Radnički u novom eurofinalu

Partizan – Radnički 4:9 (1:2) (2:3) (0:2) (1:2)

Bazen: Bernat Picornell; Gledatelja: 800; Suci: Margeta (Slo), Koganov (Aze);

Igrač više: Partizan 1/9, Radnički 5/11;

Dva igrača više: Partizan 0/1;

Peterci: Radnički 0/1

Partizan: Soro, Gielen, Mandić 2, Vico 1, Subotić, Tomašević, Ćuk, Dedović 1, Čučković, Tanasković, Stojanović, Jakšić, Rističević Trener: M. Ćirić

Radnički: Radić, Burić, Vuksanović 1, Korolija, Ćirković, Miličić, Ćirić 1, Basara 1, Zloković 4, F. Filipović 1 (0), Marković 1, Đ. Filipović, S. Popović Trener: Stojanović

 

 

Nakon jučerašnjega velikog iznenađenja kojega su priredili igrači Partizana pobijedivši Pro Recco, danas su stvari čini se došle na svoje mjesto. Osmi put su se ovo sezone sastali sa Kragujevčanima (prethodno 7 poraza) ali ovo im je bilo gotovo najslabije izdanje u tim duelima. Razumljivo nakon iscrpljujuće utakmice u četvrtini finala, nakon koje nije ni bilo puno vremena za odmor, ali i katarze koju su doživjeli pobijedivši velikoga favorita.

Sa klupe ih nije mogao voditi ni kažnjeni Vujasinović, a zanimljivo je da je sinoć, neposredno nakon utakmice sa Reccom, vidno uzbuđen, između ostaloga i izjavio kako srećom danas neće morati sjedeti kraj bazena, misleći očito kako je teško preživjeti takva uzbuđenja.

No, nije ih bilo previše u ovoj utakmici, Partizan se držao solidno u početku, a kako je vrijeme odmicalo, oni iskusniji igrači Radničkog su kažnjavali sve propuste obrane Beograđana, te je sve bilo riješeno daleko prije kraja. Nakon toliko međusobnih duela, oni su jednostavno i znali odakle prijete potencijalne opasnosti, te koje su slabosti mladog tima Partizana. Naročito se u tome istakao oporavljeni Zloković zabivši 4 gola, i dobivši bar još toliko izbačaja, dok su u obrani posebno obratili pažnju na vanjske pucače protivnika a Radić je prilično sigurno zaustavljao ono što bi do njega došlo.

 

Sami početak malo je sličio četvrtfinalu, Soro brani peterac F. Filipoviću, po jedan gol na obje strane, a tek krajem prve četvrtine Radnički preko Zlokovića dolazi i do drugoga. Iz četvrtoga igrača više Kragujevčani dolaze na + 2, no Mandić veoma brzo smanjuje. Napad Radničkoga počinje bolje funkcionirati sa igračem više, dok u ovom segmentu Partizan ima velikih problema pokušavajući sa stativa. Ipak nekako do polovice, Beograđani su na zaostatku od pristojnih dva gola, 3:5.

U nastavku ista slika kod Radničkog dok igrači Partizan ne uspijevaju ništa šutevima iz vana, pa čak ni sa dva igrača više. Prednost Kragujevčana lagano raste, krajem 3. četvrtine je +4, a odmah početkom četvrte dolaze i na 5 razlike i svima postaje jasno da je ova utakmica definitivno riješena, do kraja još po gol za konačnih 4:9.

 

U susretu ove dvije ekipe bilo je ove sezone neizvjesnijih utakmica, no, kvaliteta ekipe Radničkog uvijek je odnosila prevagu. Partizan jeste bio iscrpljen, no ispoljio je i ovoga puta slabosti koje je imao kroz cijelu sezonu. Vrlo je teško ozbiljnije graditi igru bez iole opasnoga sidruna i oslanjati se isključivo na opucavanja iz vana. Također je Partizanova slabost i ovoga puta bila igra sa igračem više, uz tek jednu uspješnu akciju preko stative (protiv Recca mislim da to nisu skoro ni pokušali).

Od mlađih igrača bi se moglo očekivat i malo više plivanja u kontre, no i to je izostalo. Vjerojatno u Partizanu nisu ni ovoliko očekivali te će i postignutim biti posve zadovoljni, a Vujasinović nastaviti raditi sa ovim mladim timom. Sa druge strane je Radnički, koji je u dvije godine postojanja stigao do finala Lige šampiona nanizavši sve pobjede u ovome takmičenju. Poznato je kako je nastao ovaj klub, a hoće li nastaviti postojati u ovakvome obliku umnogome zavisi i od finala i jedinog trofeja koga se mogu domoći ove sezone. Jednog ali kakvog.