Prelazimo Makedonsko-Bugarsku granicu i nastavljamo prema glavnom gradu Bugarske Sofiji. Na ulazu nas dočekuje nepregledna kolona vozila koju smo srećom mogli proći jer smo na motorima ali morali smo paziti bočne kufere da ne bi gdje zapeli kakvo auto.

    Ovaj putopis posvećujem svome pokojnom prijatelju Ivanu Tomiću koji je nažalost nedugo nakon ovoga putovanja stradao na motoru. Znam koliko je Ivan volio putovanja i motore tako da nisam mogao da ne napišem ovaj putopis sigurno i njemu bi bilo drago da drugi vide gdje smo sve nas trojica «jahali» po brdovitom Balkanu, počivao u miru prijatelju.

     Nakon našeg relativno kratkog, ali doživljajima prebogatog, boravka u Napulju zanos za otkrivanjem nije nimalo popustio. Omamio nas je okus Juga, i želimo još upijati Južnu Italiju! Stoga smo odlučili vratiti se drugačijim putem od onog kojim smo došli. Hrvoje se ne vraća s nama, otišao je na službeni put u Nicu. Ali čak ni to nije značajno odstupanje jer Nica je veći dio svoje povijesti bila talijanska, te postaje formalno francuskom tek 1860. u zamjenu za francusku pomoć pri stvaranju ujedinjenog talijanskog kraljevstva.

1. More is different

     Sjećam se one šaljive priče koja kaže „Mačka je jako slična životinja psu, ali ne laje. Ptica je jako slična životinja psu ali ne laje. Ribe su jako slične životinje psu ali ne laju.“ Doista, sve su te životinje slične psu. Hobotnica naprotiv nije baš slična psu, a nisu ni crvi. Slično je i s Napuljom.

     Tri tjedna prije odlaska za Napulj na Final 4 europske vaterpolo lige, kada taj odlazak još uopće nije bio u planu, bio sam prelistavao TV programe kad mi je za oko zapelo neko natjecanje u dječjoj pjesmi na talijanskoj televiziji RAI 1. Ta me emisija nije privukla toliko zbog svog sadržaja već zbog uspomena koje je u meni evocirala. Kao dijete sam volio gledati slično talijansko natjecanje u dječjoj pjesmi – Zlatni cekin, a jedna od tadašnjih natjecateljica bila je i prva cura u koju sam se zaljubio.

    E sad par riječi o vaterpolu u Švedskoj. U nedjelju popodne smo krenuli na bazen u Stockholmu u nadi da ćemo zaigrat vaterpolo protiv Šveđana. Sama sreća je bila što je uopće bazen bio blizu našeg stana. Kad smo došli na bazen, pitali smo ove koji prodaju karte je li se tu uopće igra vaterpolo i da bi mi igrali ako je moguće. Upravo u to vrijeme je prolazio neki švedski vaterpolist i kad je čuo što želimo i odakle smo, uveo nas je unutra u njihove svlačionice i reko da nema problema, ali da danas igraju prvenstvene utakmice te da vjerojatno danas nećemo moć igrat.

    Uveče smo se opet okupili u stanu, javili se čak i na radio Dalmaciju. Jedan prijatelj nam se nije htio javit, pa smo ga pozdravili preko radija. To veče smo išli u Golden Hits. To je kao neka popularna birtija u koju izlaze uglavnom Šveđani. Kad smo došli ispred, opet red za čekanje. Nakon kratkog razmatranja, odluka je pala da se čeka ulaz. Čekali smo ispred nekih pola ure, neki Šveđani su ispred nas počeli pjevat nešto, na što smo mi razvalili Mila (http://bdyoutube.com/video/xO2zQu6Sw34/Dalmacijo-ljubav-si-vjecna-Stockholm.html). Kasnije smo morali autograme dijelit.

    Prvo smo krenuli na neki „Balkaniše party“ u neku birtiju koja je bila 10 minuta hoda. Tamo cajke i nigdje nikoga, osim neke dvije cure koje su tečno govorile ex-yu jezik, pa su nas pozvale da sutra dođemo na otvaranje njihovog kluba. Jednoglasno smo odlučili da idemo potražit sreću negdje drugo za to veče, pa smo sljedećih 15-ak minuta tražili birtiju. I naišli smo na jednu, koja je u blizini stana, i u koju izlaze Šveđani. Morali smo stat u red, jer se ispred svake, malo popularnije birtije čeka red za uć, a uz to se još i plaća ulaz. Tamo je jedan naš član izvadio pljosku sa jegerom još od skijanja, tako da je lakše bilo čekat.

     Napustivši Vijetnam rijekom Mekong uplovili smo u Kambodžu i uskoro se iskrcali negdje u predgrađu glavnog grada Phnom Penha. Odmah po dolasku u Phnom Penh mogle su se uočiti razlike u odnosu na Vijetnam. Kao prvo, grad je daleko uređeniji, sa širokim ulicama i lijepo sređenim izlozima. U prometu dominiraju auti, a motora i skutera je neusporedivo manje nego u Vijetnamu. Smjestili smo se na jednoj od glavnih ulica uz rijeku koja zbog velikog broja hotela i barova jako podsjeća na zapadnoeuropske gradove. Iako je službena valuta rial, američki dolar je potpuno legalno sredstvo plaćanja. Gotovo u svim restoranima i butigama cijene su istaknute isključivo u dolarima, a dolari se mogu dobiti i na bankomatu.