Šampionski kraj turneje šampiona

Srbija – Australija 19:6 (3:1) (5:1) (5:2) (6:2)

Bazen: SC Jug Zrenjanin; Suci: Virijević, Raković; Gledatelja: 500

Igrač više: Srbija 8/8, Australija 4/12; Dva igrača više: Srbija 1/1

Peterci: Srbija 1/1

Srbija: G. Pijetlović, Mandić 3, Gocić, Ranđelović 1, Subotić 5, D. Pijetlović 1, Nikić 3, V. Rašović, Jakšić, Filipović 4 (1), Ubović 1, S. Rašović 1, Rističević.

Trener: Savić

Australija: Stanton, Campbell 1, Cotterill, Power, Gilchrist, Roach, Martin, Swift, Kayes 1, Howden 1, Miller 1, Dennerley, B. Edwards 1, L. Edwards.

Trener: Fatović

 

 

U sklopu priprema za OI u Riju vaterpolo reprezentacija Srbije krenula je najprije akcijom nazvanom “Turneja šampiona” čiji su glavni ciljevi bili kako promoviranje vaterpola, animacija javnosti te humanitarni karakter, obišavši nekoliko gradova u Srbiji, odigravši utakmice između timova koje su vodili Vujasinović i Savić, okupivši pored standardnih reprezentativaca i igrače koji bi to mogli uskoro postati. Nakon ove mini turneje, sve postaje ozbiljnije te se takvim smatrao i ovaj susret sa reprezentacijom Australije, uvijek tvrdim protivnikom na velikim natjecanjima.

Australci su sa druge strane, također krenuli sa pripremama i trenutačno su na europskoj turneji u okviru koje su prije Srbije igrali protiv Nemačke dvije utakmice (pobjeda i poraz). Igralo se u Zrenjaninu, gradu ne baš vaterpolskom centru, ali ipak rodnome mjestu trenutačno najtrofejnijeg svjetskog igrača Slobodana Nikića, dok je Fatović u šali rekao da je on na tom bazenu bio sigurno više puta od polovice srpskih reprezentativaca. Poslije utakmice, za šalu je vjerojatno više razloga imao Dejan Savić, no očito je ipak da se sa pripremama tek krenulo i još uvijek je sve izgledalo prilično neobavezno. Za Srbiju su zbog povreda i bolesti standardnih, priliku dobili neki igrači iz drugoga plana (Subotić, braća Rašović, Ubović, golman Rističević), tako da su u postavi bila čak 3 sidruna i što je najzanimljivije Savić se poigravao varijantom da dvojica od njih istovremeno budu u bazenu. D. Pijetlović je tako i zabio gol sa srednjeg vanjskog, igrao na beku, no ovo je sigurno bila jedinstvena prilika za takvo što.  Kod Australije su uglavnom igrači poznati par godina unazad, uz tek možda par novih imena u odnosu na recimo zadnju Svjetsku ligu na kojoj su se baš odlično držali protiv Srbije i mislim izgubili sa samo 2 razlike.

 

Danas su odigrali puno slabije u svim segmentima, postigavši tek jedan gol iz igre, slabo realiziravši igrača više, u obrani često bez blokova, primajući niz golova sa 9 metara i ne obranivši čak ni jednoga igrača manje. Ono na čemu je očito Fatović većim dijelom utakmice insistirao je dupliranje na centru, no to nije poremetilo ni malo obranu Srbije, Kayes i Swift su na 2 metra imali malo prilika baš kao i vanjski igrači. Donekle mogu biti zadovoljni kako su zatvarali srpske centre, naročito slabijeg Ubovića, dok je Nikić ipak iskoristio par prilika, ali bi im probleme zadavala uplivavanja Mandića, Filipovića ili S. Rašovića.

Na drugoj strani Srbija sa klasično jakom obranom pri čemu nije bilo ni puno izbačaja, u prvoj četvrtini tek jedan u plivanju nazad, u drugoj samo dva, tek kasnije su krenuli grublje. U napadu su nepostavljanje blokova koristili za niz lijepih golova iz vana, najprije Filipovića, a onda je i Subotić pogađao kako je htio, Mandić iz vana i sa krila, Ranđelović iz kontre… Gocić je odlično odigrao u obrani pokupivši par lopti, a Subotić iskoristio ukazanu mu priliku sa čak 5 golova.

 

Na kraju, ipak treba još jednom napomenuti kako je očito ovo tek početak priprema za svima glavni cilj Olimpijadu, te je i ova utakmica više imala revijalni karakter, bar što se domaćina tiče. Australija je ostala malo samozatajna jer očito da oni mogu bolje od ovoga te je pred Fatovićem još dosta posla, dok Savić može bit na slatkim mukama oko izbora igrača a pažnju obratit na psihološki plan i nošenje sa teretom favorita.