Sport s igrališta broj 1

Sportsground No 1, Newcastle, NSW, Australia

Vrlo brzo nakon što me život doveo Down Under sam otišao pogledati vaterpolo utakmicu prve nacionalne lige. Isto tako nogometnu. Ali ovo nije priča ni o vaterpolu ni o nogometu, nego o jednom, kao što sam u početku mislio, jako čudnom sportu. Nije mi bilo jasno kako je moguće da sport gdje jedna te ista utakmica koja se igra 7-8 sati dnevno, 5 dana zaredom i nerijetko završi neriješeno može uopće biti ikome zanimljiv.

Dubrovnik – Istanbul

 

Nakon dosta putovanja motorom po susjednim balkanskim zemljama došlo je vrijeme da se pođe i na malo dalji put i to opet put istoka, ali ovaj put u Tursku. Cilj je bio za prvi put naravno vječni grad Istanbul. Ovog puta je sa mnom išla moja sadašnja bolja polovica i čestitam joj na hrabrosti i snazi jer nije baš tek tako uputiti se na tako dalek put motorom, sami bez pratnje. U motor sam imamo puno povjerenje, sad je trebalo isplanirati rutu i spakirati kofere sa samo nužnim stvarima i sa što manje robe. Plan je bio da se ide preko BIH-a, kroz Srbiju i Bugarsku, a da se vratimo uz more preko Grčke, Albanije i Crne gore. Iako ovaj put uz more na karti izgleda kraći pokazalo se suprotno bio je duži preko 200 km, ali se isplatilo vozit tuda jer se ne vraćate kroz iste zemlje i vidite nešto novo. Isprintali smo karte, spakirali se i u zoru 19.5. 2012. cijeli uzbuđeni krećemo prema Istanbulu.

Monza report

Evo završila f1 sezona, pa da vam konačno opišem ovogodišnje putovanje u Monzu. Utrka je održana 11.09. Sam putopis je blago modificiran report, davno objavljen na forum.hr-u :wink:.

Pariz – 3 dio

     Montmartre – umjetnička četvrt na uzvisini na sjevernom dijelu u prvoj zoni. Jako lijep dio, Pariz kakav je nekada bio, uske popločane ulice, puno butika, galerija, kavana. Nekako drukčiji đir nego u drugim dijelovima, okolo kruži i vlakić, a sa vrha se pruža lijepi pogled na Pariz. Moulin Rouge je na dnu i njega bih opisao sa vidi – slikaj – bježi. Cijene se kreću od 90 (samo plesačice) do 180 E (plesačice, hrana, šampanjac) po osobi. Ogromna bazilika Svetog Srca (Sacre Coer) se nalazi na vrhu i najbolje je ne ulaziti na glavna vrata nego naći neki okolni put.

Pariz – 2. dio

    Evo koje smo znamenitosti stigli obići:

    Disneyland – nalazi se u zoni 5 i za njega treba dodatno kupiti kartu za metro. Kada dođete na stanicu od Disneylanda tu vas čeka jedno dvadesetak vrata koja se otvore kada ubacite kupljenu kartu. Mi je nismo kupili unaprijed već smo je namjeravali kupiti tamo, a na našu sreću jedna od vrata su bila pokvarena/otvorena cijeli dan tako da smo samo prošli i tu uštedili mislim 35 E za dvije karte. Tokom cijelog boravka nisam vidio nikakvu kontrolu u podzemnoj niti običnu policiju (oko Eiffelovog tornja i Louvrea su bili dobro naoružani vojnici).

Pariz – 1.dio

    Na aerodromu u Zagrebu sam kupio Slobodnu Dalmaciju da mi brže prođe let od dva sata. Naslovnica je bila prigodna – Teo Đogaš priča kako je umalo poginuo kada je letio sa klubom u Italiji, čovjek koji je bio iza mene u redu za ukrcavanje kaže „Pa jesi li morao to kupiti, moje zadnje riječi će biti jebem ti EasyJet !“ Iako je tih dana bilo problema sa snijegom na aerodromu u Parizu, vrijeme je bilo dobro i svi letovi su odrađeni prema planu. Aerodrom Charles de Gaulle je direktno povezan podzemnom željeznicom tako da nije bilo potrebe rezervirati transfer do grada. Za povratak sam preko interneta rezervirao transfer jer sam se vraćao rano ujutro pa nisam htio ništa riskirati.

Albanija – Grčka 2009.

    Nakon što smo više puta uzduž i poprijeko obišli Albaniju i Makedoniju istok nam se uvukao pod kožu, jednostavno tamo opet želite ići i upoznavati te lijepe zemlje.
    Ovaj puta je plan bio ići albanskom obalom sve uz more, posjetiti na jugu Albanije Butrint stari antički grad pod zaštitom Unesco-a i poći do Grčke na kratki izlet.
    Krenuli smo krajem lipnja 2009. prognoza za sedam dana je bila jaka kiša i mjestimice sunce. Nakon kratkog dogovora uzeli smo kišna odjela spakovali kufere i uputili se prema Crnoj gori.

Dubrovnik-Priština-Sofija, 2. dio

    Prelazimo Makedonsko-Bugarsku granicu i nastavljamo prema glavnom gradu Bugarske Sofiji. Na ulazu nas dočekuje nepregledna kolona vozila koju smo srećom mogli proći jer smo na motorima ali morali smo paziti bočne kufere da ne bi gdje zapeli kakvo auto.

    Stajemo da pogledamo kartu i plan grada te da vidimo kojim putem do centra gdje smo rezervirali sobu u jednom malom privatnom motelu. Put smo pogodili iz prve i bez problema nalazimo motel, spremamo motore u garažu i sjedamo na jednu hladnu pivu na recepciji.

Dubrovnik-Priština-Sofija, 1. dio

    Ovaj putopis posvećujem svome pokojnom prijatelju Ivanu Tomiću koji je nažalost nedugo nakon ovoga putovanja stradao na motoru. Znam koliko je Ivan volio putovanja i motore tako da nisam mogao da ne napišem ovaj putopis sigurno i njemu bi bilo drago da drugi vide gdje smo sve nas trojica «jahali» po brdovitom Balkanu, počivao u miru prijatelju.

Zavirivanje u Južnu Italiju


1. Kraljevstvo dviju Sicilija

     Nakon našeg relativno kratkog, ali doživljajima prebogatog, boravka u Napulju zanos za otkrivanjem nije nimalo popustio. Omamio nas je okus Juga, i želimo još upijati Južnu Italiju! Stoga smo odlučili vratiti se drugačijim putem od onog kojim smo došli. Hrvoje se ne vraća s nama, otišao je na službeni put u Nicu. Ali čak ni to nije značajno odstupanje jer Nica je veći dio svoje povijesti bila talijanska, te postaje formalno francuskom tek 1860. u zamjenu za francusku pomoć pri stvaranju ujedinjenog talijanskog kraljevstva.