Splitsko stanje europskog uma
Poštovanje svima. Evo ostalo nam je oko 3 ipo mjeseca do Europskog Prvenstva u vaterpolu koje će se održati u najsportskijem gradu na svitu. Splitu. Ako vas smeta ovaj moj uvod. Slobodno možete izaći iz članka i prestati ga čitati. Sve u redu. Neću se naljutiti, niti vama ima šta biti neugodno, niti je meni. Pozdrav i svako dobro… (Andrija odvoji mi sad par redova čisto da ovi koji izlaze iz članka niti kriomice nešto ne vide)
.
.
.
.
(#falauredniče)
Poštovanje svima. Evo ostalo nam je oko 3 ipo mjeseca do početka Europskog Prvenstva u vaterpolu koje će se održati u najšportskijem gradu na svitu. Splitu. Taman dovoljno vrimena da se kaže jedna kritika. Možda bolje sada nego poslije, jer mislim da je kritiziranje ikoga pred gotov čin, ili dok se sami čin odvija, možda malo prekasno i vrlo vjerovatno unutar veće slike nepotrebno i možda kontraproduktivno. Možda. Za sport veličine hrvatskog vaterpola men’se čini da je tajming same kritike od ključne važnost da se data kritika možda shvati kao kritika, a ne kao neki vid napada ili oblika defamacije. Možda. Nisam se tia mišati u sve ove stvari, ali pošto se europsko održava u Splitu, mome gradu, nekako mislim da moram nešto reći čisto da posli nebi bilo di si bia, šta si radia kad je grmilo.
I zato započiman moj članak u Splitu oko nečega šta me baš baš snervalo. Ja razumin da je žuta štampa samo posljedica onoga šta ljudi žele. I ja razumin, da se nekad treba biti bombastičan u svojim najavama i tekstovima. I ja razumin clickbait. Ali jebemu sve. Nemoš mi govorit da će 100! Pazi ovo 100! Na prvu sam se zbunia i mislia da oni možda prognoziraju kako će im sva videa na youtube-u koja će uraditi tokom prvenstva doseći 100! milijuna pregleda. Onda sam mislia da će izvlačenje možda biti na nekim vijestima diljem Europe pa da se to ka može uračunati u neki vid dosega ovoga događaja. I onda sam pročita još jednom i skužia da se ipak nisam zbunia. Dakle stvarno su napisali da će 100 milijuna Europljana gledati izvlačenje. Ako to nije istina, to može biti mnogo opasno ne samo za sve umiješane u organiziranje ovog događaja, nego i po nas koji su mnogo niže u ovoj vaterpolskoj vertikali. Međutim nije red samo kreativno kritizirati, treba malo i konstruktivno kritikovati. (stavi ovaj uvod na fejs i ostavi ovo šta piše u zagradama 🙂 )
Dakle započnimo. Koliko Europljana uopće ima. Informacije od prije par dana (27.04.2022.) govore da trenutno imamo 748.462.711 europljana. U svakom slučaju možemo se složiti da je svako 6-7 Europljanin trebao gledati ovaj događaj da bi se ispunila kvota od 100 milijunčića. Europljana. Dobro. I sad sam si ja mislio da će tolika gomila ljudi možda vidjeti ovo izvlačenje ako gledaju onaj udarni dnevnik njihove nacionalne televizije pa će se tu onda vrtiti neke scene sa izvlačenja, ali ne. Oni su rekli da je samo izvlačenje gledalo 100 milijuna europljana. I sad ja ne znam kako su oni to gledali. Živim u Njemačkoj, a igram vaterpolo u Nizozemskoj. Tako da razumin i živim taj neki spomenuti europski život, ali ja snimku izvlačenja ne mogu naći nigdje na internetu. Naša sam aplikaciju HRT-a na internetu. Nisam uspio naći snimku prijenosa, a broj ljudi koji do sada ima ovu aplikaciju je oko 1000. Na youtubeu nema nijedan video ovoga izvlačenja. Ovaj… kako da vam objasnim… u jednu ruku mislim da nakon te informacije nema uopće smisla dalje pisati ovaj članak, ali aj… amo nekako. Šta je tu je. Dakle želimo doseći 100 miljuna gledatelja uživo, ali nećemo prenositi preko youtubea nego samo preko ovih konvencionalnih staromodnih načina. Dobro. Amo onda vidjeti koliko Europljana posjeduje taj staromodni tip i način televizije, tj koliko Europljana uopće posjeduje televiziju. Na internetu sam naša informaciju da oko 714.6 milijuna europljana su TV korisnici. Informacija koja me malo začudila. Ja osobno gledam sve preko mobitela ili Smart Tv–a, dakle isključivo stvari koje su na neki način povezane sa internetom i internet prijenosom. Kad sam vidia informaciju da više od 90% Europljana gleda televiziju sam se malo zbunia. Onda je barem u teoriji sasvim moguće da se u nekom sportskom segmentu, nekog udarnog dnevnika, nekih europskih državnih televizijskih postaja pokaže pokoja scena sa splitskog izvlačenja. To nije baš gledanje uživo, ali aj. Može proći. Možda je onda ipak do mene. Možda sam ja ona manjina kojoj je konvencionalna televizija staromodna. Možda ovi PR-ovci ipak nisu u krivu u svom naumu i ima nečeg smislenog u tom njihovom formuliranju sa brojkom 100. Ajde ne mora biti baš 100. Ako dosegne 70ak milijuna mogu razumiti zašto bi netko to, u svrhu bolje promidžbe i čisto vizualnog dojma, zaokružio na 100 milijuna. Čak ću to moći nekako oprostiti. Amo onda čisto vidjeti koliko ljudi posjeduje jedan CTV (televizija sa internet konekcijom i puno većim brojem sakupljenih informacija o svojim korisnicima nego standardna televizija, čitaj smart tv), a koliko ih posjeduje ovaj standardni televizor. I onda sam našao podatak da „kod nas“ u Njemačkoj u 2020oj godini je 60.3% kućanstava posjedovalo smart TV. Usput sam našao informaciju da je u Velikoj Britaniji 2014e godine samo 11% kućanstava posjedovalo CTV (smart tv), da bi taj broj narastao na 67% 2021. godine. I onda sam odlučio pokušati pronaći podatak o tome šta uglavnom gledaju ljudi koji posjeduju smart Tv. I onda sam pronašao podatak da je 78% Amerikanaca pretplačeno na razne VOD (Video on Demand) usluge. Video on Demand znači da korisnik sam određuje šta će i kada gledati. Tih 78% je statistika za Ameriku, na nekoj tamo stranici, koliko je to precizno za Europu, ili precizno uopće, nemam vam pojma, ali znam da sigurno nisu falili za 40%. Nisu falili smjer, niti trend. Onda sam iša vidjeti šta ljudi najviše gledaju kada mogu gledati stvari koje žele gledati kada ih žele gledati. Naša sam jedan podatak koji kaže da su korisnici besplatnih aplikacija za streaming, čitaj youtube, HRT aplikacija itd, u prosjeku najviše gledali kategoriju “Vijesti uživo”, dok su korisnici aplikacija za koje su plaćali određenu mjesečnu naknadu u prosjeku najmanje gledali upravo tu istu kategoriju “Vijesti uživo”. Najgledaniji sadržaj na plaćenim aplikacijama su bili filmovi. Čitaj Netflix, Amazon Prime itd. Druga najgledanija stvar na besplatnom internet streamingu su videa sa društvenih mreža. A treća najgledanija stvar na besplatnom internet streaming su “Dodjele nagrada uživo”. Kategorija “Sport uživo” ima duplo veći broj streamanja na besplatnim aplikacijama, nego na plačenim. Možda bi PR-ovci i bili u pravu da je postojao youtube zapis. Iskreno ne virujem, ali baš baš ne virujem, ali izgleda da nećemo nikad saznati. Ja sam stvarno pokuša pronaći prijenos izvlačenja na internetu, ali nigdi ga nije bilo. I stvarno sam pokuša, ali nisam uspia. A tia sam to pogledati. I sad se ja pitam odakle onih 100 milijuna koje je gledalo to otvaranje. Možda će iskompilirati neki video kao sažetak od par minuti i onda će taj video doseć pun kufer pregleda. Nadam se, jer u suprotnom ispada da je taj spektakl bio toliko „exclusive” i toliko „premium“ da je viđen jedino i isključivo u Hrvatskoj i okolnim zemljama koje hvataju hrvatsku nacionalnu frenkfenciju, a ovih 100 milijuna Europljana su u biti kao marketinško Ptolomejevo selo za učesnike ovog spektaklu. Kao amo se svi skupiti na jednom mjestu i praviti se da nas gleda 100 milijuna Europljana. Ovi zadnji Oskari koji su se dogodili. Ovo kad je Will Smith ka najveća pička ošamario Chris Rocka. E pa ti Oskari su imali gledanost od 16.6 milijuna, a najgledaniji Oskari ikada 1998e godine su imali gledanost od 55.3 milijuna. Ja osobno mislim da ovo izvlačenje nije imalo više od 30.000 gledatelja uživo. Ajde neka je i 100.000. Ma ajde neka je i 500.000 gledatelja. Nije 100 milijuna jebemu sve. Ne možemo se tako zajebavati. Ovdje ili netko vesla vatepolo, ili vaterpolo dopušta nekome da vesla po vaterpolu. Zašto? Ne znam. Možda oni nekome drugome prodaju kako su oni radili na „event“-u za koji piše da je taj „event“ gledalo 100 milijuna Europljana. Ja razumin da je Europa trendi, u trendingu i dobar hashtag i sve to, ali nema potrebe za ovakvim malograđanstvom. I definitivno nema potrebe za tolikim pretjerivanjem jer na kraju krajeva to izgleda loše za cijeli vaterpolo i za sve umiješane u projekt. Da se razumimo ja se nadam da će se do početka prvenstva srediti neka digitalna infrastrutura koja će pomoći Splitu i vaterpolu doseći ne samo 100milijuna Europljana, nego i cijeli svijet. Samo ne možemo se tako lako razbacivati tim nekim brojevima.
Šta dođe neka firma koja si želi pronaći neko novo tržište i pročita kako neki vaterpolo spektakl će gledati, gleda, te je gledalo 100 milijuna Europljana. I sad oni obave neko tu svoje istraživanje koje će pokazati potpuno drugačije razultate. I šta onda? Tko onda ispašta? Samo savezi, ili možda i ovi niže na vertikali? Ali razumin i ja vas, kad odem na web stranicu LEN-e ko da sam se vratia u šesti razred i satova informatike kad smo učili raditi web stranice. Pravo pitanje ovdje je pristup LEN-e prema organiziranju ovakvih događaja. Sada su tu odvijaju neke kao promjene u LEN-i i kao nešto se mijenja, ali je prerano je za reći išta. Dosad se meni činilo da su oni uglavnom davali domaćinstva onima koji su imali volje to organizirati i onda se LEN-a nije morala o tome puno briniti. Dakle europsko prvenstvo u vaterpolu je dio njihovoga brenda, ali oni dozvole da netko drugi to sam organizira, da bi oni samo došli pred gotov čin pohvaliti sve prisutne za dobro obavljan posao. Kao nije baš tako, pomagali su i oni. A dobro. Možda nije tako. Možda je do mene. Ne bitno. Čisto da se razumimo, ja mislim da jedan savez ne bi sam trebao snositi cijelu organizaciju i sve ostale kurce palce koje dolaze sa tim, ali ako već snosi onda bi savez sa svojim suradnicima i sponzorima trebali imati najveći komad kolača na kraju dana. Znači ako savez na kraju dana snosi odgovornost za dobro obavljen posao, mislim da bi onda savez zajedno sa svojim sponzorima trebao i nešto zaraditi na kraju dana. I onda dođe do onih problema tokom izvlačenja. Te sitnice su bitne, ali svejedno razumin. Sve se organizira bez pomoći, i amo reći da smo na početku ove priče tek, pa se još uvijek mogu sitnice progledati kroz prste. Barem ja mogu, ali ne znam vam baš kako će to interpretirati ovih 100 milijuna buržuja.
Moram samo dodati da sam unatoč digitalnoj tišini vezanoj uz ovaj događaj ipak uspio vidjeti jedan dio izvlačenja koji mi je izmamio osmjeh. Nekako sam uspia naći neki video na youtubeu koji je ima oko 400ak pregleda i bila je mobitelom snimana televizija na kojoj je gospodin Goran Karan u duetu sa gospođicom Lidijom Bačić i nekom klapom otpjevao himnu Europskog prvenstva iz Zagreba 2010e godine. A sad baš iskreno i bez zajebancije. Želio bih da je 100 milijuna gledatelja gledalo gospodina Gorana Karana kako u duetu sa gospođicom Lidijom Bačić pjeva istu pjesmu koju je pjevao kad se održavalo Europsko prvenstvo 2010e u Zagrebu. Bila je i još neka klapa u kombinaciji sa ovih dvoje, ali kad je došao njihov dio gospodin Goran Karan je odlučio staviti svoju desnicu na srce i zatvoriti oči, dok je gospođica Lidija Bačić u svom nekom filmu prolazila kroz neku svoju koreografiju gledajući borbeno u daljinu. Tako da nisam mogao ništa drugo uraditi nego se malo nasmijati na cilu scenu i situaciju. Virujte mi nitko sretniji od mene ako ta scena dosegne 100 milijuna pregleda, ali ja nekako sumnjam da hoće. Osobno bih možda izabrao TBF ili Žuvija za himnu Europskog prvenstva u Splitu, ali aj razumin zašto je ta čast dana, jednom od najboljih glasova na ovim prostorima, gospodinu Karanu u kombinaciji sa gospođicom Lidijom Bačić i jednom klapom. Unatoč očitom manjku kemije među svim prisutnim.
Ono šta vam ja želim reći je da su sitnice bitne, pogotovo kada se priča o marketingu i prodavanju neke priče. Ništa protiv gospođice Bačić. Mislim da je došla i profesionalno obavila svoj dio posla. I razumin ja zašto su sklopili suradnju sa gospođicom Bačić, ali ja mislim da su falili u njenom odabiru. Na kraju dana postoje članci u novinama gdje piše da je gospođica Bačić zasjenila i vaterpoliste. Zamisli ti to. Čestitke gospođici Bačić šta vam je svima zavrtile glave i iskoristila vas kao poligon za promoviranje vlastitog brenda. I to pred 100 milijuna Europljana. Kakve koristi ima vaterpolo od toga šta je u sjeni gospođice Bačić pojma nemam, ali znam da se takva PR situacija nije smjela dozvoliti. Razumin ja zašto su takvi naslovi urađeni, ali ne mogu se sami sportaši degradirati po cijenu klikova. Još jednom čestitke gospođici Bačić. To je jedini dio spektakla koji sam uspio naći na internetu. Snimano mobitelom na televiziji nekog, pretpostavljam, Crnogorca i objavljenog na njegovom youtube kanalu. Onda sam čovjeku uša u kanal pogleda kakva videa inače objavljuje. I gospodin je jedan od onih šta objavljuje 3 videa tjedno i u prosjeku na njima ima 10-50 pregleda i tako mjesecima unazad, te se nekako slučajno potrefilo da je snimio i ovu pismu. Inače sva su mu videa mobitelom snimana televizija, ali vrlo vješto zoomirano. Mora se priznati. Što jest jest. Međutim to se ne može reći za oficijelnu fejsbuk stranicu HVS-a.
U ovoj sada kritici ću biti blag jer mi se čini da tu stranicu vodi dijete od nekoga, ili netko mlad kome se to dalo na osnovu “dite ima volje“ ili „kuži ti se moje dite u to“. Što je skroz u redu. Sasvim je u redu raditi društvene mreže za HVS i stjecati tu neko osnovno i početno radno iskustvo, koje će se kasnije iskoristiti za dobivanje nekog boljeg i možda plaćenog posla. Sve super. Ja podržavam sve to. Čak i podržavam da osoba koja se uči radeći društvene mreže za HVS dobije i neki vid sportske stipendije. Samo onda moramo znati neke osnovne stvari. Evo na primjer prije neki dan je izbornik Tucak gostovao u nekoj emisiji. I onda je osoba koja vodi službenu stranicu Hrvatskog vaterpolo saveza svojim mobitelom snimala oooogromni TV ekran. Čak je bia jedan od onih zaobljenih. Ne znam jel smart Tv. Pretpostavljam da je televizija od roditelja, jer ako osoba koja zarađuje za kruh radeći društvene mreže za Hrvatski vaterpolo savez si je u stanju kupiti toliki televizor, a pritom radi posao kakav radi… nekako ne virujen. Mislim da je ipak ona prva varijanta. I zato dajem ovaj besplatni savjet. Objavljivanje takvih stvari ne izgleda profesionalno. Možda je nekad bolje nešto ne objaviti, nego objaviti na takav način. Sitnice su bitne, a kako izgledaju društvene mreže Hrvatskog vaterpolo saveza ipak nekako utječe na sve nas. Ma koliko god to nekome izgledalo nespojivo. Ja kao igrač, koji igra, piše i zajebava se po društvenim mrežama, ja mogu stavljati videa loše kvalitete, ali savezi ne mogu. Ja mogu svoje članke i videa dijeliti po raznim fejsbuk grupama tako da si povećam doseg, Hrvatski vaterpolo savez to ne smije. Malo ozbiljnosti prosim. Čak mislim da bi se ljudi iz vaterpola iznenadili koliko je sve to profitabilno, ako se tome ozbiljno pristupi. Moderne tehnologije i algoritmi definiraju potrošače po drugačijim i kompleksnijim parametrima koji su prije bili nezamislivi. Što otvara mogućnosti lakšeg identificiranja osoba koje bi možda uživale gledajući vaterpolo, a da to i ne znaju. Algoritam sam pretpostavi da bi vam se vaterpolo mogao svidjeti i predloži vam ga. Međutim algoritam će vam moći predložiti vaterpolo samo ako vaterpolo bude u stanju pružiti dovoljno informacija o sebi samome. Ili makar za početak da bude u stanju pružiti ikakve stvarne informacije osim 100 milijuna Europljana.
Mislim da se ovo prvenstvo održava u jednom zanimljivom periodu hrvatske vaterpolo reprezentacije. Smjena je generacija, a Split domaćin, a hrvatska vaterpolo reprezentacija trenutno izgleda daleko od ikakvog izazivača za ikakvu medalju. Nadam se da neću nikoga obeshrabriti, ali ja mislim da je bronca u Splitu za hrvatsku reprezentaciju i više nego uspjeh. I zbog cijele te smjene generacije i opće nesigurnosti oko potencijalnog ishoda, mislim da se cijelom ovom događaju moglo pristupiti iz jednog kompletno drugačijeg ugla i perspektive. Doslovno neki vid rebrandiranja hrvatske vaterpolo reprezentacije. I razumin ja sad tu sise i guzice i sve to, ali pusti sad to jednom. Možemo li se već jednom maknuti od svega toga. Možemo li se maknuti od tog tipa jeftinog marketinga di privlačimo novinare samo kada igraju reprezentacije Hrvatske i Srbije? Ako ne možemo, i to je u redu. Za sve se može naći marketinško riješenje. Ako je sad već kasno i odlučili smo da prodajemo sise i guzice i ciljamo na takav tip tržišta. U redu. Šta je tu je. Da se mene išta pita. Ovako bi izgledalo rebrandiranje hrvatske vaterpolo reprezentacije. Tražiti suradnje sa lokalnim brendovima koji su više vezani za neku subkulturu nego mainstream. Kad kažem lokalnim, onda mislim da se reprezentativcu iz Splita traži neka suradnja sa brendom iz Splita, reprezentativcu iz Zagreba brend iz Zagreba itd itd. Zarada bi bila lijepa ako je bude, ali mislim da suradnje sa pravim komplementarnim brendovima može privući zanimljiv broj novih očiju na vaterpolo. I te suradnje trebaju biti sa brendovima šta šireg spektra. Ja razumin da smo mi ovdje privikli na jednoumlje, ali vjerujte mi kad vam kažem da su višeumlje uz dozu tolerancije daleko više profitabilnije. Mi imamo sport u kojem je tijekom utakmice 26-28 muških praktički golo. O važnosti ženskog vaterpola i samom pristupu ženskom vaterpolu sam već jednom pisao. Članak ovdje. Dakle, u muškom vaterpolu imamo 26-28 praktički golih muškaraca. I vi meni govorite da ne znate kako to prodati potrošačima i potrošačicama…? Eo ovako. Nakon šta im završe lige, triba cijeli širi spisak zatvorit u neku teretanu i ne dozvolit im da izađu iz teretane dok god ne izgledaju svi kao John Rambo. I tako sumnjan da će hrvatska vaterpolo reprezentacija ostvariti neki zapaženi uspjeh na ovome prvenstvu, pa onda baren možemo i moramo biti najubildaniji. A ako se netko ne ubilda dovoljno, na slikama ćemo ga malo fotošopirati tako da to izgleda malo bolje i urednije unutar Spaladium arene.
A kad smo već kod Spaladium arene. Znam da se i za prvenstvo u Zagrebu spominjala neka Arena Zagreb, pa se pričalo o nekome novome bazenu, ali se na kraju odigralo na Savi uz one montažne tribine. Sada sa Spaladium arenom, koliko sam pročita, stvari izgledaju kao gotova stvar. I razumin ja sav taj doživljaj sa arenom i ništa protiv koncepta, ali na kraju sam pročita da će kapacitet biti ograničen do 9000 gledatelja. I sad me to malo kopka, jel imaju tolika ulaganja smisla za samo 9000 gledatelja. I znam da za vaterpolo nije to samo 9000 gledatelja, ali nakon šta sam pročita članak o situaciji sa Spaladium arenom i kad sam vidia koliki je to u biti projekat sam se nešto zapita. Jesu li se ti bazeni mogli izgraditi na Poljudu? Ne mislim na bazenima Poljud, nego na stadionu Poljud. Zamislite tek tu scenu. Ovako iz moje perspektive se čini da može biti problematično ako bude velika kiša ili jaki vjetar, ali van toga ne virujem da je takvo šta ikad prije izvedeno. Jedno je unutarnja arena, ali ipak je drugo stadion. I sad je meni ta ideja napeta. Kad vidim kakva je sve logistika potrebna za izgradnju dva bazena u Spaladium areni samo se zapitam jel onda mogla biti urađena i potrebna logistika i infrastruktura i za Poljudsku ljepoticu? A sad bez zajebancije. Nije da sam se zajebava prije, ali sad je ozbiljno. Kad bi se stvarno kojim slučajem organiziralo vaterpolsko prvenstvo na stadionu Poljud onda bi stvarno Hrvatski vaterpolo savez sa svojim suradnicima i sponzorima mogli reći da su uradili nešto šta nikad prije nije urađeno. Šta se mene tiče Europsko i Ultra se mogu u isto vrijeme održavati. To bi tek bia pravi show. Drugi put možda. Ja se samo nadam da će organizacija u Spaladium areni proći uspješno i da će sami događaj biti nešto lijepo za naš vaterpolo i na kraju krajeva i za moj grad. I naravno najbitnija stvar u svemu tome je… kad se već neće igrati na stadionu, onda ima da organiziramo bolji turnir u jednoj arena nego su to napravili Srbi prije par godina. Moju generaciju više manje briga za sve to, ali ja mislim da će tržište, na koje hrvatsko vaterpolo trenutno cilja, vrlo rado čut kako se u Splitu organiziralo bolje prvenstvo nego u Beogradu.
(urednički komentar: već se igralo Europsko prvenstvo u vaterpolu na nogometnom stadionu u Beču 1995., ali mlađe generacije to i ne znaju, a i google samo na samim marginama nudi taj podatak)
I još jedna stvar za kraj. LEN-a je takva kakva je, ali u svoj toj svojoj disfunkciji je pružila organizatorima možda i priliku da ako oni sami osposobe prijenose, bilo live stream ili neke druge. Vlasnici toga sadržaja mogu taj sadržaj i informacije o svojim gledateljima prodavati dalje kome oni žele. Možda zarada nije vrijedna truda i možda je lakše sve prepustiti da se LEN-a sama snalazi, ali ja mislim da bi se ljudi začudili kad bi ljudi znali kolika je zarada u prodavanju sadržaja koje sadrže informacije o ljudima koji gledaju vaš sadržaj, te kolike prihode bi hrvatski vaterpolo mogao generirati ako pravilno uloži u svoju digitalnu infrastrukturu i sadržaj koji stvara, te najbitnije, i posjeduje. Ja razumin da je problem nekad surađivati s ovakvom LEN-om kakva je sad, ali uz pravilan pristup mislim da to onda ostavlja mnogo mjesta za dodatnu zaradu onima koji surađuju sa LEN-om. A zamislite zaradu koju možete imati ako vas gleda 100 milijuna Europljana. Ja bih osobno ciljao na to da cijeli svijet gleda Europsko prvenstvo, ali dobro. Razumin zašto bi netko povezao da samo Europljani gledaju europski vaterpolo.
Poanta cilog ovog teksta je… možda bi za hrvatski vaterpolo, kao za hrvatski proizvod, bilo najbolje da nekako nađe načina ne ovisiti o ikakvoj infrastrukturi nacionalne ili bilo koje druge televizije, nego da sam proizvodi svoj proizvod (sadržaj) koji će kasnije moći promovirati gdje god želi i prodavati gdje god uspije. Uključujući i nacionalnim ili bilo kojim drugim televizijama.
Pozdrav svima
Tomo Bujas
PS
Budući da ciljamo na europsko tržište, a koga točno zavodi maskota prvenstva Zavodnik Roko?