Nikad nije kasno

S nemalim kašnjenjem počinjemo s objavom glasova za Trofej “Rudi Reš”. Popularni Rudi dodijeljeje se za kalendarsku godinu i sada je na redu 11. izbor, onaj za 2018-tu godinu u kojoj je Hrvatska osvojila broncu na EP-u u Barceloni i prvo izdanje nešto malo manje bitnog Europa kupa u Rijeci. U klupskom vaterpolu naistaknutiji su bili igrači Olympiacosa koji su u Genovi pobjedili Pro Recco i osvojili naslov prvaka Europe. Jug je bio četvrti uz osvajanje svih domaćih trofeja.

Prva dva člana žirija donose 7 igrača, po tri igrača Olympiacosa i Juga te Vukičevića iz Marseillea. Krećemo od Boška koji je izabrao slijedeće igrače:

U obzir sam uzeo samo igrače koji su imali uspijeha i s klubom i s reprezentacijom (Olympiacos prvak Europe, Jug uzeo sve osim LP, reprezentacija 3. u Europi)

1. Bušlje – Još jedna odlična sezona u nizu, presudila je titula s Olympiacosom i veliki doprinos u reprezentaciji.

2. Lončar – Ponajbolji svjetski centar, izuzetno važan u klubu i reprezentaciji.

3. Bijač – Ponajbolji svjetski vratar.

4. Fatović – Jedan od najboljih svijetskih mladih igrača, izuzetno napredovao u 2018.

5. Joković – U dvojbi Joković ili Garcia presudio je kraj sezone i igra u finalu kupa.

Opet vječni problem, nažalost ovaj put u prvih 5 nije bilo mjesta za odlične i uspješne igrače koji odgovaraju postavljenim kriterijima, (Garcia i Macan) kao i za one bez većih klupskih uspijeha ili igrače koji nisu u reprezentaciji (Marcelić, Miloš, Vrlić, Vukičević, Obradović, Pavić).

Drugi ove godine je Tomislav koji je izabrao:

1. Luka Lončar

Od dolaska u Jug postao jedan od najboljih centara u Svijetu (sjećam ga se još dok je u 2.HVL nastupao za Dinamo :wink:). Ne toliko svojom snagom već prije svega igračkom inteligencijom i snalažljivošću odlično se nosi sa najboljim svjetskim bekovima. Važan i nezaobilazan kotač Juga i reprezentacije.

2. Josip Pavić

Ne samo zbog moje „zadivljenosti“ pozicijom vratara, koje smatram iznimno važnim u svakoj vaterpolo ekipi, Pavić je svoju poziciju u ovom odabiru zaslužio konstantnošću, pouzdanočću, a svakako i osvajanjem trofeja prvaka Europe sa Olympiakosom. Na ovoj listi odlučio sam se sa „samo“ jednog vratara, mada je i Bijač već dugo sjajan, a Marcelić i Popadić koji se sve bolje snalazi i potvrđuje svoju kvalitetu ne daju mu da se opusti u reprezentaciji.

3. Andro Bušlje

Još uvijek naš prvi bek (mada je na radost svih ljubitelja vaterpola konkurencija sve bliže). Kako u Oly-u sa kojim je uzeo europsku krunu, tako i u reprezentaciji, čvrst, siguran, pouzdan u obrani i učinkovit kad zatreba u napadu.

4. Loren Fatović

Loren je već nekoliko sezona u seniorskom vaterpolu, mladi igrač koji je dolaskom Vjeke Kobeščaka u Jug dodatno dobio na samopouzdanju kroz prilike koje mu je trener pružio. Neupitan kvalitet izbrušen kroz kvalitetan rad i iskustvo u teškim utakmicama rezultirale su sve manjim brojem pogrešaka i „dječijih bolesti“. Igrač koji je vjerovatno jedan od najboljih u kontri u ovom trenutku, koji je značajno popravio realizaciju i koji kao nitko upražnjava driblinge na najvišem nivou vaterpola.

5. Ante Vukičević

Još jedan mlađi igrač, odlaskom u Francusku skeptici su najavljivali kako je, gotovo pa otpisan. Na najbolji mogući način ih je demantirao kroz nastupe u Europi sa klubom, a još više kroz nastupe u reprezentaciji. Samopuzdanje mu je poraslo što se najbolje vidi kroz realizaciju. Vidjelo se kako je i za njega trebalo vjerojatno još i ranije biti ondje mjesta u odabranoj vrsti.

Težak izbor, jer se i pored osvojenih trofeja i odličnih igara ovdje nije našlo mjesta za Maru Jokovića, Garciju, Marka Bijača, Lovru Miloša, Paola Obradovića, Antonia Petkovića, Marka Macana…svima njima sa liste i svim drugim igračima, trenerima i vaterpolo entuzijastima želim prije svega puno zdravlja, nek ih zaobiđu ozljede i puno uspjeha u ovoj godini!