5. grupa birača

Sandro Sukno nastavlja s prikupljanjem maksimalnih bodova. Lončar je dobio dvije šestice i tako su se njih dvojica učvrstili na prvoj, odnosno drugoj poziciji.

Božone:

1. Sandro Sukno – Najbolji vaterpolist svijeta, gledati ga godinama u bazenu bio je užitak, pa tako i prošlu godinu. U ključnim trenucima hladan i pravovremen. Jedan od rijetkih sportaša koji gotovo uvijek rade sve što sa malog ekrana izgleda najbolji i najlogičniji potez, iako je to sve samo ne lagano u stvarnom vremenu i poziciji igrača. Želim mu dobro zdravlje.

2. Luka Lončar –  Stasao u najboljeg sidruna svijeta, značio puno i Jugu i Hrvatskoj. Vidi se da je puno, puno radio od igračkih dana u HAVK Mladost.

3. Xavi Garcia –  Nevjerojatan kreativac, vic u igri i poluga koja itekako znači kao i Lončar –  i Hrvatskoj i Jugu.

4. Marko Bijač –  Marko pruža konstantnu kvalitetu na vratima u klubu i reprezentaciji, u tolikoj mjeri da ga se više i previdi istaknuti, jer je ionako uvijek na razini.

5. Maro Joković –  Također jedna od glavnih poluga Juga i Hrvatske reprezentacije.

b/a

Već deset godina biramo  trofej Trofej „Rudi Reš“ i prvo što se primjeti je da se zadnjih godina i izbor HVS-a unormalio. I tu smo pozitivno utjecali.

1. Sandro Sukno – čovjek je najbolji na svijetu pa samim time i u Hrvatskoj. Želim mu puno zdravlja te da se vrati u Juga. Trebao bi prije kraja karijere i sa svojim klubom osvojiti još cijeli niz trofeja. Način na koji je odigrao SP i to nakon što je propustio pripreme bio je impresivan. Nikad ga nagrade LEN-e i FINA-e nisu mazile pa tako nije ni izabran za MVP-a iako je očigledno bio bolji od svih. Mislim, da nikad nje bio ni blizu osvajanja neke nagrade tih velebnih organizacija.
2. Luka Lončar – ne gledajući samo prošlu godinu, Lončar je igrač koji me je možda i najviše iznenadio napretkom kroz karijeru. Gledao sam ga na Savi u kontinuitetu, a igranjem u Bresci razvio se u osjetno boljeg igrača. Kroz godine rada s Kobešćakom, posebice sada u Jugu izrastao u svjetsku klasu. Fenomenalno je odigrao Final6 i da je Jug osvojio sigurno bi bio MVP. U finalu protiv Szolnoka izborio čak 7 igrača više. I na SP-u je bio odličan što je čak i FINA prepoznala i proglašen je za najboljeg sidruna turnira.
3. Paolo Obradović – kad treba najbolji bek, kad treba najbolji šuter, kad treba igra najbolje na stativi, kad treba ući na 2 metra jer mađarski bekovi čak i Vrlića i Lončara toliko mlate da ne mogu do daha tu je Medo. Prešao u Olympiakos gdje je već preuzeo ulogu igrača koji rješava utakmice kada je neizvjesno (pogledajte samo zadnju četvrtinu Brescia – Oly i kako je igrao i beka i sidruna iz napada u napad i jasno zabio gol za pobjedu 2 sek do kraja). Kad vode od početka niti ne šutira jer on dolazi do izražaja kad treba preuzeti odgovornost.
4. Xavi Garcia – Tucak bi na dnevnoj bazi trebao slati pisma zahvale u Španjolski vaterpolski savez koji je jednog ovakvog igrača potjerao iz vlastite reprezentacije. Igrač koji dominira u obrani, u tranziciji, u organizaciji napada, asistirajući, a kad treba onda i zabije. Jedan od rijetkih vaterpolista kojega se može stalno gledati, a da nije dosadno, i kad ima i kad nema loptu, i kad pliva i kad vreba u obrani, kad bilo što radi.
5. Loren Fatović – na ovom mjestu bi možda mogli biti Bijač, Bušlje ili Joković, ali Loren je zaslužio barem bod ove godine. Debitirao u reprezentaciji i odmah uzeo zlato. I to je uspio zamijeniti 4 godine neprikosnovenog Luku Bukića. Igrač je koji je definicija kako treba znati plivati, da nije dovoljno samo biti brz. On u svakoj utakmici radi razliku u tranziciji, stvara višak, pliva kontre, a mnogi brži igrači, koje ne može pobjediti u plivanju za loptu, ne mogu ostvariti ni mali postotak njegovih plivačkih doprinosa. Osim toga, iznimno kvalitetan u obrani gdje uz svoje zadatke uvijek pravovremeno stigne pomoći suigračima. Šuterski se diže, a kad tu još samo malo napreduje bit će i više u poretku. Uostalom dosta je mlađi od svih.