Napolitansko stanje uma i srca

1. More is different

     Sjećam se one šaljive priče koja kaže „Mačka je jako slična životinja psu, ali ne laje. Ptica je jako slična životinja psu ali ne laje. Ribe su jako slične životinje psu ali ne laju.“ Doista, sve su te životinje slične psu. Hobotnica naprotiv nije baš slična psu, a nisu ni crvi. Slično je i s Napuljom.

Put u Napulj

Monti Lepini - najviši vrh Monte Semprevisa 1536m

1. Napulj na televiziji

     Tri tjedna prije odlaska za Napulj na Final 4 europske vaterpolo lige, kada taj odlazak još uopće nije bio u planu, bio sam prelistavao TV programe kad mi je za oko zapelo neko natjecanje u dječjoj pjesmi na talijanskoj televiziji RAI 1. Ta me emisija nije privukla toliko zbog svog sadržaja već zbog uspomena koje je u meni evocirala. Kao dijete sam volio gledati slično talijansko natjecanje u dječjoj pjesmi – Zlatni cekin, a jedna od tadašnjih natjecateljica bila je i prva cura u koju sam se zaljubio.

Put u Stockholm – četvrti dio

    E sad par riječi o vaterpolu u Švedskoj. U nedjelju popodne smo krenuli na bazen u Stockholmu u nadi da ćemo zaigrat vaterpolo protiv Šveđana. Sama sreća je bila što je uopće bazen bio blizu našeg stana. Kad smo došli na bazen, pitali smo ove koji prodaju karte je li se tu uopće igra vaterpolo i da bi mi igrali ako je moguće. Upravo u to vrijeme je prolazio neki švedski vaterpolist i kad je čuo što želimo i odakle smo, uveo nas je unutra u njihove svlačionice i reko da nema problema, ali da danas igraju prvenstvene utakmice te da vjerojatno danas nećemo moć igrat.

Put u Stockholm – treći dio

    Uveče smo se opet okupili u stanu, javili se čak i na radio Dalmaciju. Jedan prijatelj nam se nije htio javit, pa smo ga pozdravili preko radija. To veče smo išli u Golden Hits. To je kao neka popularna birtija u koju izlaze uglavnom Šveđani. Kad smo došli ispred, opet red za čekanje. Nakon kratkog razmatranja, odluka je pala da se čeka ulaz. Čekali smo ispred nekih pola ure, neki Šveđani su ispred nas počeli pjevat nešto, na što smo mi razvalili Mila (http://bdyoutube.com/video/xO2zQu6Sw34/Dalmacijo-ljubav-si-vjecna-Stockholm.html). Kasnije smo morali autograme dijelit.

Put u Stockholm – drugi dio

    Prvo smo krenuli na neki „Balkaniše party“ u neku birtiju koja je bila 10 minuta hoda. Tamo cajke i nigdje nikoga, osim neke dvije cure koje su tečno govorile ex-yu jezik, pa su nas pozvale da sutra dođemo na otvaranje njihovog kluba. Jednoglasno smo odlučili da idemo potražit sreću negdje drugo za to veče, pa smo sljedećih 15-ak minuta tražili birtiju. I naišli smo na jednu, koja je u blizini stana, i u koju izlaze Šveđani. Morali smo stat u red, jer se ispred svake, malo popularnije birtije čeka red za uć, a uz to se još i plaća ulaz. Tamo je jedan naš član izvadio pljosku sa jegerom još od skijanja, tako da je lakše bilo čekat.

Put u Stockholm – prvi dio

 

    Evo par riječi da i ja napišem na www.dance.hr. Moram i ja probit taj led, a najbolje započet pričom iz daleke Švedske. Tamo je ipak sve pod ledom, ali se nijednom nismo prosuli po ledu, a ni zaplivali, a bilo je prilika. Čak smo ih i izazivali. No, najbolje da ja krenem sa pričom, onako po sjećanju, iz dana u dan.

Kambodža

     Napustivši Vijetnam rijekom Mekong uplovili smo u Kambodžu i uskoro se iskrcali negdje u predgrađu glavnog grada Phnom Penha. Odmah po dolasku u Phnom Penh mogle su se uočiti razlike u odnosu na Vijetnam. Kao prvo, grad je daleko uređeniji, sa širokim ulicama i lijepo sređenim izlozima. U prometu dominiraju auti, a motora i skutera je neusporedivo manje nego u Vijetnamu. Smjestili smo se na jednoj od glavnih ulica uz rijeku koja zbog velikog broja hotela i barova jako podsjeća na zapadnoeuropske gradove. Iako je službena valuta rial, američki dolar je potpuno legalno sredstvo plaćanja. Gotovo u svim restoranima i butigama cijene su istaknute isključivo u dolarima, a dolari se mogu dobiti i na bankomatu.

Vijetnam – 3. nastavak

     Mui Ne, sljedeće odredište našeg putovanja po Vijetnamu, nekoć je bilo malo ribarsko selo na obalama Južnog kineskog mora. Tradicionalno ribarsko naselje Mui Ne danas je okruženo hotelima i surf barovima koji se protežu duž mnogo kilometara nepregledne pješčane plaže. Plažu konstantno oplahuju veliki i dugački valovi zbog čega je Mui Ne postao omiljena surferska destinacija. Na tim valovima, nešto sjevernije (kod Nha Tranga) pokušavao je surfati i mlađahni Robert Duval i pritom ustvrdio da najviše voli miris napalma ujutro.

Vijetnam – 2. dio

     Nastavak puta po Vijetnamu doveo nas je u Sapu. Sapa je gradić na samom sjeveru Vijetnama, na granici s Kinom. Predio u kojem je smještena je brdovit i nalazi se na višoj nadmorskoj visini. Odmah poviše Sape je najviši vrh Indokine – Fansipan (3143 m). Zbog nadmorske visine Sapa uživa rijetku pogodnost, a to su 4 godišnja doba. U najvećem dijelu Vijetnama postoje samo dva – kišno i sušno. Sapa se jako razvila u vrijeme dok su Francuzi bili kolonizatori Vijetnama jer su Francuzi tražili mjesto za odmor pošto su teško podnosili tropsku vijetnamsku klimu. Zbog toga Sapu krasi začudno uredna arhitektura i gradić ostavlja dojam nekog malog alpskog mjesta.

Vijetnam

      Evo da napokon i ja pridonesem boljitku najboljeg vaterpolo portala na svijetu. Učinit ću to opisom putovanja u Vijetnam i Cambodiu na kojem sam s curom bio ovog ljeta. Isprva smo planirali posjetiti Tajland, ali se ispostavilo da se u Vijetnamu može daleko više toga vidjeti i to za manje para. O planovima i pripremama za put mogao bi se napisati zasebni članak. Na moju sreću, uglavnom ih je odradila cura i to vrlo profesionalno. I tako smo se 4.8., spremni kao njemački vojnici 1941., otisnuli na dugi put.