Bušlje i Obradović na vrhu
Provokator se odlučio za slijedećih 5 igrača:
1. Bušlje – kako sam rekao lani kad odigra kako može i zna onda je najbolji bek na svijetu. Prošle sezone je to opet pokazao u klubu i reprezentaciji.
2. Lončar – prošle sezone vrhunski, početkom ove malo lošiji, ali još uvijek ključan igrač reprezentacije i Juga.
3. Pavić – prošle godine najbolji golman svijeta. Obrana predvođena s njim i Bušljom je donijela Ligu prvaka Olympiakosu.
4. Garcia – isto kao Lončar malo je pao početkom ove sezone, ali lani izvrstan u kapici Juga i reprezentacije.
5. Obradović – i on odličan u Ligi prvaka lani, po meni najsvestraniji igrač u vaterpolu unazada 10 godina. Šteta što ne igra za reprezentaciju više.
Mate je slijedeći i njegov izbor je:
U vaterpolski uzbudljivoj i natjecanjima bogatoj 2018. od hrvatskih igrača se na žalost nije istaknuo nitko novi već kvalitetom i dalje dominiraju dobro nam poznata imena. Iako ove godine nije bilo lako zadržati kvalitetu i konstantnost izvedbi uz pretjerani broj natjecanja. Vaterpolo je ionako fizički prezahtjevan sport ali ovako preopteretiti kalendar natjecanjima i ne dopustiti igračima prijeko potreban odmor znači ugrožavanje njihovog zdravlja. To preopterećenje je dijelom i zasluga našeg Saveza koji nije poput Srbijanskog iskoristio završnicu FINA kupa za uigravanje mladih igrača i stjecanje prijeko potrebnog iskustva na takvim natjecanjima.
Glavni kriterij izbora su mi bili trofeji, doprinos igrača njihovom osvajanju te koliko je pojedini igrač kvalitetom iskočio u 2018. s obzirom na 2017. S obzirom na te kriterije evo 5 najboljih prema mom mišljenju:
1. Paolo Obradović – vrhunski odigrana sezona koja je kulminirala u finalu Lige prvaka kada se vidjelo koliko njegovo iskustvo u osvajanju najsjajnijih odličja znači grčkom prvaku. U prvoj četvrtini kada su nervoza i napetost zbog važnosti utakmice bili na vrhuncu on je postigao prvi pogodak. Sigurno je da se zbog izostanka iz reprezentacije mogao posvetiti klupskom vaterpolu ali zbog atraktivnih poteza, vrhunskih izvedbi u oba pravca igre i polivalentnosti mu dajem prednost pred ostalima.
2. Andro Bušlje – iznimna sezona je i iza njega, kako klupska tako i ona reprezentativna. I njegovo iskustvo osvajanja trofeja i igranja finalnih utakmica bilo je od iznimnog značaja za Olympiakos jer je on postigao 2. zgoditak u finalnoj utakmici Lige prvaka. Standardno pouzdan branič, uz Ivovića najbolji na svijetu.
3. Josip Vrlić – mogao je na ovom mjestu biti i Luka Lončar ali nakon što se Josip od studenog 2017. vratio u hrvatsku reprezentaciju u 2018. je pokazao da mu je u njoj itekako mjesto. Iznimno učinkovit centar, odlično se postavlja, iznuđuje veliki broj isključenja protivničkih igrača, ne čeka loptu na stativi tijekom napada s igračem više već si aktivno stvara prostor odgurujući susjedne igrače pod vodom.
4. Josip Pavić – kad je trebalo bio je najbolji, MVP završnice Lige prvaka, u finalu izluđivao pucače Pro Recca, obranio 5-erac Filipoviću… Bez njegove izvedbe na vrhunskoj razini ne bi bilo moguće pobijediti Recco u Genovi. Nakon blistave reprezentativne karijere zaslužio je ovaj trofej pred kraj svoje klupske karijere. Iako Josipa ne treba još otpisati, takvom profesionalcu motiva ne manjka.
5. Loren Fatović – užitak ga je gledati, osim preciznog udarca krase ga iznimna vaterpolska inteligencija i odvažnost u igri. Sa samo 22 godine uzima važne šuteve, driblingom prelazi daleko iskusnije igrače. U 2018. je bio ključni igrač Jugove lijeve strane, briljirao na Europa kupu kad su protivnici očekivali da će izostankom Sukna lijeva strana Hrvatskog napada biti manje opasna.
Ovaj odabir nije bio lagan. Na ovom popisu su se isto tako mogli naći Luka Lončar, Marko Bijač, Javier Garcija, Maro Joković ili Ante Vukičević a to ne bi bilo neopravdano. Nadam se priključivanju nekih novih lica ovim etabliranim vaterpolskim znalcima u vaterpolskoj 2019.