Predstavljamo – Josip Vrlić

Riječki dečko koji svoje najbolje vaterpolo godine provodi daleko i od Hrvatske i od Primorja jedno je od najspominjanijih imena ovog ljeta. Mnogi su ga željeli vidjeti u svojim klubovima, kao što su i mnogi proklinjali njegovo ne igranje za Hrvatsku reprezentaciju. Riječ je naravno o Josipu Vrliću, reprezentativcu Brazila i novopečenom  centru Juga, najvećeg rivala svog matičnog kluba.

 

Nakon napornog reprezentativnog ljeta, a prije odlaska u Dubrovnik na pripreme sa novim klubom uspjeli smo ga na kratko ‘uhvatiti’ i zamoliti za intervju. Posljedica svega je podugački tekst u nastavku, u kojem pročitajte detaljnije o Brazilu, Španjolskoj, Hrvatskoj; o Primorju i Jugu; o suigračima i ostalim crticama iz Josipova života.

 

 

Ljeto 2015.

mk: Josipe, prije svega hvala na tvom vremenu za ovaj intervju – u najgušćem terminu ljeta nakon Panameričkih igara, Svjetske lige, Svjetskog prvenstva i potpisivanja za Jug našao si malo vremena i za dance.hr. Može za početak ukratko tvoj doživljaj ovog ljeta koje ti je bilo i više nego naporno i ispunjeno.

Josip Vrlić: Pa evo da se i ja zahvalim na ovom intervjuu. Prvo što smo igrali ovo ljeto sa Brazilom je Svjetska liga. I to treće mjesto koje smo osvojili – nemam što reći, najbolji rezultat u povijesti Brazila i teško da će se to ikada više dostići. Buduće generacije teško, pošto Brazil nema takvu perspektivu u vaterpolu. Iako smo se pripremali za Panameričke igre, ušli smo sa namjerom da budemo blizu tih velikih reprezentacija. Kao npr. Hrvatska koju smo uspjeli dobiti….

mk: To sam te baš htio pitat – kako ste uspjeli Hrvatsku dobit tako lagano? Nitko to nije očekivao.

Josip Vrlić: Nismo ni mi to očekivali; oni su se malo opustili i ušli u utakmicu opušteno. Mi smo bili u treningu, spremili se i malo po malo, gol po gol i na kraju 7 razlike. Nema se što reći; mi smo odigrali 120%, oni malo lošije i takav je rezultat.

mk: Kolika je uloga Ratka Rudića tu u vašoj pripremi? Ipak on poznaje našu reprezentaciju u dušu i je li prilagodio vašu igru nekim našim slabostima?

Josip Vrlić: Pa je, je, jako velika je njegova uloga. Svakog igrača zna što i kako radi, i on je to sve posložio kako treba. To se moglo vidjeti i na utakmici Svjetskog prvenstva gdje smo isto bili vrlo blizu Hrvatske – izgubili smo 10:9. Sigurno je on jedan od najvećih stručnjaka što se tiče toga.

mk: Na kraju to Svjetsko prvenstvo ipak niste ostvarili rezultat u skladu s očekivanjima. Nakon 3. mjesta u Bergamu ipak ste dosta rano ispali.

Josip Vrlić: Pa ne samo svjetsko prvenstvo, već i Panameričke igre. Poslije tog finala sa Amerikom, jako loše odigranog, smo počeli padat. Po meni je to više psihički, jer neki naši igrači nikada nisu igrali velike utakmice. Osim Perronea naravno. Ovi ostali su se puno istrošili; fizički ne toliko, ali psihički da. I onda je uslijedio taj pad jer nisu izdržali kontinuirano dva mjeseca. Na kraju smo osvojili 10. mjesto.

 

 

Odluka o igranju za Brazil i nemar HVS-a

mk: Da se vratimo malo u prošlost, ali ne u same tvoje igračke početke u Primorju (do toga ćemo doći malo kasnije), već na tvoje početke sa Brazilom. Kako je uopće došlo do tvog igranja za Brazil? Ipak si ti naš dečko sa Kvarnera, a najbolje godine nažalost provodiš daleko i od Rijeke i od Hrvatske reprezentacije.

Josip Vrlić: Što se Hrvatske reprezentacije tiče, odlučujući moment je bio poslije Final4 u Beogradu kojeg sam odigrao na jednoj zavidnoj razini i poslije kojega sam naravno očekivao poziv Hrvatske reprezentacije. Do njega nije došlo i onda sam se okrenuo drugim opcijama. Baš sam u to vrijeme pričao sa Perroneom o mogućnosti dolaska u Brazil, jer se on vraćao doma zbog projekta Olimpijade u Riju. I pričao je da treba angažirat jednog centra koji će mu držat napad… Tako se otvorila ta opcija, i u pregovorima sa predsjednikom Vaterpolo saveza Brazila uspjeli smo se dogovoriti. I evo nakon skoro 2 godine uspio sam dobiti sve potrebne dokumente i zaigrati od ovog ljeta za Brazil.

mk: Rekao si da te nitko nikada nije zvao na pripreme sa Hrvatskom reprezentacijom. A reci nam je li te možda netko, kada se počelo ‘šuškat’ da ćeš igrat za Brazil, pokušao zaustavit u tome i nekako privolit za Hrvatsku? Ili te jednostavno nitko čak niti u tim trenutcima nije kontaktirao?

Josip Vrlić:  Pa moram reći da me nikada nitko iz Hrvatske reprezentacije nije kontaktirao. Jednostavno nisam imao druge opcije nego otići.

mk: Je li to sve možda dio nekog Rudićevog ‘paklenog plana’- da te nitko ne zove i onda te on uzme u Brazil i s tobom pobjedi Hrvatsku? 😉

Josip Vrlić: Hahahah…

 

 

Počeci u Primorju i odlazak u Barcelonetu

mk:  Osim Brazila ovo je ljeto obilježio i tvoj prelazak u Jug i povratak u Hrvatsku nakon nekoliko godina izbivanja iz Rijeke. Doći ćemo i do Juga, no reci nam prije nešto o počecima svoje karijere u Primorju– počeo si igrati vaterpolo sa 10 godina i ako se ne varam u sezoni 2004/05 zaigrao za seniorsku ekipu Primorja. Za ekipu koja je bila mlada i sastavljena od domaćih dečki, pošto su sve zvijezde koje su osvojile 3. mjesto u Europi i 2. u Hrvatskoj otišle, mahom u Mladost. Igrao si u Primorju 4-5 godina, reci nam nešto o tom periodu.

Josip Vrlić:  Pa da, 2004. sam ušao u prvu ekipu i trener nam je bio Zoran Roje. Praktički se cijela ekipa promijenila, mladi su došli i bilo je to 4 godine velikog rada i kaljenja. Nismo imali neke zapažene rezultate ali onda je uslijedio povratak Samira Barača i Damira Glavana. A Samir Barač je jedan od igrača koji je ostavio najveći utisak u mojoj karijeri. Veliki igrač, a još bolji čovjek. Te 2 godine s njim u Primorju su mi jako puno značile, i praktički on mi je pomogao da napravim svoju karijeru na pravom putu.

mk: Vjerojatno je on imao veliki utjecaj i na ostale dečke; Bojana Cara, Beltramea, Križanca, Krizmana, Krapića… I povratkom Glavana, Barača te dolaskom Slobode  počela se stvarati kvalitetna osnova za daljnji napredak. No ubrzo nakon toga dolazi do tvog odlaska iz Primorja. Možeš li nam reći nešto o tome; želiš li pričati o tome? Kako je došlo do tvog odlaska iz Primorja u Barcelonetu, odnosno kako su te oni vrbovali?

Josip Vrlić: Kao prvo, nisam uspio produžiti ugovor sa Primorjem. Te sam onda preko poznanstava otišao u Barcelonetu, dakle ne preko neke igračke zasluge (jer teško da je jedna Barceloneta može vidjeti igrača u Hrvatskoj koji igra za 5-6. mjesto) već preko Samira Barača i Mirka Blaževića koji je tamo u Barceloneti bio 2. trener. Blažević me povukao sa sobom u Barcelonetu, 3 godine sam igrao tamo i ostvario jedan od po meni najvećih pomaka u mojoj karijeri. Najviše sam napredovao u tom klubu.

mk: Vjerojatno sada kada gledaš u nazad ti je drago da si bio tamo i ostvario jedan od najvećih pomaka u svojoj karijeri kako kažeš, ali sigurno postoji određeni žal da nisi uspio produžiti ugovor sa Primorjem i ostat u ekipi koja je bila u stvaranju. I predodređena za velike uspjehe, što su i ostvarili. Želiš li pričati o tome razdoblju i kako komentiraš činjenicu da je tih godina pored dovođenja stranih pojačanja dosta domaćih igrača koji su bili u naponu snage otišlo?

Josip Vrlić: Pa sigurno je svakome od nas žao što nije uspio ostat u Primorju i igrat za naš klub. Ne znam šta da kažem, svako od nas je otišao nekim svojim putem nakon toga. Meni je taj put možda napravio i bolje, ne mogu reći. Ja sam sada tu gdje jesam i da se sve vrati ponovo ja bih ponovo sve isto napravio. Tako da nemam za čime žaliti. A ostali dečki ne znam što misle… Jednostavno svatko je otišao svojim putem i zarađuje kruh na svoj način.

mk: Tebe je taj put kako smo i rekli odveo u Barcelonu, pa reci nam malo nešto o svoje 3 godine tamo. Otišao si u jednu od sportskih i društvenih metropola Svijeta, i sigurno ti je bilo prekrasno i igrat i živjet tamo.

Josip Vrlić: Da, Barcelona je sigurno jedan od najljepših gradova Europe i jako mi je drago što sam bio tamo, doživio i njih i njihov mentalitet. Španjolci su jako dobri ljudi i puno si mi pomogli. U te 3 godine sam naučio osvojit naslov. To je nekako u sportu najteže. Osvajati naslove i naučiti biti pobjednik, to nije baš tako jednostavno. Dok smo bili tu u Primorju smo znali gubit sa -10, -15 golova razlike od Juga i to nikome nije smetalo. A u Barceloneti kada nekoga pobijediš, kada osvojiš lagano naslov vidiš da možeš.  A kada vidiš da možeš onda ti se u glavi sve posloži; sve dolazi na svoje i onda je već lakše i trenirati i znati zašto treniraš i radiš.

mk: Koja je formula uspjeha Barcelonete? U tvojoj trećoj godini ste dogurali do Final4 u Beogradu i osvojili 3. mjesto; pomoćni je trener bio Jesus Marin koji je godinu potom osvojio i naslov prvaka Europe. Reci nam malo o tome, kao i ukratko o Španjolskoj ligi.

Josip Vrlić: Pa Španjolska liga je nešto slično kao i Hrvatska osim što nema 2 kluba koji se bore za naslov već samo jedan – Barceloneta. Tako da oni nemaju konkurenciju; prvaci su već 8-9 godina za redom, možda i 10.

mk: Znači nešto kao Dinamo kod nas? 😉

Josip Vrlić: Da da, tako nekako :smile:. Uglavnom uzrok svemu tome je jako, jako dobar rad. Prvenstveno mislim na Mirka Blaževića, pomoćnog trenera koji je jedna nova vaterpolo škola rada.

mk: U kojem smislu nova, koja ti je razlika bila tamo u odnosu na Primorje?

Josip Vrlić: Pa prvenstveno što se više ne pliva toliko. Više je rad nogu, više je tehnika, više je pucanje, više je rad obrane – napada. Nije bilo toliko plivanja, dok se u Primorju sve baziralo na plivanju. Tako da je to bila moja najveća promjena. Baziranje je bilo na nogama, tehnici i ostalim elementima igre.

 

Odlazak u Brazil i općenito o Brazilu

mk: I kako si se onda nakon 3 godine u Barceloneti odlučio na odlazak u Brazil, taman godinu dana prije njihova naslova Prvaka Europe? 😉 Vraćamo se na temu od početka – Perrone te vrbovao da igraš za njihovu reprezentaciju, no kako si se odlučio i provesti godinu dana u njihovoj ligi?

Josip Vrlić: Pa bio sam prisiljen ići u Brazil, jer da se dobije putovnica treba se godinu dana živjeti u Brazilu. Tako da sam se zbog toga odlučio provesti tu godinu dole, i bio praktički na odmoru. Pošto Brazilska liga nije ni blizu nekom vrhunskom vaterpolu – to je amaterizam tako da je boravak dole za mene bio ‘godišnji’.

mk: Ali ipak je jedan Perrone do svoje 17. godine igrao u Brazilu, znači i u takvim uvjetima može se roditi jedan vrhunski igrač. Praktički su i ostali igrači domaći dečki, samo ste ti i Soro sa strane.

Josip Vrlić: Pa dobro, nisu to baš sve domaći dečki. Ima tu 4-5 igrača sa strane – Španjolac Adrian Delgado, Paolo Salemi Talijan; zatim igrači koji su igrali u Španjolskoj pa su se vratili u Brazil tako da je malo njih koji su u Brazilu od početka. Ali dobro, naravno da se uz jedan rad i dole može uspjeti. Oni su i fizički i plivački jako snažni, tehnički su slabi, ali i to se da nadoknadit. Kao npr. dolaskom jednog Ratka Rudića vidjeli smo da se kroz jedan kratak period može postići jako puno.

mk: Koja su tvoja očekivanja po pitanju treninga sa Ratkom u narednoj godini kao i po pitanju  same Olimpijade kao krune vaše generacije i tvoje dosadašnje karijere?

Josip Vrlić: Pa godinu dana je jako dug period, ali mi moramo gledati realno. Jer ono 3. mjesto na Svjetskoj ligi nije bilo realno. Tako da na toj Olimpijadi rekao bih da bi nam uspjeh bio proći skupinu. I za Brazil i za našu generaciju. A poslije što Bog da… Mislim da sa Ratkom možemo proći skupinu.

mk: Kakva je situacija sa Sorom i gdje je zapelo što se tiče Jadranske lige koju je Brazil trebao igrat no ipak ne igra? Da li bi ti u toj hipotetskoj situaciji igrao za Jug ili Brazil? 🙂

Josip Vrlić:  Pa prvo da kažem za Soru – još uvijek nije dobio dopuštenje od FINA-e da zaigra za Brazil. To bi se trebalo desiti za mjesec dana kada odigra ovu zadnju ligu u Brazilu i onda bi nam se trebao priključiti. Što se tiče mogućnosti nastupa Brazilske reprezentacije u Jadranskoj ligi, čelnici lige su dopustili naš ulazak ali normalno trebala se uplatiti neka svota novaca, treba platiti smještaj i organizirati sve te utakmice, te u Brazilu nisu uspjeli zatvoriti financijsku strukturu. Tako da se sve na kraju raspalo jer bi to previše koštalo. Trebali smo igrati u Zadru i biti smješteni u hotelu Falkensteiner koji je jako dobar hotel… Da se to uspjelo organizirati i realizirati sigurno da ja ne bih mogao doći u Jug. Tako da je za mene osobno čak i dobra vijest da Brazil nije u Jadranskoj ligi, ali kao člana te reprezentacije jako loša vijest jer bi se i uigrali i puno bolje spremili za Olimpijadu.

mk: Ali rekao si da je ipak gro igrača našao neki angažman – ti i Perrone u Jugu, neki dečki u Italiji, a neki u Španjolskoj….

Josip Vrlić:  Tako je. Oni će sigurno skupiti potrebno iskustvo koje će nam dati jednu mogućnost više u našoj igri i sigurno da ćemo biti puno bolje spremljeni za olimpijadu nego sada za ovo Svjetsko prvenstvo.

mk: Reci evo jednom prosječnom čitatelju nešto o Brazilu kao državi i o tvom životu dole –  u kojem si klubu igrao i gdje si živio? Kakav je život dole i kakve su Brazilke (što svih najviše zanima) :smile:?

Josip Vrlić: Brazil je Copacabana, Ipanema… Živio sam u Riju naravno, godinu dana i mogu reći da je to jedan od ljepših gradova u Svijetu. Ne može se riječima opisati to; te plaže, taj krajolik. Tko god je bio u Riju zna o čemu pričam. A žene u Brazilu, to je jedna druga priča. Puno opuštenije, izlasci sa njima…sve je na jednom većem nivou nego kod nas. 😉

mk: Jel znaju da si njihov reprezentativac kad izađete van?

Josip Vrlić: Hahaha, pa dobro to ne znaju. Ipak je njih preko 200 miliona, 200 miliona koji baš ne prate vaterpolo.

mk: Znači Neymar je ipak još uvijek malo popularniji od tebe?

Josip Vrlić: Hahaha, je, je, još uvijek je malo poznatiji. Do iduće godine, dok ne osvojimo Olimpijadu… 🙂

mk: A kakva je Brazilska liga, kakva je posjećenost na utakmicama? Kakvi su klubovi i jesu li navijači fanatični kao i na nogometu?

Josip Vrlić: Pa prvo, svaki klub kod njih je privatni klub. To su baš sportski klubovi, sa više sportova u jednom klubu kao npr. Barcelona, Partizan itd. I igraju sve, i tu više ljudi plaćaju da bi igrali. I do 18 godine plaćaju, a onda se njih počne plaćati ako uspiju nešto napravit i dokazat se. Sistem lige kada sam ja bio je bilo da liga traje 3 mjeseca. Svaki tjedan jedna utakmica. Posjećenost je bila jako dobra, i dobra je atmosfera. Svi bazeni su otvoreni pošto je njima i proljeće i ljeto i zima temperatura uvijek od 27 C° pa do 50 C°  valjda, hahaha…

 

Povratak u Evropu – o Kragujevcu i Srbiji

mk: Zanimljivo… Ali nakon godinu dana Brazila ipak si se vratio u Evropu i to u Radnički iz Kragujevca. Kako si se odlučio na povratak i kako si izabrao Radnički?

Josip Vrlić: Pa prvenstveno zato jer sam se htio vratit i igrati, nakon što je prošla ta godina dana koju sam trebao stažirat u Brazilu. A malo klubova je bilo zainteresirano, kao i zbog situacije u današnjem vaterpolu gdje je sve manje novaca za nas vaterpoliste. Bilo je i nekih kombinacija sa Partizanom, ali sam se odlučio za Radnički prvenstveno jer mi je jako dobar prijatelj Aleksandar Ćirić igrao tamo i on me je molio da dođem. A pošto smo stvarno dobri prijatelji nije mi to teško palo, hahaha.

mk: To je bila ekipa iz Barcelone?

Josip Vrlić: Tako je, mi smo igrali 2 godine u Barceloni skupa. On i Marko Petković također, tako da je to bilo staro poznanstvo. O godini dana u Radničkom imam samo riječi hvale, sve je bilo super i nemam niti jednu lošu riječ o njima. I igrački i van bazena su svi momci jako dobri, tako da mi ta godina predstavlja jedno jako veliko zadovoljstvo.

mk: Ako želiš pričati o tome, znam da ste imali i nekih financijskih problema – neke utakmice si igrao, neke nisi…

Josip Vrlić: Imali smo financijskih problema, klub je općenito loše stajao po tom pitanju. Ja sam imao dogovor da ne igram ako nema novaca – neke utakmice na početku nisam igrao, ali na kraju je presudila moja želja za vaterpolom pa sam odigrao sve utakmice.

mk: Na kraju su ti ipak ostali dužni?

Josip Vrlić: Svima su ostali dužni pa tako i meni, to je bilo normalno… 😉

mk: Trener u Radničkom ti je bio Uroš Stevanović, pomoćni trener u reprezentaciji Srbije. A reprezentacija Srbije niže zadnje vrijeme uspjeh za uspjehom. Reci nam nešto o radu sa njime, tvojem viđenju srpskog vaterpola i njihove reprezentacije koja je kao ekipa praktički nepobjediva zadnje vrijeme. Svima nam je u sjećanju finale SP-a koje su dobili ako se ne varam sa 7-8 razlike.

Josip Vrlić: Pa dobro, to je sada takav period. Oni sad imaju praktički 16-17 igrača koji su na jednom stvarno vrhunskom nivou. Čak i bez Rađena, jednog od njihovih glavnih aduta u obrani, su obranu vrhunski pokrpali. To je taj radi u Srbiji; što kažem imaju nevjerojatnih 16 – 17 igrača koji svi igraju sve.

 

 

Dolazak u Jug i  usporedba Jug-Primorje

mk: Tamo si bio godinu dana i onda si se odlučio na povratak u Hrvatsku pa možda da se dotaknemo i toga sada. Bilo je dosta prometno ovo ljeto; i u Primorju i Jugu. Neki dečki (Sukno, Elez, Bušlje) su otišli u Italiju; zatim Bošković iz Juga u Primorje, a Garcia u obrnutom smjeru. Lončar iz Mladosti u Jug, a zatim i ti u Jug što je sigurno jako odjeknulo. Možeš li nam reći kako je došlo do tvog angažmana za Jug, koji je bio aktualan i pred 2 godine ali se nije realizirao?

Josip Vrlić: Tako je, pred 2 godine smo bili u kontaktu no to je bila ona godina koju sam morao provesti u Brazilu. Meni je to teško palo jer sam stvarno htio doći u Jug. Jer svi znamo što je Jug i kakva je to institucija vaterpola. Ali evo ove godine se ponovio taj poziv Juga i preda mnom predstoji sada vrijeme dokazivanja u Hrvatskom vaterpolu. Naravno, svi se nadamo naslovima pošto su napravili stvarno jaku ekipu – vratili Jokovića, doveli Xavija; došao je Perrone i Lončar. Imena su vrhunska i sada to sve treba posložiti i krenuti u osvajanje naslova.

mk: U izjavi za jug.hr rekao si da su u Jugu sve odlični igrači i odlični ljudi. Koga sve poznaš i s kim si sve igrao iz te ekipe, osim Perronea naravno?

Josip Vrlić: Poznajem reprezentativce (Jokovića,Obradovića, Lončara, Markovića) te zatim Garciju tu iz Rijeke, a i često je bio u Barceloni. Ove ostale ne znam tako dobro još uvijek.

mk: U izjavi za jug.hr si također izjavio da je svakom mladom igraču želja igrati za Jug i tebi se sada to konačno ostvarilo. Reci nam što konkretno očekuješ od svoje uloge u Jugu? Došao je Lončar koji je sada suspenzijom Dobuda postao prvi centar reprezentacije i vjerojatno te očekuje borba za prvog centra sa njime. Kaži nam i kako se osjećaš kao Riječanin  koji ako se ne varam prvi nakon Davora Cara pred 10 godina odlazi igrati u Dubrovnik? Zadnjih je godina bilo prometnije u suprotnom pravcu…

Josip Vrlić: Pa evo, oni su se odlučili pojačati na poziciji centra i dovesti dvojicu igrača. Po meni je Lončar jako, jako dobar igrač, prvi centar reprezentacije i igra na odličnoj razini, te mi je drago da ću igrati s njime. Sigurno ćemo se i ja i on moći manje trošiti, igrati u manjim intervalima i bolje igrati. Naravno da čovjek više daje kad se manje troši, tako da je sigurno Jugova najveća snaga ove godine na tim pozicijama.

mk: U odsustvu Dobuda tu je lani bilo raznoraznih kombinacija; ove godine 2 centra, zatim dva vrhunska ljevaka…

Josip Vrlić: Da, lani samo dva puta igrao protiv Juga iako je oba puta još Dobud igrao za njih. Gledao sam ih kasnije i jako je falio Dobud nakon te suspenzije i mislim da su tu najviše izgubili. Bili su blizu naslova ali bez Dobuda to nije išlo. Bez jednog centra koji je takva klasa…

mk: Kako se nosiš sa pritiskom odlaska u Grad koji je vjerojatno najzagriženiji vaterpolom na Svijetu? Vjerojatno ćeš ti biti pod posebnom lupom pošto si iz Rijeke, a proteklih je sezona je posebno aktualan taj rivalitet koji je u nekim segmentima i veći nego što je potreban. A još ti i brat igra u Primorju.

Josip Vrlić: Meni uvijek pomaže i u igri i u treningu da postoji taj rivalitet, jer samo te to može dovesti do neke više razine. Svakome igraču je draže igrati tako nego bez nekih emocija. Sigurno da će mi to pomoć.

mk: Možeš li usporediti ekipe Juga i Primorja u nadolazećoj sezoni, prednosti i nedostaci obje ekipe?

Josip Vrlić: Ovako, prvo obje su ekipe vrhunske i odlučivati će sitnice, taktičke zamisli trenera. I jedni i dugi mogu doći do trofeja. Što se tiče ekipe Primorja, oni su se ove sezone pojačali sa čak 4 igrača a samo su trojica otišli. Znači imaju jednog više, što je za njih jako bitno jer je njima ta konstanta plivanja gore-dole u igri ovih godina bila najveća prednost.

mk: Da, to je Primorju jako bitno jer su lani gro utakmica igrali sa više manje 10 igrača. Naši mladi dečki na klupi; Peroš, Mudradžija i tvoj brat u većini utakmica nisu ulazili odnosno nisu puno igrali.

Josip Vrlić: Tako je, imali su klupu malo slabiju. I još jedna važna činjenica za Primorje je da je otišao Sandro Sukno. Po meni jedan od najboljih igrača na toj poziciji, općenito jedan od najboljih na svijetu. Oni će tu izgubit u svojoj igri jako puno, vidjet ćemo da li će moći naći adekvatnu zamjenu. Što se tiče Juga, došli su dva ljevaka znači desna strana nam je kompletna. Sa Obradovićem koji također može igrat desno, po meni možemo parirati Reccu na toj strani bez problema. Lijeva strana Pavo Marković i Perrone koji je trenutno u svjetskom vaterpolu isto tako jedan od najboljih i najkompletnijih igrača. Pošto može igrati i beka i lijevo, i desno i kao drugi centar. I na svim tim pozicijama je jedan od najboljih. S njim je Jug dobio jako puno. Vidi se u Brazilu kad on igra d Brazil može dobiti neke velike ekipe.

mk: Rekao si da će Jug igrati sa dva ljevaka nakon povratka Jokovića i dolaska Garcije. A kada je Garcia došao u Primorje na toj je poziciji igrao Krizman, također lijevak. No nisu igrali često skupa u postavi – praktički ni malo, a i nedugo nakon dolaska Xavija Krizman je otišao u Herceg novi.  Smatraš li da se Primorje olako odreklo njega, kao npr. i još nekih naših dečki (osim tebe) tipa Beltrame, Egon Jurišić itd. Da ne govorimo o jednom Danijelu Premušu koji se nikada nije vratio ili npr. Damiru Buriću koji je došao lani a možda je mogao doći pred 5 godina?

Josip Vrlić: Za Ivana Krizmana jedan podatak koji je jako važan – poslije Primorja je otišao u Herceg Novi, dole odigrao jednu vrhunsku sezonu. U jednoj utakmici protiv Primorja je zabio 4 ili 5 golova i mislim da se isto tako moglo njega zadržat. Nije i ne znam zašto nije, ne želim ulaziti u detalje. Onda Egon Jurišić isto tako – otišao je u Trst i dobio poziv za Talijansku reprezentaciju. Moglo ga se zadržati kao drugog golmana i mogao je napredovat uz Vićana. Ne znam zašto nije. Možda je takva politika kluba.

mk: Kada smo se eto već dotakli domaćih igrača bilo tu u Rijeci bilo u Dubrovniku, daj nam jedan tvoj komentar situacije da Jug svakih godinu-dvije izbaci nekog igrača koji igra zapaženu ulogu u seniorskoj momčadi Juga kao i kasnije u reprezentaciji. Evo npr. u zadnjih par godina Macan, Ivanković, Bijač, mali Fatović, ranije Obradović, Dobud i Sukno, a onda još i dio one generacije iz Melborunea koju čine Joković, Bušlje, Bošković, Marković. S druge strane u Primorju, u zadnjih 10 godina od domaćih igrača koji su ostavili značajniji trag nakon one generacije predvođene Premušem, Frankovićem  i Burićem ste zapravo samo ti, Krapić i ajmo reć Krizman koji nažalost nije dosegao svoj zenit u Primorju. Primorje pak u zadnjim sezonama postiže zapažene rezultate u mlađim kategorijama i smatraš li da imamo opet potencijala izbaciti nekog klasnog igrača za prvu ekipu?

Josip Vrlić: Pa sigurno da je u Primorju jako dobar rad sa mladima pošto su mlade generacije sada najbolje u Hrvatskoj. Sada kada stasaju treba im dati mjesta u prvoj ekipi. Da napreduju do kraja, jer je ta smjena iz juniora u seniore najteži prelazak u igračkoj karijeri.

mk: Misliš li da bi Primorje možda nekog od tih mladih igrača koji ne igraju moglo dati na posudbu u neki prvoligaški klub na kaljenje; npr. Medvešćak, Jadran ili sl.?

Josip Vrlić: Naravno, dapače, zašto ne. To Jug radi već dugi niz godina, primjenjuju tu taktiku i to im uspijeva. Možda treba pogledat i tu opciju, jer ovako je Primorje stvarno jako malo igrača izbacilo u zadnjih 10 godina.

 

Ukratko o Hrvatskoj reprezentaciji

mk: Hvala ti na stvarno opširnim komentarima o praktički svim dosadašnjim stanicama svoje karijere. Reci nam još samo za kraj par rečenica o Hrvatskoj reprezentaciji. Nažalost nikada te nisu zvali i nakon tvog vrhunskog Final4 u Barceloni prihvatio si ponudu Brazila. No ipak si ti naš dečko tu sa Kvarnera i sigurno pomno pratiš Hrvatsku. Koji je tvoj komentar naše reprezentacije trenutno? Ovo ljeto 2 srebra za koja neki smatraju da su veliku uspjeh a neki pak da su neuspjeh. Što ti misliš da je dobro, a što da bi se moglo poboljšati i gdje imamo prostora za napredak?

Josip Vrlić: Pa poslije Londona se nama desila jedna smjena generacija. Došlo je par novih imena i suspenzijom Nikše Dobuda dodatno je potresena cijela reprezentacija. Tako da smatram da sa ova dva srebra Hrvatska može biti sretna. To je veliki uspjeh za Hrvatski vaterpolo i očekujem nakon 2-3 godine, možda i prije npr. sada u Riju da Hrvatska opet dođe do medalje, ako ne i zlata.

mk: Što misliš o igračkom kadru, ima li pored ovih dečki netko tko bi po tebi morao igrati za reprezentaciju? Što misliš o Tucku kao izborniku?

Josip Vrlić:  Tucka nisam nikada upoznao. A o tome tko bi morao biti ili ne odlučuje on i nitko drugi. Tako da ja kažem, 2 srebra su po meni odličan rezultat i ne može mu se ništa zamjeriti. Srbija je trenutno puno, puno bolja.

mk: I sam kažeš kao i mnogi da Hrvatska ima igrače za obranu i igrače za napad, dok u Srbiji svi igraju sve?

Josip Vrlić:  To je danas taj moderan vaterpolo. Svaki igrač zna igrat i obranu i napad, i jako ih je teško pokrit. Hrvatska po meni ima jednog Sandra Sukna koji vodi cijelu momčad, vodi igru i sigurno da bez njega to ne bi bilo to. Imamo sreće što je on tu i nadamo se da uz njega kao jednog od glavnih aduta da će Hrvatska doći do još koje medalje ili čak zlata. Što se tiče finala Svjetskog prvenstva, Srbi su došli osvojit i to su napravili. To su pokazali kroz cijeli turnir i jednostavno su bili prejaki. Jedino im je Australija bila blizu, Australija koja je jako napredovala uz Elvisa Fatovića koji jako dobro radi.

mk: Zadnje pitanje za kraj, koja su tvoja očekivanja od idućih godinu dana na klupskom, reprezentativnom a i privatnom planu jer vidimo da nisi oženjen? 😉 Čisto za kraj jedna tvoja završna misao i poruka našim čitateljima.

Josip Vrlić:  Pa u Jug sam došao osvojiti trofeje, i naravno da ću biti nezadovoljan ako ih ne osvojimo. Što se Brazila tiče očekujemo borbu i prolazak skupine u Riju, te borbu u četvrtfinalu. To bi bio uspjeh.

mk: Hvala ti Josipe.

Josip Vrlić: Nema na čemu, pozdrav.