Nikad nije kasno

U obzir sam uzeo samo igrače koji su imali uspijeha i s klubom i s reprezentacijom (Olympiacos prvak Europe, Jug uzeo sve osim LP, reprezentacija 3. u Europi)
1. Bušlje – Još jedna odlična sezona u nizu, presudila je titula s Olympiacosom i veliki doprinos u reprezentaciji.
2. Lončar – Ponajbolji svjetski centar, izuzetno važan u klubu i reprezentaciji.
3. Bijač – Ponajbolji svjetski vratar.
4. Fatović – Jedan od najboljih svijetskih mladih igrača, izuzetno napredovao u 2018.
5. Joković – U dvojbi Joković ili Garcia presudio je kraj sezone i igra u finalu kupa.
Opet vječni problem, nažalost ovaj put u prvih 5 nije bilo mjesta za odlične i uspješne igrače koji odgovaraju postavljenim kriterijima, (Garcia i Macan) kao i za one bez većih klupskih uspijeha ili igrače koji nisu u reprezentaciji (Marcelić, Miloš, Vrlić, Vukičević, Obradović, Pavić).
Drugi ove godine je Tomislav koji je izabrao:
1. Luka Lončar
Od dolaska u Jug postao jedan od najboljih centara u Svijetu (sjećam ga se još dok je u 2.HVL nastupao za Dinamo :wink:). Ne toliko svojom snagom već prije svega igračkom inteligencijom i snalažljivošću odlično se nosi sa najboljim svjetskim bekovima. Važan i nezaobilazan kotač Juga i reprezentacije.
2. Josip Pavić
Ne samo zbog moje „zadivljenosti“ pozicijom vratara, koje smatram iznimno važnim u svakoj vaterpolo ekipi, Pavić je svoju poziciju u ovom odabiru zaslužio konstantnošću, pouzdanočću, a svakako i osvajanjem trofeja prvaka Europe sa Olympiakosom. Na ovoj listi odlučio sam se sa „samo“ jednog vratara, mada je i Bijač već dugo sjajan, a Marcelić i Popadić koji se sve bolje snalazi i potvrđuje svoju kvalitetu ne daju mu da se opusti u reprezentaciji.
3. Andro Bušlje
Još uvijek naš prvi bek (mada je na radost svih ljubitelja vaterpola konkurencija sve bliže). Kako u Oly-u sa kojim je uzeo europsku krunu, tako i u reprezentaciji, čvrst, siguran, pouzdan u obrani i učinkovit kad zatreba u napadu.
4. Loren Fatović
Loren je već nekoliko sezona u seniorskom vaterpolu, mladi igrač koji je dolaskom Vjeke Kobeščaka u Jug dodatno dobio na samopouzdanju kroz prilike koje mu je trener pružio. Neupitan kvalitet izbrušen kroz kvalitetan rad i iskustvo u teškim utakmicama rezultirale su sve manjim brojem pogrešaka i „dječijih bolesti“. Igrač koji je vjerovatno jedan od najboljih u kontri u ovom trenutku, koji je značajno popravio realizaciju i koji kao nitko upražnjava driblinge na najvišem nivou vaterpola.
5. Ante Vukičević
Još jedan mlađi igrač, odlaskom u Francusku skeptici su najavljivali kako je, gotovo pa otpisan. Na najbolji mogući način ih je demantirao kroz nastupe u Europi sa klubom, a još više kroz nastupe u reprezentaciji. Samopuzdanje mu je poraslo što se najbolje vidi kroz realizaciju. Vidjelo se kako je i za njega trebalo vjerojatno još i ranije biti ondje mjesta u odabranoj vrsti.
Težak izbor, jer se i pored osvojenih trofeja i odličnih igara ovdje nije našlo mjesta za Maru Jokovića, Garciju, Marka Bijača, Lovru Miloša, Paola Obradovića, Antonia Petkovića, Marka Macana…svima njima sa liste i svim drugim igračima, trenerima i vaterpolo entuzijastima želim prije svega puno zdravlja, nek ih zaobiđu ozljede i puno uspjeha u ovoj godini!