Hrvatska po drugi put prvak Europe

Hrvatska je postala prvak Europe pobijedivši u finalu Mađarsku 10:9 u utakmici u kojoj je od početka do kraja ima kontrolu i igre i rezultata. Nitko prije početka prvenstva nije očekivao ovakav rasplet, ali kako je turnir išao kraju, prije samog finala, Hrvatska je postala favorit i to i opravdala u bazenu.

Hrvatska je po drugi put postala prvak Europe. To su postali: Marko Bijač, Rino Burić, Loren Fatović, Ivan Krapić, Franko Lazić, Luka Bukić, Matijas Biljaka, Marko Žuvela, Jerko Marinić – Kragić, Josip Vrlić, Andrija Bašić, Konstantin Harkov, Toni Popadić, Filip Kržić, Ivan Domagoj Zović. Pod vodstvom izbornika Ivice Tucka i njegovih pomoćnika Jure Marelje i Zorana Bajića.

Dobar dio utakmice igralo se gol za gol. Mađari su amo jednom u prvoj četvrtini poveli 2:1, a sve ostao je bilo na strani Hrvatske. Jednom smo poveli 5:3 na početku treće četvrtine i na samom kraju 10:8, a sve ostalo je bilo po jedan razlike. Obrana je bila ta koja je presudila. Mađarski vanjski šut je imao velikih problema, Manhercz se praktički nije pojavio na utakmici, tako da je naša obrana mogla biti u potpunosti koncentrirana na Zalankija. Ostali, slabiji šuteri nisu ni gledali prema Bijaču koji je svojim nastupom u prethodnim utakmicama, a i u ovoj ulio nemir u protivničke glave i ruke.

Hrvatska je pobijedila utakmicu zahvaljujući boljem igraču više i igraču manje.  Od prvih 6 golova 4 smo zabili sa stativa, 3 puta Burić i jednom Krapić, s igračem više. Harkov je zabio dva puta s igračem više kad se izvukao s krila prema vani na što je dodao još jedan gol na zonu ispod ruke Vogela. Dodao je i Bašić jedan odličan šut s desnog vanjskog kada je zavukao prema sredini te još dva peterca Marinić – Kragića u zadnje 3 minute utakmice. Tako da je Hrvatska na kraju imala 7/15 (47%), a Mađarska samo 4/12 (33%) igrača više.

Mađari su igrali presporo i s igračem više i na postavljenu obranu. Nije bilo brzog protoka lopte, nije bilo prebačaja, nije bilo mahanja s kojima bi se navukla obrana, a i svi su vanjski igrači bili bezopasni osim Zalankija. Ali, kad je obrana koncentrirana na jednog igrača, onda je i njemu teško i zabio je samo iz prvog pokušaja s igračem više. Manhercz je rijetko i bio na krilu odakle nam je stvarao jako puno problema u Tokiju, ako se ne varam 7 golova zabio, praktički na isti način, visoko dizanje i šut oko bloka. Sada je većinom bio na lijevom vanjskom gdje nema takvih pokušaja, a i nije imao Denesa Vargu pored sebe koji bi odvukao pažnju obrane. Osim toga, promašio je peterac  na 2.26 do kraja što je bio jedan od ključnih momenata utakmice.

S druge strane naša vanjska linija je imala sigurnost da asistira na stative i kad je bilo malo i vremena i prostora za to. Redom su asistirali Bašić s desnog vanjskog, Žuvela s lijevog vanjskog, Harkov s desnog krila i Marinić – Kragić s lijevog vanjskog. A zabijao je Burić 3 puta i Krapić jednom.

Bijač nije imao puno obrana, 7. Ali opet 3 ili 4 (jedna je granična) iz kategorije velikih. Osim toga, protivnici dođu ispred njega i promašuju. Spomenuli smo promašaj Manhercza iz peterca. Promašio je Vigvari kontru na 8:8 u zadnjoj četvrtini. Burian je bio malo više iskosa, ali ne previše, a i ljevak je, kada je promašio kontru u prvoj četvrtini. Način na koji je Bijač branio, na koji se postavljao tjerao je protivnika na ovakve šuteve. Tako da ta statistika i ne otkriva koliko je Bijač na ovom turniru bio najbolji. I šteta je što nije proglašen za MVP-ija. Golmani su također igrači, vaterpolisti, i kada je golman, posebice ovako, dominantan od prve do zadnje sekunde svake utakmice. Grijeh je ne proglasiti ga za MVP-ija. Izabran je na kraju Jansik, ali realno je Di Fulvio od igrača u polju bio značajno bolji od ostalih.

Mi smo igrali našu standardnu igru s puno ulazaka vanjskih igrača na poziciju drugog sidruna, posebice kada je Krapić u igri. Tako je Žuvela zaradio čak 5 isključenja protivnika (od čega jedan peterac). I Fatović je na kraju pobjegao u kontru i zaradio peterac, a na proplivavanja još dva puta igrača više. Vrlić je na svojih skoro standardnih 5 zarađenih izbačaja protivničkih bekova. Ovaj put je i Krapić dodao 2. Najbolji asistent bio je Bašić s 3 asistencije. Općenito je Bašić ovo prvenstvo izrastao u nositelja igre i moglo bi se napisati, bez puno straha, da je nakon Bijača u najmanju ruku na diobi drugog mjesta s još par suigrača, ako ne i sam.

7 igrača više i 2 peterca od 10 naših zabijenih golova. Sve je jasno. S druge strane Mađari 4 gola s igračem više (jedan preko peterca), 1 iz peterca i 4 na druge načine (2 na zonu, po 1 iz kontre i s pozicije sidruna kada je Nemet zabio pored Burića). I oni su puno uplivavali na 2m, jer i nemaju sidrune. Angyal je zaradio 3 peterca i još jednog igrača više, Molnar i Zalanki po 2. U početku su ulazili s Harkovom, ali kasnije su to prestali prakticirati. Ali najveći problem im je bila ta sporost lopte, a i statičnost što ne bi trebali imati posebice u situaciji kad igraju većinu vremena sa 6 vanjskih igrača.

Uoči prvenstva nitko nije davao Hrvatskoj puno šanci za naslov. Medalja je bila ta koja bi zadovoljila i ambicije. Bilo je anomalija o kojima smo već pisali pa nećemo sada ponavljati. Ali treba istaknuti i izbornika Tucka. U redu, u sportovima poput vaterpola i rukometa, golman je jako bitan i može donijeti jako puno. Bijač je svjetska klasa, najbolji golman na svijetu koji je zadnjih godina nešto lošije branio pa su mu se i neki drugi približili. Pisali smo i ranije, da na Bijaču možemo graditi igru. Ali Tucak je posložio tu obranu oko Bijača, a i u napadu je naš koncept prolazio u zadnje dvije, najvažnije utakmice. Znali smo što radimo, znali smo što nam je druga, pa i treća opcija. Recimo nije u ovoj utakmici išao šut s lijeve strane s igračem više, pokušali smo 3 od prvih 5 igrača više tako, kasnije smo okrenuli realizaciju na desno i na stative. Kad smo dobili priliku, bilo smo spremni je iskoristiti.

Zaslužena pobjeda Hrvatske gdje smo nastavili niz pobjeda protiv Mađara u finalima. Pobijedili su nas 1999. u Firenci, ali smo onda mi njih u 3 finala 2007., 2017. i sada. Ukupno nam je ovo bilo 10. finale, a 5. naslov.

Izjave:

Vogel

Bila je vrlo teško utakmica, bez sumnje, uglavnom je navijanje bilo kontra nas, ali uvijek je zadovoljstvo igrati ispred ovoliko mnogo gledatelja. Prvo bih htio čestitati Hrvatima. Igrali su vrlo čvrsto, vrlo agresivno i nismo uspjeli zaustaviti njihove napade. Na kraju čestitao bi svojoj ekipi, prošli smo kroz velike promjene, imamo neke nove igrače, mlade igrače i uspjeli su se prilagoditi ovoj razini vaterpola. Vrlo sam ponosan na njih i htio bi im čestitati.

Krapić

Divota je bilo biti članom Hrvatske reprezentacije u ova dva tjedna. Osjećali smo se stvarno fantastično u Splitu i osjećali smo tu energiju, ne samo s tribina nego i od ljudi u gradu kad god bi se otišli negdje prošetati. Ljudi su nas podržavali, stvarno nemam riječi. Igrao sam tu 3 godine u Jadranu i znam kakav je Split grad, ali stvarno nemam riječi, iznova me iznenadio i hvala mu na tome i ne samo Splićanima, jer došlo je danas ljudi odsvukuda… iz Rijeke, iz Osijeka, i nije im bilo teško doći da nas bodre. Ovo je pobjeda svih nas skupa, ovog ambijenta, ovih ljudi i cijele Hrvatske. Osjećali smo se kompaktno kao momčad i disali smo skupa i kad je to tako onda neki minusi i nedostatci u momčadi se lako ispravljaju. Jednako kao što bi bilo i u suprotnom smjeru. Veseli me što smo u zadnjoj četvrtini zadnje utakmice turnira, kad padamo već s nogu, mi smo utakmicu zatvorili s dvije gol šanse, što nije baš uobičajeno za Hrvatsku svih ovih godina i to me jako veseli i može se vidjeti kolika je bila naša želja da mi dođemo do pobjede. U zadnjoj četvrtini Mađarima dvije kontre, a oni su poznati po tome.

Vrlić

Hvala navijačima što su došli u ovolikom broju i što su nas bodrili od prve utakmice i uz njihovu pomoć uzeli smo zlato. To su velike emocije i pražnjenja, ali evo izdržali smo. Najteža mi je bila utakmica polufinala, jer je ona odlučila praktički o medalji. Ako to pobijediš osigurao si medalju, kad smo to uzeli znali smo da idemo do kraja. Čestitao bi Mađarskoj. Izvrstan vaterpolo su pokazali na ovom turniru. Oni su izvrsna ekipa, ali nošeni ovom publikom, večeras nas nitko nije mogao dobiti.

– Je li ostaješ u reprezentaciji.

Pariz je tu. Nema stajanja.

Hrvatska – Mađarska      10:9 (3:3, 1:0, 4:4, 2:2)

Suci: Margeta (SLO), Alexandrescu (RUM)

Hrvatska: Bijač (7), Burić 3, Fatović, Krapić 1, Lazić, Bukić, Biljaka, Žuvela, Marinić – Kragić 2(2), Vrlić, Bašić 1, Harkov 3, Popadić. Izbornik: Ivica Tucak.

Mađarska: Levai, Angyal , Manhercz 1 (1/2), Konarik 1, Nagy, Molnar 2, Zalanki 1, Burian, Nemet 1, Fekete, Jansik 2(1), Vigvari 1, Vogel (8). Izbornik: Z.Varga

Osobne greške: Hrv 15, Mađ 17

Igrač više: Hrv (2/4+1/3+4/6+0/2)= 7/15 (47%), Mađ (1/2+0/2+2/5+1/3)= 4/12 (33%)

Peterci: Hrv 2/2, Mađ 2/3

Obrane: Bijač 7/16 (44%), Vogel 8/18 (44%)

Golovi s 2m, zarađeni peterci i igrači više:

Hrv

Žuvela: 5m + 4iv

Vrlić: 5iv

Fatović: 5m + 2iv

Krapić: 2iv

Burić, Bašić po 1 iv

Mađ:

Nemet: gol + 4iv

Angyal: tri 5m + 1iv

Molnar i Zalanki: po 2iv

Manhercz, Burian i Fekete: po 1iv

Asistencije:

3 – Bašić

2 – Jansik i Burian