B Mađarska ušla u polufinale, pobijedili Srbiju nakon peteraca
Mađarska – Srbija 15:14 (10:10) (3:3) (2:2) (4:3) (1:2) PSO (5:4)
Suci: Alexandrescu, Segurana Ferre
Igrač više: Mađarska 4/9, Srbija 7/11
Dva igrača više: Mađarska 1/2, Srbija 0/1
Peterci: Mađarska 1/1, Srbija 1/1
Mađarska: Banyai (6), Tatrai 3, V.Varga, Pohl, Vi.Vigvari 4 (1/1), Nagy, Fekete 2, Burian, Kovacs, Ve.Vigvari 1, Vismeg, Molnar, Gyapjas. Izbornik: Z.Varga
Srbija: Filipović (3), Mandić 2 (1/1), S.Rašović 2, Ranđelović, Milojević, Radulović, Drašović, N.Jakšić 2, Vico 1, Ubović 1, P.Jakšić, V.Rašović 2, Mitrović (2). Izbornik: Stevanović
Nakon što se znalo u kome će sastavu Mađarska doći na ovo EP, još i nakon utakmica protivu Grčke i Italije, teško da ih je netko vidio u situaciji da će se boriti za medalju. Tako se i pred ovo četvrtfinale uglavnom Srbija smatrala favoritom, sa dobrom dozom zadrške, barem blagim. No, osim što je reprezentacija Mađarske psihološki bila rasterećenija kao ekipa od koje se realno ne očekuje puno toga na ovome natjecanju, vidno je bilo da je Z.Varga i igrački uspio podići svoju momčad u odnosu na ono što su prikazali u grupnoj fazi. Uz to je svakako imao i ideju/taktiku koju su njegovi izabranici uspjeli provesti kako bi na kraju bili potpuno ravnopravan protivnik u ovoj utakmici. Izostavivši iz sastava ovaj puta i iskusnoga centra Haraija, samo s Kovacsem kao klasičnim sidrunom svakako je dobio na brzini u oba pravca, pokretljiva obrana dobro je zaustavila vanjsku liniju napada Srbije, pa iako najčešće nisu mogli braniti igrača manje, kod igre 6 na 6 odlično su funkcionirali, uz pogreške kojih je u napadima protivnika evidentno bilo, na kraju su primili samo 3 gola iz igre, jedan s vanjske pozicije (S.Rašović), jedan iz rekontre (Ubović), i još jedan iz kontre u koju je rizično pobjegao S.Rašović. Brza tranzicija u napadu, na drugoj strani je donijela nekoliko golova, čak i kada bi omjer bio izjednačen, koristili su loše postavljanu obranu Srbije, ili su u takvim napadima zarađivali igrača više. Nije da u tom inzistiranju na bržem tempu i sami nisu imali pogreške, neke od njih su bile i spomenute dvije situacije kod kontri Srbije, ali je takva taktika očito manje odgovarala protivniku te poništila razliku koja je barem na papiru bila u igračkoj kvaliteti. Opet, u nekim situacijama se Mađarima isplatilo kada su napade odigravali do samoga kraja, uspjevši realizirati i iz ne tako izrađenih akcija, ali kada je obrana Srbije već razmišljala o kretanju u napad te nije ispratila šuteve Feketea ili gol Vincea Vigvarija za izjednačenje na 10:10.
Ako 10 golova primiti, od protivnika kakva je i Mađarska u ovome sastavu, nije previše, svakako je reprezentacija Srbije morala mnogo bolje odigrat napadački. Igrač više je solidno funkcionirao, sa stativa su pogađali N.Jakšić (2 puta) i Vico, ali je Banyai uspio obraniti Ranđeloviću koji je isto pokušao sa te pozicije. V.Rašović je u trećoj četvrtini dva puta za redom zabijao sa desnoga krila, iz jednog igrača više je Vico zaradio peterac, ali zato je realizacija izostala kod dva igrača više, iz jedne pogreške je slijedila kontra u kojoj je gol dao Vince Vigvari. Bez igrača više Srbija se jako mučila u napadu, sve je izgledalo previše statično pa se sa vanjskih pozicija nije dolazilo u izgledne prilike a lopte su bez uspjeha trošili Radulović, Mandić i S.Rašović na koje je obrana protivnika dakako najviše obratila pažnje, ostavljajući naravno više prostora onima za koje se pretpostavljalo (a i potvrdilo) da neće šutirati. U takvoj postavci nije bilo više od par pokušaja uplivavanja od čega je jedino N.jakšić na taj način uspio osigurati igrača više.
Rezultatski je cijelim tijekom utakmica bila izjednačena, prednost je odlazila par puta sa jedne na drugu stranu ali niti jedna od reprezentacija nije imala više od gola prednosti. Tatrai je svoj talenat potvrdio i u ovoj utakmici, postigavši već u prvoj četvrtini 2 gola (oba kod igrača više), do kraja još jedan, uz jednu asistenciju u kontri. Dva gola je i Srbija postigla kod igrača više (Mandić i Jakšić) dok su iz igre pogađali S.Rašović i Fekete. Mađarska je nakon početnih 1:0 do novoga vodstva stigla sredinom druge četvrtine iz kontre u kojoj je pogodio Vendel Vigvari ali se na poluvrijeme otišlo rezultatom 5:5. Mađarska je uglavnom imala prednost tijekom treće četvrtine kada je tri gola zabio Vince Vigvari, uz Tatraia svakako najzapaženiji u ovoj utakmici. S.Rašović je poravnao iz kontre početkom posljednje četvrtine a nakon perioda neefikasne igre Srbija dolazi do novoga vodstva na dvije minute prije kraja opet iz igrača više (Vico), da bi Vince Vigvari sa lijevog vanjskog kaznio ponovo rizičnu obranu S.Rašovića te na minutu prije kraja poravnao na 10:10. Srbija nije iskoristila igrača više, Mandićev pokušaj je blokiran, na drugoj strani je Filipović, koji je u zadnjih 8 minuta zamijenio Mitrovića, obranio šut Feketea, pa se pobjednik odlučivao raspucavanjem. Priliku na golu je kod peteraca dobio i Gyapjas ali nije ni on, kao ni Mitrović i Filipović na drugoj strani, uspio obranit neki šut. Pobjednika je odlučio Radulović kome je u drugoj seriji ispala lopta pa nije ni šutnuo na gol. Drašović, S.Rašović, Jakšić i Mandić su postizali golove za Srbiju, kod Mađarske, Nagy, Pohl, Tatrai, Vince Vigvari i Fekete. Tako je reprezentacija Mađarske koju teško da ćemo ikada u ovom sastavu više vidjeti na nekom natjecanju, premda u njoj dakako ima igrača koji su budućnost mađarskoga vaterpola, stigla do borbe za medalju, čemu su se jedino veliki optimisti među njihovim navijačima mogli nadati.