„Alo ks ks, znaš ti da san ti ja jednon obrania Suknu faul sa pet metara!?“ … Zamisli samo da je kojin slučajen moj sport na rangu nogometa? Ja mislin da bi ovakva izjava mogla biti dobar ulet kod većine konobarica u lokalnin kafićima, ilitiga bircu kako purgeri kažu. Pa koja to ženska ti nebi makar dala broj, ili baren rekla koje joj je ime na fejsu kad joj kažeš kako si jednom obrania penal jednom Messiju, slobodnjak Kiki Ronaldu, ili 1 na 0 protiv velikog Stanka Bubala? Tužno je vidjeti da su na kraju jedne karijere limiti jednog igrača, u biti limiti sporta kojim se bavi. Sandru Suknu su dijelili mnoge epitete tijekom njegove karijere. Dijelili su mu i mnoge poruke podrške, a evo i zadnji tjedan su mu se udijelile i mnoge zahvale. Danas je novi tjedan. Život ide dalje. Sport ide dalje.

Neki dan san se naša u situaciji da sa svojin treneron pričan nešto općenito o različitin trenerima, načinu treniranja i slično. Znate ono kad vas trener uvuče u raspravu sa njin, a ti šta ćeš. Moraš pokazat kućni odgoj i iz pristojnosti sudjeluješ u raspravi. Ovo je bila jedna od tih rasprava. Nije pomoglo ni to šta smo bili zatočeni u nekon staron taksiju nakon šta smo se vraćali sa još jedne izgubljene utakmice. I tako mi pričamo i razgovor nekako ode u Ratko Rudić pravcu. Iz mog iskustva svaki strani trener drži gospodina Rudića u najvećen vaterpolskom ešalonu. Kako znate da je netko od njih jednom uspozna gosp. Rudića? Nebrinite, reći će vam, haha. I tako mi pričamo o pričama koje je on čua od nekih njegovih bivših igrača. O nadljudskim pripremama. O disciplini koju je zahtjevao, te o utjecaju koji ima.