell, Vernoux, Vanpeperstraete,  Đurđić 1, Marion-Vernaux, Kovačević 2, Vukičević 1, Camarasa 2, Šćepanović.

Igrač više: Jad 3/8, Marseille 4/6