Ima li smisla?

Od završetka naše utakmice s Mađarskom razmišljam što napisati, ali prije svega ima li smisla išta pisati? Teško je biti objektivni razumist u zemlji gdje je nacija već 30 godina zabarikadirana u ideološke rovove neovisno koja tema bila na repertoaru. Gdje postoji samo pro i kontra nekoga ili nečega, gdje se politika uvukla u baš svaku poru ovoga društva, a teorije zavjere i razne konstrukcije se izvlače poput aseva iz rukava u maniri najboljih pokeraških prevaranata.

Zaista je nevjerojatno da nismo u stanju dobronamjerno prihvatiti drugačije mišljenje, koje nipošto ne negira sve učinjeno (dobro ili loše) prije toga. Već se odmah šalju režimski trbuhozborci na nacionalnu dalekovidnicu, kako bi, eto, urbi et orbi, svima objasnili da tamo negdje postoje razni „opskurni” portali s „opasnom” ekipom koja ima za cilj jedino i isključivo destrukciju hrvatskog vaterpola. Da nije smiješno, bilo bi žalosno. Čak i žalosnije od svega viđenog u utakmicama protiv Španjolske i Mađarske.

I sada, u takvom ozračju stvorenom oko hrvatskog vaterpola, gdje je bilo kakva konstruktivna kritika odmah okarakterizirana kao izdaja nacionalnih interesa, osobno bi trebao napisati što? Da je već u veljači u Rotterdamu bilo vidljivo da puno toga ne štima i da si jedna Hrvatska ne može dopustiti da prolazak na OI traži u ruletu peteraca. Gdje smo zapravo već ispali i samo je trenutak nadahnuća jednog momka spasio hrvatski vaterpolo ozbiljne blamaže, dok izbornik istovremeno u eter govori da smo odigrali odličan turnir!? Da je već na utakmici protiv Australije itekako bila vidljiva naša fizička nemoć, a utakmica protiv Mađarske je sve navedeno samo potvrdila. Uostalom, ovo je svojom izjavom potvrdio jedan od naših ljevorukih senatora nakon utakmice protiv Mađarske. Da već treću utakmicu za redom na velikim natjecanjima protiv Španjolske nemamo apsolutno nikakav odgovor u napadu na njihovu M zonu i da se nitko ne pita kako je to moguće? Da smo i na ovom turniru imali naša black out izdanja kada jednostavno „nestanemo” u bazenu. Da je nevjerojatno da netko misli da je isto igrati u 1/4 finalu protiv Mađarske ili Amerike

Mogao bi ovako do sutra, ali zaista se pitam da li ima smisla. Možemo se samo nadati da će se vodstvo saveza prestati boriti s imaginarnim neprijateljima i pronaći u sebi trunku samokritičnosti. Kako bi zaista izvukli pouke i učinili sve da nam se ne ponovi ovako nešto u Splitu iduće godine. Toplo se nadajući da među pulenima Vjeke Kobešćaka u U20 ima dovoljno kvalitete i mentalne zrelosti za iskorak i generacijsku smjenu u tako kratkom vremenskom periodu.

Stručne osvrte ekskluzivno za danče.hr, piše bivši reprezentativac Vedran Jerković.

Jedan komentar na “Ima li smisla?”

  1. Odavno je sve jasno svima osim onima u savezu koji su slijepi pored zdravih očiju.
    Problemi i pad počinju sa naprasnim prestankom Sandrove karijere. Do tada se Tucak skrivao iza njega a nakon toga je počela isplivavati njegova “stručnost”, prepotencija i prgavost.
    https://www.index.hr/sport/clanak/hrvatski-vaterpolo-je-pao-jer-se-tucak-vise-ne-moze-skrivati-iza-najboljeg-na-svijetu/2295398.aspx

Odgovori