4. grupa birača

Četvrti tandem čive Davy i Gjivo. Sukno je opet dobio maksimalnih 20 bodova, a u izboru se pojavio i Loren Fatović, ako se ne varam po prvi put ikad. Kako je Davy napisao, Lorenovo vrijeme tek dolazi.

Davy:

Pozdrav svim vaterpolskim znalcima i fanaticima, red je, kao i svake godine, podvući crtu i izbaciti 5 imena najjačih barakuda od lani. Generalno, gledao sam prvenstveno učinak na Svjetskom prvenstvu kao najvećem vaterpolo događaju lani, a tek potom Euroligu, Jadransku ligu i domaća natjecanja.

1.       Sandro Sukno – Uvjerljivi broj jedan po mome mišljenju, a na pitanje zašto, ima puno odgovora zato jer…. U Budimpešti je zaista bio igrač na kojeg se može računati, pa iako su se i protivnici koncentrirali na njega, to ga nije omelo da bude naš najbolji igrač i strijelac, kao i drugi strijelac prvenstva. I ne samo to, ako se gledaju samo one tri ključne završne utakmice, vidljivo je da Sandro uz Jokovića i Garciu potpuno preuzima odgovornost, puno puca, ali za razliku od potonje dvojice i zabija sa 67 postotnom preciznošću. Cijelo prvenstvo bio je na tri ili više golova po utakmici, dodatno je i razigravao igrače, biti ću malo dosadan sa statistikom, ali 53% golova u te zadnje tri utakmice Hrvatska je zabijala preko Sukna ili njegovom asistencijom. Neću više o statistici, a ni Svjetskom prvenstvu, no moram napomenuti da je prošlu sezonu Pro Recco odradio praktički na hrvatsko – srpsko – crnogorski pogon, pa iako je treće mjesto za njih vjerojatno neuspjeh, pogotovo imajući u vidu da su u skupini sve pregazili, uključujući Juga, Egera i Barcelonetu, Sandro se dokazao kao zvijezda koja još ne tamni. Inače nisam pobornik teorija zavjera, ali za ovo što mu se sada događa zaista bi mogao povjerovati da je nevjerojatna talijanska podvala. Jesu li zaista toliko očajni da bi išli napraviti nešto toliko odvratno, ako jesu, Sandro naplati im s kamatama i u bazenu i izvan njega, pokazao si se u svim ovim godinama, želim ti još mnogo utakmica i trijumfa.

2.       Marko Bijač – ove godine zamijenio je mjesto sa Sandrom u mome izboru. Je li lošije odigrao sezonu, pao u formi,….? Po meni nije, ostao je i dalje dosljedan sebi. Vrijedno trenira, čvrst je oslonac kako Juga, tako i reprezentacije. Na Svjetskom je konstantno dobro branio, iako je i osjetio kako to izgleda kada ga u važnoj utakmici protiv Talijana mijenja drugi golman. Mislim da ide dobrim putem i da će kroz godine i iskustvo samo rasti i napredovati.

3.       Luka Lončar – za Luku bi mogao prepisati sve što sam o njemu rekao prošle sezone, čak sam mu dodijelio i isto mjesto u odabiru. To znači da je i u 2017. bio konstantan, davao sve što se traži od centra u današnjem vaterpolu, a znamo da se cijela igra vrti oko centra i znamo da veliki broj golova pada upravo s igračem više kojeg opet pretežno centri zarađuju.

4.       Paulo Obradović – U igri pronađi uljeza, uljez se sakrio na mjestu broj 4. Jedini je igrač u mome odabiru koji nije reprezentativac, no svi znamo da Paulo igra na reprezentativnoj razini. Pa iako nije igrao na Svjetskom prvenstvu i možda nije odigrao vrhunski, kako on to zna, završnicu Eurolige za Juga, on se prošlu sezonu dokazao u Jadranskoj ligi kao najbolji strijelac, bio je jedan od ponajboljih igrača Juga, a prelaskom u Olympiakos, nastavlja sa izvrsnim igrama. Bez obzira što je tek došao, odmah se nametnuo kao vođa uz Genidouniasa i Fountoulisa, zabija ključne golove u teškim utakmicama.

5.       Ante Vukičević – Ovaj posljednji odabir bio mi je ujedno i najteži. Naime troumio sam se između Vukičevića, Garcie i Fatovića. Zašto Vukičević? Ako ćemo gledati statistički, Garcia je bio puno korisniji na Svjetskom, Loren je pak napravio puno veći uspjeh sa Jugom. No ovdje je vjerojatno pitanje nekog umjetničkog dojma, jednostavno mi se sviđa kako momak igra, izgleda mi vrlo racionalan, pouzdan i smiren, čini mi se da nema straha potegnuti kada treba. Žao mi je što ne igra u nekom jačem klubu, ali uopće ne sumnjam da će kroz godine koje dolaze i to ostvariti, a ujedno i davati sve veći doprinos reprezentaciji. Nadam se da se Garcia neće ljutiti što je izgubio svoje prošlogodišnje mjesto, a s Lorenom ću popiti piće kada dođe u Marinka u Orašac, njegovo vrijeme tek dolazi i čuvam mu mjesto za neki od slijedećih izbora naj vaterpolista.

Gjivo:

1. Sandro Sukno – prvo mjesto ide igraču koji je bio najbolji hrvatski igrač na svjetskom prvenstvu. To je dovoljno za ovogodišnju pobjedu iako u klupskom dijelu nije osvojio Ligu prvaka s Pro Reccom, ekipom koja je bila prvi favorit. Kad netko ima tako dominantan nastup na velikom natjecanju lako je odrediti najboljega. Sandro je izabran u najbolju sedmorku prvenstva, nije bio najbolji igrač službeno iako je bio puno učinkoviti igrač od nagrađenog Vamosa.

2. Javier Garcia – još jednu sjajnu sezonu je Garcia odigrao u kapici Juga. Dominantan plivački, napadački s desne strane te u obrambenim zadacima. Gotovo pa identičan učinak ima i u reprezentaciji Hrvatske. Njega je teško vrjednovati samo sa svojim učinkom kad ima sjajan timski učinak te sa svojom igrom podiže i kvalitet suigrača. S njim je Jug riješio problem desne strane još dosta sezona (dok iz mlađih kategorija ne iskrsne neki novi sjajni ljevoruki igrač).

3. Maro Joković – Maro je odigrao jednu od boljih sezona u svojoj karijeri. Kompletan vaterpolo igrač koji je među najboljima na svojoj poziciji već jako dugo vremena. Slično kao i Garcia, odigrao je izvrsno i za Jug i za reprezentaciju. Djeluje nenametljivo pa često nije u prvom planu iako se radi o vrhunskom sportašu i pravom primjeru za buduće vaterpolo generacije.

4. Luka Lončar – Luka je svake godine sve bolji i bolji, već kotira kao jedan od najboljih svjetskih sidruna. Iza njega je vrhunsko izdanje za reprezentaciju i u kapici Juga. Kao jedan od najboljih sidruna na svjetskom prvenstvu zaslužuje biti među najboljima u izboru za igrača godine. Kao i prva trojica i Luka spada među igrače koji jako rijetko zakažu, skoro uvijek daju maksimum u bazenu.

5. Loren Fatović – igrač koji svake godine jako puno napreduje. Upao je u reprezentaciju i odmah je gotovo pa osigurao status reprezentativca (iako u repki nitko nije siguran). Konačno da smo imali kompletan roster na nekom velikom natjecanju bez rupa u ekipi. Izvrstan plivački, dobar u obrani i sve bolji u napadu, donio je toliko potrebnu širinu koja je nedostajala na par prethodnih reprezentativnih natjecanja. Igrajući za Juga, pomalo preuzima playmaker poziciju.